Kada zemlja počne da se otvara

Tlo se oduvijek urušava. Rupe, procjepi, provalije stvaraju se oduvijek. Sve je to uobičajena prirodna pojava.

Geološke sile dakle djeluju onako kako su to činile milionima godina. Tu je i antropogeni faktor, koji npospješuje urušavanje – bušotine, napuštena rudarska okna, upumpavanje vode...

Uobičajeno je, dakle, da se zemlja tu i tamo “otvori”. Ponegdje je riječ o ulegnućima, ponegdje o rupama, ponegdje o zastrašujućim rupetinama-ponorima, poput one koja se početkom juna 2010. pojavila u Siudad de Gvatemali nakon prolaska tropske oluje Agata.

Mogućnost za blagovremeno djelovanje svakako postoji u nekom obimu, ali u bogatim i organizovanim društvima koja raspolažu s dovoljno novca za tako nešto

Otvorila se usred grada, u središtu saobraćajne raskrsnice - bila je skoro savršeno okrugla i podsjećala na “vrata podzemlja” ili slična rješenja iz loših katastrofičkih filmova.

Ali, bila je stvarna, da ne može biti stvarnija.

Pravo je pitanje - gdje je ovdje granica uobičajenog i neuobičajenog?

Nedavno smo sa nevjericom posmatrali eksploziju meteora nad Sibirom, nakon čega smo saznali da je to sasvim uobičajena pojava, iako je krajnje neuobičajeno što je tom prilikom povrijeđeno na stotine ljudi.

Pravi dobitak je u saznanju da smo nemoćni pred ovakvim prirodnim fenomenima. Ima tu, dakle, puno sreće i “sudbine”. Tu je i momenat osvješćenja.

Jedna je stvar s nevjericom posmatrati povrijeđene Ruse hiljadama kilometara daleko, a nešto sasvim drugo kada se pojavi vijest da je ulazak velikog meteora snimljen i nad Podgoricom. Mogao je udariti, ali nije. Ne zna se gdje je pao, niti su poznate posljedice – što znači da priča o njemu nije izašla iz okvira “uobičajenog”.

Dakle, još jednom smo se uvjerili da život na planeti Zemlji nije tako siguran kako neki vjeruju. Doduše, vjerovatnoća da vam se desi rupa u zemlji je još uvijek manja od one da dobijete sedmicu na lutriji. Ili da vas, ne daj bože, udari auto.

U proteklim godinama bilo je više slučajeva po svijetu da se “zemlja otvori”. Na Youtubeu lako možete naći snimke tipa – “Otvorila se zemlja pod autom”. Jedan sličan slučaj dogodio se prije par godina i u Crnoj Gori.

Rupa u Međumurju u kojoj je nastradao mladić

Ali, neuobičajeno je to što su od početka godine vijesti o tome veoma učestale.

U januaru 2013. u Primorskom Dolcu, nedaleko od Perkovića u Hrvatskoj, otvorila se rupa u zemlji ispod stada ovaca, progutavši jednu životinju. Otvor je bio širok četiri metra, a dubina šest metara sa produžetkom u bezdan (www.24sata.hr).

Zemlja se ubrzo otvorila i kod Zadra, u naselju Bokanjac, gdje je manju rupu metra širine i oko pet metara dubine policija ogradila nakon dojave (večernji.hr).

Polovinom februara 2013. javljeno je o urušavanju tla u Međumurju u Hrvatskoj, kada je rupa široka oko metar i duboka oko deset metara progutala 22-godišnjeg mladića.

Pukotina kod Drniša duboka je oko 100 metara

Potom se, kod Drniša u Hrvatskoj, nakon samo desetak dana otvorio ogroman procjep - dubok više od 100 metara, dug oko 50-70 metara.

Početkom marta sa Floride je stigla vijest o otvaranju provalije ispod kuće, kada je nastradao Džef Buš. Nedugo potom, 13. marta 2013, javljeno je da je u SAD u gradiću Vaterlo kod Sent Luisa zemlja progutala golfera Marka Mihala. Ovaj je, međutim, imao sreće jer su ga iz rupe brzo izvukli prijatelji koji su otrčali po uže i merdevine.

Što se tiče “uobičajenosti”, na Floridi je pojava rupa česta pa i zakon u toj američkoj državi predviđa da kuće budu osigurane za slučaj takvog događaja. Ali, ne događa se baš često da čovjeka sa krevetom zauvijek proguta ponor dubok desetine metara.

Zahvaljujući iskustvu golfera Marka Mihala, znamo i kako izgleda kada vas zemlja proguta. “Osjetio sam kako tlo ispod mene počinje da propada i sve se dogodilo toliko brzo da nisam mogao ništa učiniti”, rekao je Mihal, prenosi NY Daily News.

“Dok sam propadao, htio sam da uhvatim ivicu rupe, ali je tlo jednostavno popustilo. Učinilo mi se kao da padam vrlo dugo. Najstrašnji dio svega toga bio je što nisam znao kad ću pasti na dno i na šta ću pasti”.

Prijatelji izvlače golfera Marka Mihala iz rupe

Srećom, Mihal je pao u mulj na dnu rupe i iščašio rame. Jama je imala oblik zvona dubokog više od pet metara i pri dnu širokog oko tri.

Imamo i svjedočanstvo Džeremija Buša, brata nastradalog Džefa.

"Čuo se udarac kao da je automobil ušao u sobu, a zatim sam čuo brata kako me zove upomoć. Kada sam otvorio vrata njegove spavaće sobe, nije bilo ničega, samo golema rupa i madrac. Skočio sam unutra kako bih mu pomogao, ali njega više nije bilo”, ispričao je Džeremi kojeg su iz rupe izvukli vatrogasci.

Imao je očito mnogo više sreće od Džefa, čije tijelo spasioci nijesu uspjeli da pronađu ni nakon više pokušaja – na koncu je ta rupa zatrpana.

Komentarišući događaje u susjednoj Hrvatskoj, geolog Tihomir Marjanac sa Prirodnomatematičkog fakulteta kaže da “provalije poput one koja se formirala u Čupićima kod Drniša nisu latentna, već realna opasnost”. Marjanec dodaje kako se ta moguća opasnost može na vrijeme uočiti i spriječiti eventualne žrtve.

Mogućnost za blagovremeno djelovanje svakako postoji u nekom obimu, ali u bogatim i organizovanim društvima koja raspolažu s dovoljno novca za tako nešto - jedan poznati institut za istraživanje krša postoji u Sloveniji - koju je takođe pritisla sva težina svjetske ekonomske krize, ali koja je i pored toga miljama ispred nas.

Rupa u Perkoviću u Hrvatskoj koja je progutala ovcu

Priča o eventualnom istraživanju krša i blagovremenom postupanju u vezi s urušavanjem tla kod nas prosto ne pije vodu, jer se ništa ne čini ni kada se radi o mnogo “važnijim” pitanjima - poput divlje gradnje na obroncima primorskih gradova ili kvaliteta same gradnje ili izgradnje nasipa protiv poplava ili izgradnje kanala za navodnjavanje.

Urušavanja su uobičajena za krševita područja u kojima blago kisele podzemne vode otapaju stijene, stvarajući velike šupljine

Ko će, dakle, pored svih teškoća i nevolja koje su pritisle naše krhke ex-Yu državice, još trošiti novce na obilaženje terena i potragu za potencijalnim procjepima i rupama!?

Na drugoj strani, izgleda da ni sistematska istraživanja ne mogu preduprijediti iznenadna urušavanja tla. Jer, da je tako nešto moguće to bi prvi učinili Amerikanci na Floridi – gdje se nalazi jedan od najpoznatijih svjetskih instituta za istraživanje kraških pojava.

Zemlja će se očito “otvoriti” tamo gdje postoje uzroci i uslovi za tako nešto - prirodni ili antropogeni, svejedno. I to iznenada. Ostaje nam samo da se nadamo da se pritom niko neće naći na “pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme”, poput onog nesrećnog mladića u Međumurju koji je šetao livadom.

Urušavanja su uobičajena za krševita područja u kojima blago kisele podzemne vode otapaju stijene, stvarajući velike šupljine. Većina stijena u kršu je karbonatna, mada voda može nagrizati i naslage sadre i soli. Podzemne vode takođe odnose naslage sedimenata.

Ispod kuće je rupa koja je progutala Džefa Buša

Geolog Tihomir Marjanac ističe da je “u mnogim krškim poljima krš prekriven stijenama koje nisu krškog porijekla. Kroz krško podzemlje pomalo protiče voda i ispira nekrške stijene koje se onda u jednom trenutku urušavaju”.

U Crnoj Gori, koja je izrazito krševita oblast, za sada nije bilo “neuobičajenih” pojava i pored toga što su je u proteklim mjesecima pogodile i velika suša i obilne padavine

Na nestabilnost površinskog tla utiču i ljudske aktivnosti poput iskopavanja, rudarenja, ispumpavanja vode, vađenja nafte ili divlje i nestručne gradnje.

Upravo je ljudska aktivnost bila razlog pogibije 22-godišnjaka u Međumurju, jer se pod njim otvorilo tlo na mjestu nekadašnje istražne bušotine, s obzirom na to da je riječ o području bogatom naftom.

Jedan od primjera ljudskog uticaja je i ubrizgavanje vode u bušotine u solani u Tuzli radi otapanja soli, koja se potom suši i eksploatiše, nakon čega dolazi do slijeganja tla. Drugi je Mostar gdje godinama gori podzemni požar u kojem nestaju naslage ugljena. Treći primjer je Ural, gdje zbog rudarenja nastaju rupe prečnika od 300 do 500 metara.

Što se tiče povezanosti urušavanja tla i klimatskih promjena, Harli Mins (Harley Means), geolog iz Florida Geological Survey, kaže da je moguće da će klimatske promjene ubrzati proces otvaranja rupa u tlu, iako za sada za to ne postoje direktni dokazi.

Ovdje se konkretno misli na ekstremnije posljedice klimatskih promjena, poput suša, obilnih padavina, velikih oluja i poplava, koje mogu (kao u Gvatemali) aktivirati urušavanje tla, osobito krškog.

U Crnoj Gori, koja je izrazito krševita oblast, za sada nije bilo “neuobičajenih” pojava i pored toga što su je u proteklim mjesecima pogodile i velika suša i obilne padavine.

Ostaje nam da se nadamo da će stvari ipak ostati u granicama “uobičajenog”.

( Slobodan Čukić )