Kćerka bakalina koja je promijenila svijet

Margaret Tačer, Gvozdena lejdi koja je transformisala Britaniju i inspirisala konzervativce širom svijeta radikalno promijenivši zemlju tokom 11 godina na vlasti, umrla je juče, u 87. godini, nakon moždanog udara.

Jedina žena na čelu britanske vlade, čvrsta, direktna Tačerova predvodila je konzervativce u tri izborne pobjede i bila premijerka od 1979. do 1990, što je najduži neprekidni period na toj funkciji u Britaniji od početka XIX vijeka.

Ovu kćerku vlasnika bakalnice čelične odlučnosti jednako su voljeli i mrzjeli dok je razbijala sindikate, privatizovala velike djelove britanske industrije, sukobljavala se sa Evropskom unijom i vodila rat za povraćaj Foklandskih ostrva od argentinske invazije.

Razvila je blizak odnos sa američkim predsjednikom Ronaldom Reganom tokom Hladnog rata, podržala Džordža Buša Starijeg tokom rata u Zalivu 1991. i izjavila da je sovjetski lider Mihail Gorbačov čovjek sa kojim bi mogla sarađivati.

Svjetski zvaničnici odaju počast Margaret Tačer >>>

"Malo lidera uspije da promijeni ne samo politički izgled sopstvene zemlje, nego i cijelog svijeta. Margaret je bila takav lider“, kazao je Toni Bler, premijer iz redova laburista od 1997. do 2007. „Neke od promjena koje je ona napravila... primjenjivale su vlade širomn svijeta.“

Aktuelni premijer Dejvid Kameron prekinuo je kratku posjetu Evropi i vratio se u Britaniju nakon objave Tačerine smrti.

Predsjednik SAD Barak Obama je kazao da je „Amerika izgubila pravog prijatelja“.

Bivša britanska premijerka je bila lošeg zdravlja, a posljednjih godina je patila od demencije.

Lord Bel, portparol porodice, uporedio ju je sa njenim herojem Vinstonom Čerčilom, a Kameron je kazao da je ona bila najveća britanska premijerka u mirnodopskim uslovima.

"Bila je kćerka bakalina iz Grantama koja je dospjela na najvišu funkciju u zemlji“, kazao je Kameron. „Margaret Tačer je preuzela zemlju koja je bila na koljenima i učinila da Britanija ponovo stoji uspravno. Ona nije samo predvodila našu zemlju, nego ju je i spasla.“

Britanska vlada je juče saopštila da će Tačerova biti ceremonijalno sahranjena uz vojne počasti, što je obično namijenjeno za istaknute članove kraljevske porodice. Ceremonija će biti održana u londonskoj Katedrali svetog Pavla naredne sedmice. U skladu sa željama njene porodice, to neće biti državna sahrana, kakvu je dobio Vinston Čerčil 1965.

Iz Kameronove kancelarije je saopšteno da je kraljica Elizabeta II dala pristanak za ceremonijalnu sahranu, kakva je organizovana 1997. i za princezu Dajanu.

Zastave u zemlji juče su spuštene na pola koplja, a mnogi su ispred njene kuće ostavljali cvijeće i poruke. Na jednoj je pisalo „Najvećoj britanskoj liderki“, na drugoj „Gvozdenoj lejdi“.

Ono što će se u domovini najviše pamtiti u vezi sa premijerskim mandatom Margaret Tačer su prizori konflikata: veliki sukob policije i sindikata rudara, ona kako vozi tenk sa bijelom maramom na glavi i plamen iznad Trafalgar skvera tokom protesta protiv nepopularnih poreza koji su na kraju i doveli do njenog pada

Međutim, kao znak zaostalog bijesa prema ženi koja je svoje uvjerenje nezvanično objasnila izjavom da „ne postoji društvo – postoje muškarci, žene i porodice“, neko je ostavio i bocu mlijeka. Za mnoge Britance, ona će ostati „Megi Tačer, kradljivica mlijeka“ jer je kao ministarka obrazovanja 1971. ukinula besplatno mlijeko za učenike.

Ono što će se u domovini najviše pamtiti u vezi sa premijerskim mandatom Margaret Tačer su prizori konflikata: veliki sukob policije i sindikata rudara, ona kako vozi tenk sa bijelom maramom na glavi i plamen iznad Trafalgar skvera tokom protesta protiv nepopularnih poreza koji su na kraju i doveli do njenog pada.

„Tužno je što je umrla, ali njena zaostavština i njena smrt su dvije različite stvari. U političkom smislu, ona radničkoj klasi nije ostavila ništa dobro“, kazao je Rojtersu Kevin Robertson (39), mehaničar iz Edinburga.

Protivnici su je smatrali donekle brutalnom, a pojedini su na društvenim mrežama najavili da će organizovati žurke da proslave njenu smrt.

Trejler za film "Čelična lejdi"

„Napadala je ljude u sopstvenoj zemlji i nije slušala partijske kolege. Bila je destruktivna i nihilista“, kazao je Kaspar Džozef (51), profesor istorije iz Mančestera. „Nazdraviću u ovo ime. Imam neki 'Dom Perinjon' koji čuvam ili za rođenje prvog unuka ili za slučaj da umre Margaret Tačer... u stvari možda ću popiti neko argentinsko vino... zbog Foklanda.“

Iako je kod kuće Tačerova često bila nepopularna – naročito u na sjeveru Engleske, Velsu, Škotskoj i sjelovima Sjeverne Irske – zbog svoje snage je bila izuzetno cijenjena i u Vašingtonu, i u Berlinu, i u Moskvi.

„Tužno je što je umrla, ali njena zaostavština i njena smrt su dvije različite stvari. U političkom smislu, ona radničkoj klasi nije ostavila ništa dobro"

Blisko je sarađivala sa Gorbačovim dok je otvarao Sovjetski Savez prema svijetu. Sa Reganom je formirala čvrsti savez protiv komunizma i bila nagrađena padom Berlinskog zida 1989, iako se protivila ujedinjenju Njemačke upozoravajući Gorbačova da će Istočna i Zapadna Njemačka zajedno dominirati Evropom.

„Tačerova je bila političarka čija je riječ imala veliku težinu“, kazao je Gorbačov.

Njeno stanovište, zasnovano na konkurenciji, privatnom preduzetništvu, štedljivosti i oslanjanju na samoga sebe, dalo je političku filozofiju koja se i danas zove „tačerizam“.

Milioni Britanaca odaju počast njenim radikalnim političkim potezima, poput prodaje državnih stanova njihovim vlasnicima.

„Mnogi moji sugrađani je ne vole“, kazao je Rojtersu Mark Gard (48) koji je odrastao u državnom stanu.

„Međutim, ja sam svoju prvu nekretninu kupio sa 22 godine.“

Polažući buket cvijeća ispred njene kuće, dodao je: „Bila je veoma rodoljubiv lider ove zemlje i smatram da ju je promijenila nabolje.“

„Njene izuzetne karakteristike uvijek će pamtiti oni koji su sa njom blisko sarađivali: hrabrost i odlučnost u politici, a humanost i velikodušnost van očiju javnosti“

U svojoj rezidenciji je insistirala da sama sprema čaj ministrima iz svog kabineta, izuzetno je vodila računa o stilu, a odmarala se uz viski i vodu nakon 18-časovnog radnog dana koji je postao pravilo za vrijeme njene vladavine.

„Njene izuzetne karakteristike uvijek će pamtiti oni koji su sa njom blisko sarađivali: hrabrost i odlučnost u politici, a humanost i velikodušnost van očiju javnosti“, kazao je Džon Mejdžor, nasljednik Tačerove na mjestu premijera iz redova konzervativaca.

U strahu da ne budu uvučeni u probleme eurozone, mnogi u Britaniji su joj danas zahvalni zbog protivljenja dubljim evropskim integracijama, što ju je nekada dovodilo u sukob sa saveznicima u Evropi i sopstvenim ministrima.

„Sačuvala je funtu, a da nismo imali funtu, bili bismo druga Grčka ili Portugal“, prokomentarisao je Džek Hikmet, koji već 35 godina drži apoteku u Finčliju.

Tačerovoj je krajem 1990. smijenjena, pošto su joj neki od njenih najistaknutijih ministara okrenuli leđa, što će ona kasnije nazvati izdajom. Od toga se nikada nije potpuno oporavila.

„Nakon 11 i po divnih godina, veoma smo srećni što ostavljamo Britaniju u mnogo boljem stanju nego što je bila kada smo ovdje došli“, kazala je Tačerova napuštajući Dauning strit.

Suze koje su joj tada potekle, šokirale su mnoge jer su pokazale ljudsku ranjivost sakrivenu iza velike torbe.

Za vrijeme njenoga mandata, britanska ekonomija je udvostručena.

Foklandi oplakuju „svoga Čerčila“

Foklanđani su juče oplakivali Margaret Tačer, koju smatraju njihovim oslobodiocem nakon invazije argentinskih snaga 1982, dok su se mnogi Argentinci sa gorčinom prisjećali njene uloge u odbrani tog ostrva. Zastave na Foklandu su juče bile spuštene na pola koplja. Šef zakonodavne skupštine izrazio je veliku žalost zbog smrti Tačerove, a jedan drugi sunarodnik pohvalio ju je kao „našeg Vinstona Čerčila“.

Međutim, u Buenos Ajresu su vladala drugačija osjećanja. „Nadam se da će joj Bog oprostiti, jer ja ne mogu,“, kazao je u Buenos Ajresu 48-godišnji Hose Raskela. „Bol koji je nanijela našoj zemlji ne može biti obrisan.“

Tačerova je 1982. uputila borbene snage na Fokland u operaciji koja se smatra jednim od trijumfa njene 11-godišnje vladavine.

„Nema nikakve sumnje da je Tačerova imala poseban odnos prema ostrvu, vodila je veoma tešku operaciju ponovnog zauzimanje ostrva... a Foklandi su uvijek bili u njenom srcu“, kazao je za Rojters Majk Samers, šef osmočlane zakonodavne skupštine. Samers je saopštio da će na ostrvu biti održana komemoracija povodom smrti bivše britanske premijerke.

Rojters podsjeća da je oko 650 Argentinaca i 255 Britanaca poginulo u ratu, koji je počeo kada su argentinski vojni lideri naredili invaziju 2. aprila 1982. koja je okončana osvajanjem Port Stenlija od strane britanskih snaga 14. juna iste godine.

Smrt Tačerove oživjela je gorka sjećanja u Argentini. Ljevičarske političke grupe su na Tviteru proslavile smrt „ratnog zločinca“. Karlos Grilo, 63-godišnji vlasnik prodavnice u Buenos Ajresu, priznao je da ima pomiješana osjećanja.

„U vrijeme rata sam je mrzio, pa ne mogu biti nepristrasan. Ne mogu reći da mi je žao (što je umrla), jer mi nije žao“, kazao je Grilo.

„Ali se to kosi sa mojim katoličkim uvjerenjima, pa mogu kazati kako nisam želio da umre“.

Tim Miler, 60-godišnji vlasnik baštenskog centra i prodavnice patriotskih suvenira na Foklandu, prisjetio se za Rojters konflkta iz 1982.

„Prema mom mišljenju, ona je za Fokland bila ono što je Vinston Čerčil bio za Veliku Britaniju 1940. Bila je prava osoba na pravom mjestu u pravo vrijeme i uradila je pravu stvar“.

Svojim riječima

Margaret Tačer ostaće upamćena u istoriji i po čuvenim komentarima. Jedan od najupamćenijih je onaj iz 1973, kada je tadašnja ministartka obrazovanja ocijenila da Britanija u XX vijeku sigurno „neće imati ženu premijera“. Tačer je prva i, za sada, jedina premijerka u istoriji Velike Britanije.

• „U politici, ako želite da se nešto kaže, pitajte muškarca, ako želite da se nešto uradi, pitajte ženu.“ (1965)

• „Gdje je nesloga, da unesemo jedinstvo. Gdje je zabluda, da unesemo istinu. Gdje je sumnja, da usadimo vjeru. A gdje je očaj, da usadimo nadu“, kazala je Tačerova 1979. poslije pobjede na izborima, citirajući Svetog Franja Asiškog.

• „Ne zanima me koliko moji ministri pričaju, sve dok rade ono što im kažem.“ (1980)

• „Na Foklandu smo se borili sa spoljnim neprijateljem. Moramo uvijek biti svjesni unutrašnjih neprijatelja, sa kojima se daleko teže izboriti,“ kazala je o štrajku rudara, koji je izazvao jedan od najžešćih otpora sindikata njenim ekonomskim politikama.

• „Ovo je dan koji nije trebalo da ugledam,“ kazala je novinarima dan pošto je preživjela atentat IRA.

• „Biti moćan je isto što i biti dama. Ako je potrebno da govorite ljudima da jeste, onda to znači da niste.“

• „Svaka žena koja razumije sve probleme vođenja jednog domaćinstva, blizu je razumijevanja svih problema vođenja jedne zemlje.“

• „Izuzetno sam strpljiva, u slučaju da na kraju bude po mom.“

• „Poraz? Ne poznajem značenje te riječi.“

• „Svijet bez nuklearnog naoružanja bi bio manje stabilan i mnogo opasniji za sve nas.“

• „Neke bitke morate da vodite više puta kako biste ih dobili.“

( Danka Vraneš Redžić, Miloš Rudović )