Mafija ubija, ali ne ostavlja tragove

Osamnaest godina policija i tužilaštvo ne mogu da otkriju ko je 31. maja 2000. godine ubio Gorana Žugića (37), visokog policijskog funkcionera i tadašnjeg savjetnika za bezbjednost predsjednika Mila Đukanovića.

Pomaka nema ni u istrazi ubistva Blagote Baje Sekulića, ubijenog godinu kasnije - 30. maja 2001. godine.

“Obavještavam vas da su u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici formirani predmeti protiv NN izvršilaca krivičnog djela ubistvo, izvršenog dana 31.05.2000. godine na štetu G.Ž. i dana 30.05.2001. godine na štetu B.S., i u oba predmeta, od strane tužilaštva u kontinuitetu su preduzimane potrebne istražne radnje, a putem međunarodne pravne pomoći od više država zahtijevano je prikupljanje obavještenja i određenih podataka o predmetnim krivičnim djelima, koja do sada nijesu dala rezultate u otkrivanju izvršilaca ovih krivičnih djela”, odgovorila je “Vijestima” portparolka tog tužilaštva, tužiteljka Lepa Medenica.

Ona je objasnila da je tužilaštvo u više navrata obavilo usmene konsultacije i dalo uputstva ovlašćenim policijskim službenicima Uprave policije za postupanje i preduzimanje neophodnih radnji:

“A sve u cilju identifikacije izvršilaca predmetnih krivičnih djela”.

Ubica kog crnogorski istražitelji još ne mogu da nađu, ispalio je više hitaca iz automata u Žugića.

Do danas je ostalo nejasno zašto je Žugić ubijen, iako se u policijskim krugovima od momenta ubistva govorilo da je ta likvidacija povezana sa duvanskom mafijom.

Žugić je te večeri, oko 23 sata, „audijem A6“ stigao do zgrade u kojoj je stanovao u Podgorici. Parkirao je vozilo i krenuo ka ulazu. Tog momenta iz mraka se pojavio napadač i pucao mu sleđa. Ispalio je pet - šest hitaca iz automatskog pištolja, tri su pogodila Žugića u glavu.

Kasnije je Goran Stanjević, koji je bio predstavnik Vladine agencije za strane investicije, ispričao da je Goran Žugić ubijen samo nekoliko mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju u vezi sa istragom tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije.

Stanjević je italijanskim istražiteljima 2002. godine ispričao da se ta dokumentacija o krijumčarenju odnosila na ulogu tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića u tom poslu. Stanjević je papire u Crnu Goru donio nakon što je s njim kontaktirala supruga “kralja šverca” Ćira Macarele.

Podgoričanin Sekulić izrešetan je sa 24 hica iz “heklera” 30. maja 2001. godine u Budvi, dva sata poslije ponoći, nedaleko od stare autobuske stanice.

Ubica je čekao skriven iza ograde obližnje kuće nailazak Sekulićevog džipa “grand čiroki” i iz neposredne blizine ispalio gotovo cijeli šaržer iz automatskog oružja “hekler”.

O Sekuliću se danima prije nego što je ubijen govorilo u Crnoj Gori zbog pisanja zagrebačkog “Nacionala”, u kojem je, između ostalog, objavljeno da je bio desna ruka Stanka Subotića Caneta, glavnog duvanskog bosa na Balkanu.

( Jelena Jovanović )