Moskovska "bitka" za dugo pamćenje ruskog fudbala
"Zbornaja komanda" priredila je najveću senzaciju 21. Svjetskog prvenstva u fudbalu, ostvarila najveću pobjedu u posljednjih 30, 40 i 50 godina, najveći uspjeh od raspada Sovjetskog saveza 1991. godine, vjerovatno i mnogo, mnogo duže
Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Moskva - Borodinska i Staljingradska bitka spadaju u red najvećih ruskih ratnih pobjeda u istoriji, uz mnoge druge.
Na sportskom polju, današnja "bitka za Moskvu" i pobjeda u dramatičnom meču protiv nekadašnjih svjetskih prvaka Španaca defnitivno će naći mjesto u samom vrhu almanaha najznačajinih ruskih fudbalskih dostignuća.
"Zbornaja komanda" priredila je najveću senzaciju 21. Svjetskog prvenstva u fudbalu, ostvarila najveću pobjedu u posljednjih 30, 40 i 50 godina, najveći uspjeh od raspada Sovjetskog saveza 1991. godine, vjerovatno i mnogo, mnogo duže.
Igrali su Rusi već tri puta četvrtfinale Svjetskog prvenstva, jednom su bili i 4. na svijetu, u Engleskoj 1966. godine, ali ovo su posebne okolnosti i ni sa čim ne mogu da se porede.
Barem za današnjeg, prosječnog Rusa, koji je dočekao da Svjetsko prvenstvo organizuje njegova zemlja, a onda i plasman u četvrtfinale Mundijala reprezentacije kojoj niko prije početka turnira nije pridavao posebnu pažnju. A plasman je stigao preko jednog od najvećih favorita za osvajanje SP.
Dramatična pobjeda ispod zidina Kremlja već je odjeknula, navijači momci Stanislava Čerčesova sada napadaju polufinale, a hiljade, stotine hiljada, milioni Rusa - zdušno će slaviti nekoliko dana. Kao što su slavili večeras na moskovskom Crvenom i ostalim trgovima.
Oko 78 hiljada navijača na tribinama "Lužnjikija" svjedočilo je dramatičnoj utakmici, te barem još toliko u Fifinom fan-festu na platou ispred grandioznog Univerziteta Lomonosov, gdje su se našli mnogi koji nisu imali sreću da ugrabe ulaznicu.
Do najveće fudbalske pobjede u posljednjih nekoliko decenija Rusi su došli hrabrom, muškom, poštenom igrom, protiv tehnički i igrački znatno raznovrsnijeg protivnika, ali i protiv očigledno nesređene i poremećene "furije".
Kada su preživjeli šok zbog smjene selektora na početku turnira, činilo se da će Španci rasti iz utakmice u utakmicu, nakon početne goleade protiv Portugala, a desilo se baš suprotno - igrali su sve gore i gore.
Provukli su se protiv Irana, jedna su izbjegli poraz protiv Maroka, a ispali su u prvoj nokaut utakmici - protiv čvrstog domaćina koji je imao srce i veliku podršku sa tribina.
"Idemo u Soči", slavodobitno je najavio "Sovjetski sport" dan pred utakmicu.
Činilo se da je rečenica u naslovu suluda, ali se otprilike zna šta će pisati sjutra ili narednih dana - vjerovatno "Vraćamo se na Lužnjiki", gdje se igra druga polufinalna utakmica na SP.
Španski novinar se čudio u loži stadiona kako miks igrača Reala, Barselone i Atletika ne može da probije zid koji su formirali veterani,Akinfejev i Ignaševič.
"Da bi se probio, mora da se šutira", dobacio mu je jedan Bugarin.
Stvari u fudbalu, međutim, nisu baš tako jednostavne, a sve na neki način mora da se zasluži.
Kao što su Rusi zaslužili ovakvo, fudbalsko slavlje, na Mundijalu koji za sada perfektno organizuju.
( Danilo Mitrović )