Naučite dijete da bez straha ide kod zubara
Kao što je već rečeno, djeca ne mogu shvatiti svrsishodnost posjete, te je na stomatologu da dobije njegovo povjerenje
Rad sa djecom ima mnoge specifičnosti i umnogome se razlikuje od rada sa odraslima. Pored anatomskih i morfoloških razlika, najprijatnije su razlike u psihi djeteta i odraslih. Naime, stomatolozi ne mogu očekivati od djece, naročito male i predškolskog uzrasta, da razumiju i shvate razlog i neophodnost stomatoloških intervencija.
Da bi posjeta stomatologu bila prijatna za sve, napore treba da ulože kako stomatolozi, tako i roditelji i djeca.
Uloga stomatologa je ključna u omogućavanju prijatne posjete djeteta. Kao što je već rečeno, djeca ne mogu shvatiti svrsishodnost posjete, te je na stomatologu da dobije njegovo povjerenje. Zato stomatolozi moraju biti strpljivi kako bi to i ostvarili.
Ipak, u nekim situacijama neophodno je primijeniti „prijateljsko nasilje“, kada se djetetu na silu otvaraju usta u cilju rešavanja akutnog problemaNastojanja stomatologa da dobije djetetovo povjerenje može biti bezuspješno zbog straha, neupućenosti ili tvrdoglavosti djeteta. Da bi mogao da odradi stručni dio posla, stomatolog mora da procijeni psihološki tip djeteta.
Naime, razlikuje se 5 psiholoških tipova djece i to: normalno, uzdržano, pretenciozno, plašljivo i jogunasto.
Stomatologu u radu teškoće stvaraju plašljiva i jogunasta djeca.
Plašljivo dijete ima strah od stomatologa /doktora/ bijelog mantila koji je najčešće posljedica lošeg iskustva i/ili strašnih priča o „zubaru“ i „vađenju zuba“. Rad sa ovakvim djetetom zahtijeva dosta ohrabrivanja i postepen rad, a u nekim situacijama i premedikaciju.
Da bi posjeta stomatologu bila prijatna za sve, napore treba da ulože kako stomatolozi, tako i roditelji i djecaJogunasto dijete predstavlja najveći izazov za jednog stomatologa, jer ovakvo dijete odbija svaki rad i saradnju. Ovo su najčešće razmažena djeca koja su navikla da im se udovoljava. Roditelji nemaju autoritet, a djeca pokušavaju da nametnu svoju volju i u ordinaciji. U ovim slučajevima strpljenje ne pomaže, te se mora primijeniti odlučan i „grub“ pristup.
Izbacivanje roditelja najčešće pomaže. Ipak, u nekim situacijama neophodno je primijeniti „prijateljsko nasilje“, kada se djetetu na silu otvaraju usta u cilju rešavanja akutnog problema.
Dobra komunikacija svih učesnika – stomatologa, djeteta i roditelja – predstavlja jedini način da se omogući prijatna posjeta stomatologu.
(www.mojstomatolog.net)
Galerija
( Dr Miloš Radulović )