Cijena korupcije

Korupcija uništava našu ekonomiju i njenu cijenu plaćamo svakodnevno, jer svakoga dana plaćamo račune privatizacije KAP-a, Telekoma i mnogih drugih firmi koje su ostavile radnike bez posla, a crnogorsku ekonomiju bez prihoda. Plaćamo najskuplje cijene u regionu, jer kroz te cijene plaćamo troškove korupcije.

Zbog korupcije plaćamo nove poreze na plate, nove poreze „euro po euro“, jer u Crnoj Gori ima povlašćenih pojedinaca koji upravo zahvaljujući korupciji ne moraju da plaćaju nikakve poreze, ne moraju da plaćaju ni svoje milionske dugove zato što će ih platiti građani ove države.

Korupciju plaćamo propuštenim šansama da obezbijedimo strane investitore koji će donijeti znanje i investirati u firme, modernizovati ih i učiniti konkurentnim, a ne strane investitore koji će doći da ih opljačkaju i sa dugovima koje treba da plate crnogorski građani. A mi smo uspjeli da pokvarimo čak i one koji u svojim zemljama posluju zakonito. Tako Telekom gone samo zbog poslova kod nas i u Makedoniji, a posluju maltene u svim zemljama svijeta.

Korupciju plaćamo zatvorenim fabrikama, zatvorenim hotelima, betoniranom obalom, plaćamo je turistima sa vikend stanovima i Rusima koji sav novac ostavljaju svojim i našim tajkunima a ne lokalnoj privredi.

Korupciju plaćamo životnom sredinom, vazduhom koji dišemo, a zagađuje ga KAP, hranom koju jedemo, a koju je suprotno zakonu neki tajkun uvezao u Crnu Goru. Mnogi je plaćaju zdravljem jer nemaju novca da plate mito i kupe uslugu doktora koja bi trebalo da bude besplatna. Neki su izabrali takav posao da korupciju plaćaju životom.

Zbog korupcije u Crnoj Gori mnogi nemaju elementarna ljudska prava. Mnogima je uskraćeno pravo na dostojanstven život, na rad, pravo na obrazovanje, pravo na fer i pravično suđenje pred nepristrasnim sudom, pravo da slobodno glasaju na izborima.

Zato korupciju plaćamo siromaštvom i neslobodom kao da imamo još jedan život i još jednu Crnu Goru da je prodamo, a nemamo.

I zato je ova kriza, u suštini, samo ogolila našu trulu privredu koju je pojela korupcija. Kriza je samo razotkrila siromaštvo u čijem korijenu je korupcija i zato u javnost sada izlazi sve više konkretnih primjera i slučajeva, sve više dokumenata, snimaka, imena... Istovremeno, sve je radikalnije negiranje tih dokaza, pa nam sada kažu da treba da vjerujemo Vrhovnom državnom tužiocu, a ne svojim ušima, da vjerujemo ministrima, a ne svojim očima.

Da vjerujemo nekim (kvazi)opozicionim partijama, a ne svom novčaniku, i radosno nastavimo da plaćamo dugove KAP-a, kako bi njima omogućili da što skorije postanu dio izvršne vlasti. Ili makar dio menadžmenta Prve banke.

Zarobljene institucije su nemoćne. Monstrum korupcije je toliko porastao da se gotovo ništa ne može završiti bez novca, partijskih i porodičnih veza.

Čak i kada je pritisak na policiju i tužilaštvo tako veliki da oni zaista moraju nešto da urade, onda tužioci podnose neodržive optužnice. Dovoljno je pomenuti samo primjere Šarića i Zavale. Dilema da li je riječ o korupciji ili neznanju je vještačka. Jer bi one koji ne znaju, ako zaista samo zbog toga ne rade svoj posao, oni koji znaju eliminisali iz svojih redova, ali se to ne dešava. Padaju optužnice i presude moralnim kriminalcima. Ali ne „padaju“ korumpirane i nestručne sudije i tužioci.

Čak i kada se jednom promijeni Vrhovni državni tužilac, kada dođe do ozbiljnijih promjena u Crnoj Gori, niko neće moći dva puta biti gonjen za isto krivično djelo. To znači da će kriminalci koji se sada izvuku zahvaljujući ovakvom tužilaštvu, ostati van dometa pravde.

Ovo stanje ne može zauvijek da traje, jer jednostavno nije održivo. Niti će se ekonomija oporaviti zahvaljujući priči o državnim simbolima i nacionalnim podjelama, niti će se smanjiti siromaštvo zato što će nas neko zabaviti da pričamo o tome kakve su razlike između nas, jer smo svi jednaki u tome što svakog dana plaćamo ogromnu cijenu korupcije.

Došlo je vrijeme da se vraća novac sa švajcarskih računa. Sada, dobrovoljno, ili će čekati scenario koji se, prije ili kasnije, desio svim režimima koji su ogrezli u korupciji i doveli državu na ivicu bankrota.

Pojedinci nisu država, ma kako moćni bili, ali država će izgubiti sve svoje funkcije ukoliko je korupcija pobijedi. Zato mi to ne smijemo dozvoliti. Ja sam sigurna da ćemo pobijediti, jer u Crnoj Gori ima mnogo više onih koji svoj patriotizam ne mjere time koliki dio ove države su stavili u svoje džepove .

( Vanja Ćalović )