Žrtve Dalila efekta: Šta tjera moćne da promijene pravila ponašanja

Dejvida Petreusa, američkog generala sa četiri zvjezdice, na koljena nije bacio rat u Avganistanu ili Iraku, nego jedna žena.

Petreus, koji je od najvišeg vojnog komandanta u Avganistanu postao direktor CIA, bio je u braku 37 godina i dobio dvoje djece. Život čovjeka koji je bio odgovoran za svjetske vojne tajne pretvorio se u sapunicu kada je podnio ostavku zbog afere sa autorkom svoje biografije, Polom Brodvel (udata, majka dvoje djece).

To nije prvi slučaj da je javna ličnost primorana da se povuče ne zbog profesionalnog propusta ili nekompetentnosti, već isključivo zbog seksa.

Optužbe protiv bivšeg direktora Međunarodnog monetarnog fonda za pokušaj silovanja su odbačene, ali tek pošto je podnio ostavku na tu funkciju i izgubio šansu da se kandiduje za predsjednika Francuske.

Slučaj protiv Dominika Stros-Kana odbačen je na zahtjev tužilaštva koje je ukazalo na ozbiljne sumnje u kredibilitet sobarice Nafisatu Dialo i nepotpune fizičke dokaze. Stros-Kan je priznao da je njegov seksualni odnos sa Dialo bio moralno pogrešan i opisao ga kao nedoličan, ali da nije bilo nasilja, primoravanja ili agresije.

Petreus se izvinio zbog preljube, rekavši da je napravio lošu procjenu, ali je njegov slučaj pokazao da, koliko god je čovjek moćan, ima tendenciju da postane potpuno beskoristan kada se nađe pred privlačnom i zavodljivom ženom.

Moglo bi se reći da iza pada svakog uspješnog muškarca stoji žena jer od biblijskih priča o Adamu i Evi i Samsonu i Dalili, pokazalo se da su manipulativne žene u stanju da unište karijere ili čak zemlje.

Istorija je puna takvih primjera s obje strane Atlantika.

Međutim, ono što zabrinjava je što je taj fenomen, poznat kao „Dalila efekat“, u porastu.

Drugi mandat predsjednika SAD Bila Klintona obilježen je skandalom sa stažistkinjom Bijele kuće Monikom Luinski. I ona i predsjednik su svjedočili da nisu imali seksualne odnose. Dalja istraga je otkrila da su oboje lagali pod zakletvom. To je njegovim protivnicima u Kongresu otvorilo put da ga opozovu. Iako u tome nisu uspjeli, to što je njegov privatni život nedjeljama bio pod lupom Kongresa bilo je ponižavajuće i za Klintona i za funkciju koju obavlja. Interesantan je podatak da je Klinton, kada je napuštao funkciju, uživao podršku više od 60 odsto birača.

Bivši predsjednik Izraela Moše Kacav podnio je ostavku 2007. nakon što je postigao nagodbu o priznanju krivice za nekoliko seksualnih prekršaja. Kasnije je odbacio nagodbu sa tužilaštvom, obećavši da će dokazati da je nevin. U decembru 2010. osuđen je za silovanje i seksualno uznemiravanje.

Silvio Berluskoni, italijanski premijer sa najdužim stažom, milijarder i šoumen, godinama je djelovao imuno na skandale koji bi uništili jednog političara u mnogim djelovima svijeta. Preživio je tridesetak sudskih procesa za prevaru i korupciju. Trenutno mu se sudi za plaćanje seksualnih usluga maloljetnoj prostitutki.

Šezdesetih godina prošlog vijeka, 19-godišnja striptizeta Kristina Kiler izazvala je pad vlade britanskog premijera Harolda Makmilana kada je otkriveno da je imala aferu ne samo sa ministrom odbrane Džonom Profjumom nego i sa jednim sovjetskim špijunom.

Neke studije su pokazale da se vjerovatnoća vanbračnih veza povećava sa prihodima i obrazovanjem

I britanski premijer Džon Mejdžor (1990-1997) imao je četvorogodišnju aferu sa jednom od svojih ministarki.

Bivši predsjednik Češke Republike (2003-2013) Vaclav Klaus imao je nekoliko vanbračnih veza. Poznati evroskeptik je navodno slab na plavokose stjuardese.

Nekada su seksualni skandali otkrivani tek nakon smrti aktera. Afere Nelsona Rokfelera, bivšeg guvernera Njujorka, otkrivene su tek kada je umro dok je vodio ljubav sa jednom djevojkom.

Amerikanci imaju dugu istoriju biranja i uvažavanja moralno kompromitovanih, bilo Tomasa Džefersona, za kojeg se vjeruje da je dobio djecu sa jednom robinjom ili Džona F. Kenedija, sa djevojkama koje su odlazile i dolazile, a jednu je navodno dijelio sa mafijaškim bosom. Prema jednom istraživanju, otprilike trećina američkih predsjednika je imala vanbračne veze.

Harding je tajno ljubavio u ormaru Ovalnog kabineta. Istoričar Robert Dalek tvrdi da je Lindon Džonson, kao senator iz Teksasa, na Kapitolu imao posebnu prostoriju za sastanke sa ženama. A kao predsjednik, Džonson je bio instalirao signalnu spravu da ga alarmira kada se pojavi prijetnja od supruge.

U svakom skandalu gdje se prepliću politika i seks, nameću se ista pitanja – da li je optuženi zloupotrijebio vlast da bi se upustio u visoko rizično ponašanje i da li ga moć čini nedodirljivim, iza zakona.

Sa tim ispitivanjem su se suočili i bivši guverner Njujorka Eliot Spicer i kandidat za predsjedničku nominaciju 2012. Njut Gingrič.

„Moć je afrodizijak, a isto tako znamo da se za moć u jednom smislu često pretpostavlja da je moć u drugom smislu“, rekao je Džejms Valston, profesor italijanske politike sa Američkog univerziteta u Rimu, povodom slučaja Stros-Kan.

Francuska je, poput Italije, tradicionalno prilično tolerantna prema vanbračnim vezama, za razliku od SAD. Međutim, francuske političare i javnost je šokirao slučaj bivšeg šefa MMF-a.

Neke studije su pokazale da se vjerovatnoća vanbračnih veza povećava sa prihodima i obrazovanjem.

Moć čini da se ljudi osjećaju sigurnije i privlačnije a čini se i da podriva inače veoma pažljivo rasuđivanje osoba o tome šta im može proći.

Obrazac koji psiholozi primjećuju kod najviših funkcionera je spremnost da se upuste u ekstreman rizik.

Jedan od faktora je i divljenje prema moćnima. Lideri imaju oko sebe posvećene pristalice, koje ne žele da se šefovima desi ništa loše u smislu karijere, i koji su spremni da to zataškaju.

Osim što se po dolasku na visoku funkciju odjednom ukažu velike mogućnosti, tu je i arogancija koja ide uz moć – ubjeđenje da normalna pravila ponašanja više ne važe i da se mogu izvući radeći ono što normalni ljudi ne mogu.

Džon Edvards, američki demokratski predsjednički kandidat 2004. i 2008, protraćio je karijeru aferom sa ženom iz svoje kampanje, dok se njegova supruga borila protiv raka.

Edvards je okrivio svoj munjeviti politički uspon i šepurenje koje je došlo uz to.

„Sav taj egoizam, narcizam, koji te navodi da vjeruješ da možeš da radiš što ti je volja. Nepobjediv si. I neće biti posljedica“, izjavio je za ABC njuz 2008.

Od afere Luinski do danas, možda su se promijenili stavovi javnosti u vezi sa tim šta je spremna da prihvati a šta ne, i pravila o odnosu prema seksualnim skandalima.

Međutim, ono što se nije promijenilo jeste da se od javnih ličnosti očekuje da se pridržavaju najviših standarda i da moraju snositi posljedice ako to ne čine.

( Angelina Šofranac )