Spontani dobačaj

„Demokratija je sistem koji brani slobodu od vladavine većine”.

Normalno je da sistem koji četvrt vijeka monopolno kreira realnost, inercijom koju neminovno pokreće, poslije toliko godina, utiče i na dinamiku sredine, reljefa, mikroklime. A sve su to elementi koji kreiraju mentalitetske profile ljudi. Pa čak i anatomske. Poslije tolike komadine vremena, četvrtine vijeka, pogotovo, mikimoj!

Evo ih, sada su stasale generacije sa tolikom dozom servilnosti da ih možemo uporediti sa generacijama rođenim početkom i nakon pedesetih, prošlog vijeka.

Tradicionalna dominacija partitomilokratskog mentalnog refleksa. Pak, čovjek je finale evolucije. Preosjećajni treptaj u vremenu i prostoru. Druga je stvar što se sve to relativizovalo, ubanalilo, obezvrijedilo…Barem što se tiče većine – u prepunoj galeriji posttranzicionih profila. Ili što nikada nećemo gledati emisiju o ovoj i sličnim temama, na jednom jedinom, našem Javnom servisu.

Znam da znaš ko je političar na slici. Ali ne znaš ko je dolazio prošle neđelje i prezentovao izuzetna otkrića u arheološko/historijskoj ravni. I druge događaje. Da, emisija o drugim događajima bi bila sasvim dovoljno gledana. U omiljenom terminu.

Serijali abnormalnih ubistava, masovnih psiho-masakara, milicajske horor avanture, avanture vatrogasaca, medicinskih službi…promovišu se zadnjih 10-tak godina kao najpopularniji oblici dramskih TV serijala. To je najgledanije tamo, i po nekom nepisanom automatizmu, otkupljujemo i emitujemo. Megasati i hektolitri, tone bezvrijedog sadržaja. Rekosmo, talentovani se ufuravaju ka estradi - nikako ka održivim kabinetima, labaratorijama ili ateljeima. Globalno nam se nudi koncept malih i srednjih preduzeća, umjereno utupljavanje sa ograničenom, nikakvom privrednom snagom. I sa kolonama prejeftine radne snage. Ili se zabudalilo ili se opoganilo.

Estradizacija javnosti, dislociranje javnog fokusa pažnje prema oblastima, graničnim rubovima idiotizma i abnormalnosti, upravo su dominanatne smjernice put kojija bi, valjda, trebalo ići. Javnom bi se Servisu, svečano i Statutarno, trebalo zabraniti proizvodnja i emitovanje sadržaja koji izlaze iz sfere edukativo/obrazovnog. Ne, ozbiljno. Ako je u pitanju Javni servis onda je logično da je u pitanju Javni interes, a u interesu Javnog interesa je da nema dominacije bilo čijih/ničijih gaćica. I dž(e)ipova, da se razumijemo. Logično., jel' da?! Na šta bi TO ličilo ako bi se otklonili estradnoserijski sati - najbolje se da potvrditi ako jednog, proječenog, kišnog utorka, srijede ili četvrtka uklonimo čak 5 sati tvrdog, audio/video, zatupljenja. I zamijenimo ih sa isto toliko sati ali izuzetno zanimljivog, poučnog i obrazovnog sadržaja. Pa, tako jedno tri/četiri, pešes' godina…pa da vidiš…mićko moj.

Dani mitskih kiša su za nama. Pobijedili smo i ovaj put. Nakon razorne 2010-te evo je i 2013-ta sa hidro problemima. Ravno priobalje Skadarskog jezera i ostalih privodica poplavljeno. Nije to ništa. Možemo mi i gore od toga. To budite sigurni, i ti, i Dacka, baka moj. Procijenjena dinamika klimatskih šokova koje ćemo morati preživjeti (?!) upravo nam predviđa ovakav ritma učestalih klimatskih iznenađenja. Sve ka' da neće. Obaranje rekorda. Iz godine u godinu. Veliko spiranje tla.

…zagrmjelo je u daljini. Hm, sjevernokorejski nuklearni brcobec!? Nakon svih balkanskih povraćanja, da li je normalno da ti život može zavisiti od jedne dalekoistočne, militantne, jednopartijske kreature ?! Nema veze je li Sjeverni ili Južni, dalekozapadni…Djeca su pjevala pionirsku pjesmu i crtala avione ispod zastava skoro svih zemalja sa kojima smo u prošlosti imali ozbiljne sukobe. Sunce se kroz plastični rascjep na krovu, reflektovalo po bjelini papira kojeg su, ona, djeca, trebala obojiti. Linije aviona. Velikog bombardera.

( Zoran Bojović )