Pritajeno zlo

Crnogorsko društvo vapi za promjenom – ali da bi krenuo naprijed moraš da staneš, rakrstiš sa starim i prisvojiš novo. Crnoj Gori je potrebna nova politika, jer sadašnja ne radi u interesu onih koji tu politiku podržavaju. Crnoj Gori su potrebni novi standardi jer ovi ne postavljaju visoke ciljeve, potrebni su novi odnosi jer sadašnji su zarobili društvo. Potreban je novi jezik, da bi čovjek shvatio da nije slobodan. “Nisi slobodan, samo ne umiješ da kažeš da nisi”, veli Žižek, a ako radiš ono što si uvijek radio, dobićeš što si uvijek i dobijao.

I zato zaboravi kad ti pričaju o sigurnosti – sigurnost je i u Spužu - siti, obučeni i bezbjedni, ali ne i slobodni. I zidovi nisu potrebni jer vlada strah, a kada počne da nestaje, čovjek počne da priča o zlu. Ako ne priča o zlu, a vidi ga, nije više nego mrtav – i zato Crnoj Gori treba diskontinuitet – nova politička praksa.

Kad su antropolozi u nekom plemenu poglavicu pitali što je za njega dobro, on je imao jednostavan odgovor: „Dobro je kada mi pobijemo sve muškarce iz drugog plemena, otmemo žene i uzmemo hranu. A loše je kada oni to nama urade.“

Ovo objašnjenje tribalizma koje sam nedavno čuo se moglo bez problema primijeniti na političku praksu u Crnoj Gori, gdje je takođe nemoguće principijelno promišljati stvari. Dobro je kada jedna strana osvoji vlast i zaposli svoje ljude, a loše je kad to drugi urade.

„Principi“ po kojima postupaju pokazuju da ih više spaja nego što ih razdvaja, i da zato funkcionišu kao u ljubavi, i ne libe se da uvrijede jedni druge jer "ljubav" uvijek pobjeđuje kada se njome održava sistem.

Zato promjena ne znači samo promjenu vlasti, već i promjenu principa djelovanja, da se ne bi dogodilo novi „snimci“ i nastavilo sa fašisoidnom praksom.

Ili možda mislite da je to iskonstruisano? Jeste ako prije izlaganja master plana o zapošljavanju „prije svega članova DPS-a“, Zoran Jelić kaže: „E sad se zajebavamo“.

Onda je sve u redu, izvađeno je iz konteksta, a shvatanje demokratije DPS-a postaje validno.

Dobro, nećemo se šaliti toliko, nikome više nije ni smiješno.

Naročito ne nakon Bara, ali i tamo je ugušen svaki glas koji je tražio da se ispita i ko je taj koji je dozvolio ubici da dođe u priliku da ubije dva mladića. Zato što to nije riješeno, novi ubica samo čeka i tragedija je pitanje vremena.

„Stalno nam govore da ne mislimo, da ne politizujemo, da ne tražimo pravi razlog. Djeluj da ne bi morao da misliš“, objašnjava Žižek. I tako je i bilo – samo se djelovalo, nije se promišljalo. Tuga jeste bila iskrena u onima koji su svijeće zapalili, ubica je uhapšen, ali problem nije riješen. Slučaj nije politizovan i nova tragedija je bojim se samo pitanje vremena.

Ali i kako će se politizovati kada se shvatanje politike u Crnoj Gori svodi na metafizička dostignuća Marovića, koji su nepredvidivi kao Facebook statusi nakon „El klasika“.

I na wannabe kofeinsko-komičarskim nastupima Igora Lukšića kojih bi se i „Kursadžije“ zastidjele. Ne smiju se zaboraviti ni doskočice Mila Đukanovića, koje kao da ih je spremao Peđa Šuškavčević, ali su one začinjene teorijama zavjere, unutrašnjom i međunarodnom zavjerom.

Dodajte uz to i čuveni princip djelovanja da „nijedan zakon ne može biti prepreka interesima Crne Gore“, i dobijate pravu političku baklavu Crne Gore.

A kad smo kod teorije zavjere, ona jednostavno služi da se građani osjećaju opkoljenima, ne shvativši da je zatvor u kome žive napravljen upravo dok su oni gledali da li će neko doći i prijetiti spolja. Naravno, ništa bez unutrašnjih „izdajnika“ koji pomažu osvajačima. Izdajice su svi oni koji se ne slažu - u fašizmu.

I zato smo dobili i nacionalizam, jer nakon što im je otet socijalni identitet, građanima jedina privilegija ostaje to što su rođeni u istoj zemlji. A nacija do svog identita upravo dolazi preko svojih neprijatelja, pa makar oni bili izmišljeni, objašnjava Umberto Eko.

U takvom stanju, građani smatraju da pripadaju najboljem narodu na svijetu, a najbolji među njima su oni koji su članovi stranke. U toj hijerarhiji svi nadređeni preziru svoje potčinjene, što nam je potvrdio i funkcioner DPS-a kada je pričao o „magarcima“. Lav je naravno vođa koji je tu da pomogne „slabima“.

No „magarac“ kao kategorija je dugo bila ekskluziva opozicije. Vlast je barem koristila jezički sofisticiraniju verziju i dijelila „svoje“ na dobre i bolje, a opozicija na dobre i pametne, i zle i glupe.

Vlast u tom pogledu nudi priliku da se onaj koji je politički ispravan osjeća kao natčovjek – tako je patentiran crnogorski „ubermensch“. Naravno za tu kategoriju je prije svega neophodno zaokružiti „DA“ 2006. godine, jer je to ipak ključan uslov i za državnu funkciju.

Veće zlo od ove političke prakse jeste da vi ćutite o njoj ili da je podržavate. Ako nemate odgovarajuću člansku kartu i samim tim nemate istu šansu za zapošljavanje, morate se zapitati gdje ide novac koji vi odvajate za državu. Mislim na onaj dio koji pretekne od „KAP-a“. “No taxation without representation”, je poruka još iz 18. vijeka, a mi 300 godina kasnije moramo da se zapitamo ko brani i predstavlja naše interese, i zašto plaćamo porez.

Taj porez je moj novac koji bi trebalo da osigura da ne budem inferioran u odnosu na nekog drugog, i da me policija štiti kada izađem da prošetam. Ako nisu ista prava ponuđena, zakonom onda to definišite, vratite novac. Poštenije je nego ovo do sada sigurno.

Vlast mora da štreca od svake svoje odluke naročito kad se radi o vašem novcu, jer nema demokratije dok se ne boji svog naroda.

( Srdan Kosović )