Kockanje je poriv jednak potrebi za hranom i vazduhom

Zavisnici od kocke od početka mjeseca stručnu pomoć mogu da potraže u prvom crnogorskom Savjetovalištu za psihološku pomoć i podršku. Savjetovalište koje je otvorila Asocijacija za demokratski prosperitet “Zid”, u saradnji sa savjetovalištem “Entera” iz Beograda, nudi nekoliko specijalizovanih programa.

Koordinatorka Tijana Ignjatov pojasnila je da je riječ o šestomjesečnim ili jednogodišnjim individualnim tretmanima, istakavši da su “apsolutno diskretni”.

“Tretman obuhvata psihoedukaciju, uspostavljanje apstinencije, jačanje suštinske motivacije, vraćanje ispunjavanju svakodnevnih porodičnih i profesionalnih obaveza. Postoji i specijalizovani program za članove porodica”, kazala je Ignjatov, naglasivši da uspješnost programa iznosi više od 87 procenata, ako ga “ zavisnik ispoštuje do kraja”.

Tijana Ignjatov

Ona tvrdi da postoji interesovanje ljudi sklonih kockanju, uglavnom ne mlađih od dvadeset godina, ali i onih u zrelom životnom dobu.

Strastveni kockar ispričao je “Vijestima” da se “uspješno oslobađa poroka” nakon desetak godina kockanja, zahvaljujući svakodnevnom radu sa terapeutom. On je kazao da je počeo da se kocka sa 16 godina i da je “intenzivno” to radio do 21. Poroku se vratio u 30.

“Mladost mi je prošla kraj aparata za kockanje, kraj kojih sam provodio i po 15 sati bez prestanka, dok je moja generacija izlazila i družila se. Kasnije sam u kockarnicama ostavljao mjesečnu platu i počeo da se zadužujem”, rekao je, istakavši da je najteže samom sebi priznati zavisnost i početi sa liječenjem.

Priznavanje dugova uglavnom bude problem, jer se time stavlja i tačka na bolest

Zavisnost od kockanja ogroman je problem u Crnoj Gori, ne samo zbog tranzicije i te žnje građana da probleme sa finansijama rješavaju igrama na sreću, već i zbog razvoja turizma, što je rezultiralo da se kockarnice nalaze na svakom ćošku, smatra specijalni pedagog i psihološki savjetnik Milan Radovanović .

Radovanović je kazao da 10 do 15 odsto ljudi koji kockaju ima problem. On je pojasnio da je poriv za patološkim kockanjem jednak potrebi za vodom, vazduhom ili hranom.

“U tim momentima osoba ili pokušava svim načinima da dođe do novca kako bi se 'vadila', uzima novac na kamatu, izvršava krivična djela, ali ima i onih koji pribjegnu drugoj strani – suicidu. Kockari uglavnom nemaju ideju da se mogu obratiti nekome za pomoć”, kazao je Radovanović.

“U savjetovalištu pravimo i program vraćanja dugova i razgovaramo sa porodicom. Priznavanje dugova uglavnom bude problem, jer se time stavlja i tačka na bolest. Naravno, razmatra se da li je potrebno agažovanje psihijatra”, pojasnio je Radovanović.

On je ocijenio da tretmani prvenstveno pomažu da se promijeni pogled na život i da se drugačije organizuje vrijeme, istakavši da je najvažnije što prije se odlučiti za liječenje.

Pogaze zakletvu i pred ikonom datu

Radovanović je kazao da je u praksi imao primjera da se ljudi i pred ikonom zakunu da više neće da kockaju, ali da ipak pogaze obećanje.

“Jedan momak nakon takve zakletve nije ušao u kladionicu, ali je zato konstantno nekog molio da mu uplati tiket”, rekao je on. Ispričao je da je jedan devetnaestogodišnjak, koji se obratio za pomoć, dugovao 20 hiljada eura na račun kockanja, ali da u tome nije vidio ništa loše.

Galerija

( Tanja Jovanović, Dražen Đurašković )