Muzičar Vasil Hadžimanov: Igrajte se s djecom i bez nervoze kod kuće

Vasil Hadžimanov je kompozitor, klavijaturista, aranžer, ali i otac trinaestogodišnje djevojčice Marte. Za ˝Život ˝ kaže da je nesporno da svako mora da se barem malo promijeni kada dobije dijete. ˝U suštini se dosta toga promijeni. Htio to ili ne, ti više ne postavljaš sebe na prvo mjesto, već svoje dijete. Cijeli fokus je sada na njoj. Ego ti se smanji. Sve se nekako na bolje promijeni˝.

Na pitanje koje strahove kao otac ima, odgovara da je poznato da se roditelji stalno nečega plaše.

˝Ima ono: 'Ne dao ti Bog da ti se desi ono što ti roditelji pomisle'. Naravno, moja supruga Nataša i ja smo zabrinuti za svoju kćerku, ali mislim da nijesmo naporni˝.

Navodi da su strahovi koje imaju opravdani i da brinu o svom djetetu kao i svi drugi roditelji.

O tome koje vrijednosti želi da prenese svojoj kćerki, navodi da je to nezgodno pitanje, jer podrazumijeva da kao osoba imate neke specijalne vrijednsti.

˝Mogu da kažem da je ona jedna bolja verzija i mene i moje supruge. To je ono što smo uspjeli. Zaista smo prezadovoljni našom Martom”.

Ističe da je Marta “pokupila” što je trebalo da “pokupi” od njih i njihovih roditelja, ali i nadogradila svojim duhom, kreativnošću, ljepotom.

Naglašava da njegova kćerka nije trpjela zbog posla kojim se bavi.

˝Mi se bavimo poslom koji je drugačiji. Nemamo radno vrijeme. Nemamo ponekad praznike, vikende, koje drugi imaju. Međutim, mi sa njom provodimo više vremena, nego ljudi koji su svaki dan na poslu˝.

Kaže da je to kao i sve u životu. Sve ima svoje pluseve i minuse.

˝I te kako dovoljno vremena provodimo sa njom, da se ona ne osjeća usamljenom i da ne trpi zbog naših obaveza˝.

Upitan za savjet koji bi uputio drugim očevima, Vasil kaže: ˝Često zbog raznih frustracija i tenzija, koje nas tište, zaboravimo na naše najrođenije ili ljudi to sve donesu u kuću, gdje najmanje treba da se to dešava˝.

Zato drugim očevima savjetuje da pokušaju da brige i negativne stvari ostave ispred vrata kada ulaze u dom.

˝Da ne opterećuju svoje najbliže nekim nebitnim problemima˝.

Zajedničko vrijeme

Kada je zajedničko vrijeme u pitanju, navodi da ga provode na najraznovrsnije načine. ˝Od druženja po kući, gledanja serija, filmova, odlazaka u bioskop, pa do putovanja, igranja, pjevanja, sviranja, trkanja”. Kaže da pokušavaju da, ako baš nijesu preumorni, na kreativan način provedu zajedničko vrijeme.

˝Moja žena i ja volimo da se igramo sa njom. Maštoviti smo i ponašamo se kao klinci. Iako se približavamo četrdesetoj, ne damo se. Marti je, ja bar tako mislim, interesantno sa nama. Nijesmo neki dosadni roditelji˝.

Galerija

( Nađa Milović )