Satira kao instrument borbe: Zašto diktatori ne vole humor
Humor je centralni dio arsenala aktivista, koji pomaže da se razbije kultura straha koji uliva vlast, i provocira režim na akcije koje podrivaju njegov legitimitet
Prije petnaest godina, kada je nenasilni prodemokratski pokret Otpor u Srbiji bio samo grupica od 20 studenata sa 50 dolara, aktivisti su odlučili da izvedu štos. Na bure su zalijepili sliku Slobodana Miloševića i postavili ga u Knez Mihajlovoj.
Pored su postavili bejzbol palicu i iz daljine pratili kako će se situacija odvijati. Ubrzo je desetine kupaca čekalo da zamahne put "Miloševića", čovjeka koji su mnogi prezirali, ali se većina bojala da ga kritikuje, pišu jedan od osnivača Otpora i jedan bivši aktivista tog pokreta u članku za "Forin polisi".
Policija se pojavila nakon pola sata. Pošto nisu mogli da uhapse ljude, jer za to nije bilo osnove, a ni počinioce, jer su bili nestali, Miloševićevi policajci su uhapsili bure.
Prizor dvojice policajca kako vuku bure u policijski auto mjesecima je bio hit u Srbiji. Milošević i njegovi saradnicu su postali predmet ismijavanja a ime Otpor se odomaćilo, navodi se u tekstu koji potpisuju Srđa Popović, izvršni direktor Centra za primijenjenu nenasilnu akciju i strategiju (CANVAS) i Mladen Joksić, koji radi za Karnegi savjet za etiku u međunarodnim poslovima.
"Revolucije su ozbiljan posao", pišu autori i podsjećaju na namračena lica revolucionara iz 20. vijeka – Lenjina, Maoa, Fidela i Čea.
Današnji demonstranti shvataju da je humor priuštiva ulazna tačka za obične građane koji sebe ne smatraju posebno političnim, ali im je muka od diktatureMeđutim, u 21. vijeku, na djelu je novi oblik aktivizma, u kojem preovladavaju humor i satira. Današnji nenasilni aktivisti podstiču globalne promjene taktike protesta – od ljutnje i ozlojeđenosti ka novom, prodornijem obliku aktivizma ukorijenjenom u zabavi: "laughtivism" (smjehtivizam).
U članku se navode primjeri sa Bliskog istoka i sjeverne Afrike, gdje nenasilni demonstranti duhovitošću ohrabruju pozive na demokratiju.
Na vrhuncu protesta protiv Ben Alija u Tunisu, jedan čovjek, koji je kasnije dobio ime kapetan Hobza (hljeb), "suprotstavio" se Bena Alijevim pristalicama uperivši u njih francusku kiflu.
U Egiptu, snimak na kojem je egipatski predsjednik Muhamed Morsi predstavljen kao super Mario, u martu je imao veliku gledanost na YouTube. Čak i u Siriji, gdje je građanski rat odnio 70.000 života, satirični grafiti i zajedljivi slogani protiv Asada su stimulisali ulične proteste.
Smjehtivizam podriva kredibilitet režima: Kairo
O političkom značaju komičara na Bliskom istoku svjedoči odluka egipatske vlade da podnese krivičnu prijavu protiv popularnog satiričara Basema Jusefa zbog vrijeđanja islama i predsjednika Morsija.
Ističući da strateška upotreba humora nije ograničena samo na Bliski istok i SAD, Popović i Joksić pišu da su pripadnici pokreta Okupiraj Volstrit redovno koristili humor za ismijavanje korporativne Amerike.
"Ko može zaboraviti demonstrante koji su, odjeveni kao rodeo klovnovi ili matadori, krotili legendarnu statuu bika na Volstritu?“, piše u "Forin polisiju".
I u Španiji, gdje se demonstranti zovu Indignados (ogorčeni), smijeh je moćno oružje. Satitični performansi i naizgled spontani pjevački i plesni nastupi, postali su zaštitni znak španskog antikapitalističkog pokreta, što pomaže u smirivanju tenzija i održavanju entuzijazma duže od dvije godine.
Satirično predstavljanje sirijskog diktatora Bašara al Asada
I Rusi su uvrstili humor u svoje demonstracije, koristeći razne stvari, od kondoma, preko mentalnih bolnica do lego igračaka za ismijavanje Putina.
U komentaru se navode tri razloga zbog koji je humor dio arsenala demonstranata 21. vijeka. On razbija strah i gradi povjerenje, dodaje neophodni "kul" faktor, koji pomaže pokretima da privuku nove članove, i može podstaći nezgrapne reakcije protivnika pokreta.
"Najbolji činovi smjehtivizma podrivaju kredibilitet režima bez obzira na to kako odgovori na njih. Ti činovi nisu puki štosevi. Oni pomažu da se smanji ono što održava na vlasti većinu diktatora, a to je strah", piše u članku.
Današnji demonstranti shvataju da je humor priuštiva ulazna tačka za obične građane koji sebe ne smatraju posebno političnim, ali im je muka od diktature, stoji u komentaru.
Grafit u vrijeme pobune u Libiji
"Učinite protest zabavnim i ljudi neće htjeti da propuste akciju".
Sa druge strane, ističu Popović i Joksić, humoristične i dobro smišljene akcije su podsjetile spoljašnji svijet da egipatski demonstranti nisu "gnjevna omladina" i zagriženi radikali, kako je to režim predstavljao. Humor je egipatskoj pobuni dao pozitivan imidž i donio joj simpatije međunarodne zajednice.
"Međunarodna zajednica je natjerana da prizna da mladi iz tog regiona nisu samo fudbalski huligani koje vidimo na TV-u, već djeca koja jedva čekaju da usvoje demokratiju. Oni su željeli samo da se zabave dok to rade", smatraju autori članka za "Forin polisi".
Smijeh i zabavi nisu više marginalni za strategiju pokreta već služe kao centralni dio arsenala aktivista, pomažući da se razbije kultura straha koji uliva režim, i provocira režim na akcije koje podrivaju njegov legitimitetOni ocjenjuju da to žele i milioni drugih ljudi širom svijeta. Upotrebom humora, aktivisti suočavaju autokrate sa dilemom: vlada se može obračunati sa onima koji je ismijavaju (što će je učiniti još smješnijom) ili ignorisati satirične akcije uperene protiv nje (rizikujući da izazove provalu protesta).
"Zaista, kada se suoče sa činom drskog izrugivanja, represivni režimi nemaju dobar izbor. Šta god da učine, izgubiće“, ističu Popović i Joksić.
Kažu da je politički humor star koliko i sama politika i da je satira vjekovima korištena za suprotstavljanje vlasti. Podsjećaju da je ona inspirisala proteste protiv Sovjetskog Saveza 1980-ih, mirovne proteste 1960-ih i pokrete otpora na teritorijama pod nacističkom okupacijom 1940-ih.
Međutim, današnji nenasilni aktivisti su podigli humor na novi nivo. Smijeh i zabavi nisu više marginalni za strategiju pokreta već služe kao centralni dio arsenala aktivista, pomažući da se razbije kultura straha koji uliva režim, i provocira režim na akcije koje podrivaju njegov legitimitet, stoji u članku.
Primjeri poput uhapšenog bureta u Srbiji, koji su možda djelovali kao izolovane humorističke akcije, uskoro su se ispostavili kao zarazni i inspirisali su aktiviste širom zemlje"Naravno, samo zato što je smijeh u nenasilnoj borbi sada uobičajen, to ne znači da je to lako. Naprotiv, smjehtivizam zahtijeva stalno strujanje kreativnosti da bi bio prisutan u vijestima, naslovima i tvitovima, kao i da bi održao zamah pokreta. Bez kreativnosti i duha, smjehtivizam može oslabiti prije nego što se ispune ambicije nekog pokreta.
A bez discipline i zdravorazumskog rasuđivanja, ismijavanje može brzo prerasti u haos i nasilje. Međutim, kada „upali“, onda stvarno „upali“.
Primjeri poput uhapšenog bureta u Srbiji, koji su možda djelovali kao izolovane humorističke akcije, uskoro su se ispostavili kao zarazni i inspirisali su aktiviste širom zemlje.
Otpor je brzo od male studentske grupe postao nacionalni pokret od 70.000 članova. Kada je jednom srušena barijera straha, Milošević ga nije mogao zaustaviti”, zaključuju nekadašnji aktivisti Otpora.
Na protestima u Rusiji hapsili igračke
U komentaru se navodi primjer iz Rusije, sa sibirskih protesta igračaka protiv Putina, gdje su bili izloženi medvjedići, lego likovi i saut park figurice.
Bile su samo igračke, ljudima nije bio dozvoljeno učešće. Policija je zaplijenila lego figurice a sibirske vlasti su uvele zabranu svih budućih protesta igračaka.
Kao razlog su naveli to što su proizvedene u Kini. U narednim mjesecima, groteskne akcije sibirskih zvaničnika su se pojavile na internetu.
"U tom procesu, oni su podsjetili diktatore širom svijeta da jednom kada duh smijeha i naroda izađe iz boce, neće uspjeti da ga vrate", ističe se u tekstu.
Galerija
( Angelina Šofranac )