Norveška polako postaje žrtva sopstvenog uspjeha

Uprkos ogromnom naftnom bogatstvu, izdašni skandinavski sistem blagostanja polako topi ogromne djelove norveške ekonomije, što ugrožava najuspješniju priču na Starom kontinentu.

Na površini, Norveškoj zavidi cijeli svijet: ekonomija bilježi snažan rast, godišnji prihodi prelaze 75.000 eura po glavi stanovnika a državne novčane rezerve iznose 540 milijardi eura ili 100.000 eura po stanovniku.

Sa tri procenta, stopa nezaposlenosti je i dalje jedva primjetna. Razlog tome je što se mnogi odlučuju da rade pola radnog vremena

Ali to je možda i previše novca za Norvežane, koji sva manje vremena provode na radnom mjestu a sve više i više sa porodicom i na odmorima.

Imigracija ne popunjava rupu na tržištu kvalifikovane radne snage, zbog čega produktivnost stagnira, plate rastu a kompanije se istiskuju sa tržišta zbog visokih cijena.

"Nafta je metafora za dobitak na lutriji", kazao je za Rojters Ivar Froenes, profesor sociologije na Univerzitetu u Oslu.

"Preobilje se polako uvlači u društvo... narod to nije primijetio jer se to dešava postepeno".

"U posljednje vrijeme, sve više ljudi napušta Oslo u četvrtak poslije podne umjesto u petak, odlučujući se za produžene vikende", dodao je.

"Uzimamo zdravo za gotovo što imamo kuću, vikendicu na planini i možda još jednu kuću na plaži".

Oslo

Na mjesečne zarade odlazi 61 odsto više novca u odnosu na 2000. što je oko šest puta više nego u Njemačkoj ili u Švedskoj, dok stopa zaposlenosti, prilagođena za one koji rade pola radnog vremena, iznosi 61 odsto, što je manje nego bilo gdje drugo u Skandinaviji, pa čak i u Grčkoj, saopštili su iz centralne banke.

Ukoliko u narednom periodu Norvežani ne budu radili 10 odsto više vremena, država će na kraju početi da troši rezerve

Sa tri procenta, stopa nezaposlenosti je i dalje jedva primjetna. Razlog tome je što se mnogi odlučuju da rade pola radnog vremena.

"Zašto bih radila više nego što moram?", kazala je za Rojters 36-godišnja Elise Bake, koja je nedavno skratila radno vrijeme i radi šest sati dnevno u jednoj velikoj telekomunikacionoj kompaniji.

"Možda je to sreća, možda smo to zaslužili... zaista nije bitno. Imamo toliko novca da živmo skandinavskim životom: da idemo u vikendice, da skijamo, vozimo bicikl i provodimo vrijeme sa djecom".

Ukoliko u narednom periodu Norvežani ne budu radili 10 odsto više vremena, država će na kraju početi da troši rezerve, upozoreno je iz vlade. Centralna banka je, takođe, upozorila da sistem blagostanja prosto ohrabruje ljude da napuste poslao.

"Broj radnih sati u Norveškoj je opao za 270 sati na godišnjem nivou u odnosu na 1974", kazao je Jostein Hansen, direktor politike zapošljavanja pri Udruženju gostoljubivosti.

"Norvežani bi trebalo da slijede primjer Islanda i da rade 100 sati više na godišnjem nivou".

Ugrožen i naftni sektor

Naftni sektor, uzrok ovog problema, takođe postaje žrtva sopstvenog uspjeha.

"Aker solušns", vodeća norveška firma za proizvodnju naftne opreme, zaposliće ove godine 4.000 inženjera. Međutim, samo trećina biće Norvežani.

Avio-kompanija "Norvidžan er šatl" zaprijetila je da će prebaciti flotu na Tajland i da će uposliti azijsku posadu zbog visokih troškova u matičnoj zemlji

"Aker" mora da pokrene ogromne inženjerske centre u Kuala Lumpuru, Londonu i Mumbaiju da bi imao dovoljan broj kvalifikovanih radnika.

Studija koju je naložila vlada pokazala je da će do 2016. zemlja biti u manjku za 6.000 inženjera, s obzirom na to da raste broj investicija a kompanije su našle novu naftu u oblastima gdje se smatralo da su nalazišta presušila.

Troškovi su porasli toliko da pojedine kompanije ne mogu da se nadmeću kod kuće.

"Kvaerner", kompanija koja se bavi gradnjom opreme poput nafnih platformi, nedavno je izgubila ugovor sa jednom državnom firmom zbog visokih cijena. To je bio samo posljednji u nizu neuspjeha za tu firmu.

"Visok kvalitet ne može prevagnuti u odnosu na razliku u cijenama", kazao je izvršni direktor "Kvaernera" Jan Arve Haugan i dodao da su njihove cijene od sedam do 15 odsto veće u odnosu na konkurenciju.

Avio-kompanija "Norvidžan er šatl" zaprijetila je da će prebaciti flotu na Tajland i da će uposliti azijsku posadu zbog visokih troškova u matičnoj zemlji.

Sa budžetskim viškom od oko 12 odsto BDP-a, Norveška može sebi u ovom trenutku priuštiti "rasipanje novca" ali ukoliko ne smanji povlastice

Problem Norveške nije usamljen: Rudarski bum u Australiji je takođe izazvao rast ekonomije, povećanje plata, podgrijao imigraciju i doveo do smanjenja radnih sati na minimum.

Međutim, prosječni Australijac i dalje radi 19 odsto više od Norvežanina, procjene su Organzacije za ekonomsku saradnju i razvoj.

Naftni sektor čini petinu norveške ekonomije, tri puta više u odnosu na udio rudarstva u ekonomiji Australije, i donosi četvrtinu državnih prihoda.

Biznis grupe smatraju da bi radne sate trebalo povećati uz pomoć vladinih stimulansa, a da beneficije moraju biti smanjene, ali je ova tema na dnu prioriteta političkih partija uoči septembarskih izbora.

Centralna banka predviđa da će mjesečne zarade rasti dva puta brže u odnosu na BDP u narednim godinama.

Sa budžetskim viškom od oko 12 odsto BDP-a, Norveška može sebi u ovom trenutku priuštiti "rasipanje novca" ali ukoliko ne smanji povlastice, kao što je tokom 1990-ih uradila susjedna Švedska, taj višak će se istopiti.

Međutim, izdašne beneficije, dobra ravnoteža između posla i privatnog života i ograničena nejednakost u prihodima odlike su društvenog sistema koji obožavaju mnogi Norvežani, stoga će svaka promjena biti teška.

"Prilično sam optimističan, jer su političari svjesni svega toga“, dodao je Arnes. „Ali u ovom trenutku nema krize, pa ove promjene neće odmah nastupiti".

Privlače "pogrešne" imigrante

Norveška se odlučila za imigraciju kao način da popuni praznine, ali time se samo maskira problem, poručuju iz centralne banke.

"Po glavi stanovnika, danas ne proizvodimo više nego što smo proizvodili prije pet godina", kazao je guverner centralne banke Oejsti Olsen u nedavnom obraćanju.

Norveška, sa populacijom od pet miliona, svake godine privlači 50.000 imigranata, ali to ne utiče na poboljšanje produktivnosti.

"Privlačimo pogrešni tip imigranata", smatra Dag Arnes, ekonomista pri Konfederaciji norveških preduzeća.

"Nismo naročito konkurentni u privlačenju kvalifikovane radne snage, prije svega inženjera".

Norveški sistem plaća nisko-kvalifikovanim radnicima daleko iznad evropskog prosjeka, dok visoko-kvalifikovanim jednako ili malo ispod međunarodnog standarda.

Galerija

( Miloš Rudović )