Sučeljavanje Lekića i Vujanovića vjerovatno ništa neće riješiti

Iako su bezbroj puta u kampanji čuli njihovo mišljenje, što god rekli te večeri, gledaoce zanima. Ko gleda u kameru, ko u moderatora, kakav rječnik koriste, hoće li će biti teških riječi...

U napetom političkom trenutku, neposredno pred izbore, državna televizija organizuje sučeljavanje kandidata za predsjednika države.

“Od svih sportova sa kojima bi se mogle porediti, političke debate najviše liče na boks”, kaže novinar RTS-a Zoran Stanojević, “publici se obećava viteški okršaj, ali se ona nada nokautu, što krvavijem to bolje. Učesnici poštuju pravila, ali vrebaju svaku priliku za nekažnjeni udarac ispod pojasa. Na kraju se sve obično završi u dvanaest rundi na poene uz ocjenu da nije viđeno bogzna šta”.

Slično sučeljavanje bi birači u Crnoj Gori mogli pratiti početkom aprila na Televiziji Crne Gore kada će “u ring uskočiti” predsjednički kandidat DPS-a Filip Vujanović i opozicioni Miodrag Lekić.

Da jedva čekaju TV duel obojica su pokazali već na početku kampanje. Na promotivnom skupu u Nikšiću Lekić je Vujanoviću poručio da će ga “postidjeti na televizijskom duelu”, na šta je kandidat DPS-a kazao da ga je Lekićev poziv “gotovo oduzeo” i najavio da će pred kamerama poraziti nezavisnog kandidata.

I novinar RTS-a koji je vodio predsjedničke debate u Srbiji 2008. i 2012. godine tvrdi da TV duel prije može da odluči ko će da izgubi nego ko će da pobijedi.

“Veća opasnost da se u toj prilici napravi velika greška nego da se postigne neka nedostižna prednost. To je jedini trenutak u kampanji kada se kandidati sretnu lice u lice”, kaže u razgovoru Stanojević i dodaje da je pobjednik onaj koji smisli i tokom debate pošalje važnu poruku, a pri tome dobro odmjeri i ne pretjera.

Iako se u inostranstvu debate pripremaju i po godinu i po dana, do trenutka kada se organizuju, birači su uglavnom već odlučili za koga će glasati. Zato su, tvrdi Siniša Atlagić sa beogradskog Fakulteta političkih nauka, efekti TV duela na formiranje izborne odluke vrlo ograničeni.

“Ovo naročito dolazi do izražaja u političkim sistemima u kojima, kao i u crnogorskom, predsjednički kandidati bivaju viđeni, prije svega, kao vojnici partija”, kaže Atlagić u razgovoru za “Vijesti”.

U zemljama regiona gdje su posljednih godina debate izazvale veliko interesovanje, istraživanja o uticaju na birače nijesu rađena.

“U Srbiji nikakvih istraživanja te vrste nema, te se vodimo po ličnom osjećaju, nama omiljenoj naučnoj disciplini”, dodaje ironično novinar RTS-a. Ipak, “iskustveno govoreći” Stanojević kaže da duel može da utiče na jedan mali procenat neopredijeljenih.

Prisjećajući se duela Tadić-Nikolić, novinar RTS-a kaže da su obojica bili dobro pripremljeni i da se vidjelo da su timovi spremali taktiku i pažljivo birali riječi.

“Bilo je dosta međusobnog optuživanja, jednom sam im čak skrenuo pažnju da neke riječi nisu prikladne za debatu, pa smo pauzu za reklame proveli diskutujući o izrazima koji mogu da se koriste. Bio je to vrlo pristojan razgovor, ali sa dosta žara. Interesantno, nije bilo srdačnosti ni prije ni poslije debate iako znam da kandidati lično nijesu u lošim odnosima, naprotiv. Jednostavno, u tom trenutku bili su žestoko suprotstavljeni i činilo se kao da iz toga crpu neku dodatnu snagu. Prema meni su bili korektni”, priča Stanojević.

Običaj je, dodaje on, da se u debatu ulazi "praznih ruku", odnosno da kandidat ne nosi nikakve papire, pomagala, sprave ili diskove. Izuzetak su naočare.

“Za debatnim mjestom čekaju ga prazan papir i olovka, ako želi da pravi bilješke i čaša vode. Sam se bori, svojim argumentima, sa protivkandidatima. Ne može da se poziva na tim, niti za savjete i podatke tokom debate, niti da ih optužuje da oni vode prljavu kampanju mimo njegove volje. U debati sve postaje jasno već poslije desetak minuta”.

Uloga moderatora koju je imao novinar RTS-a više liči na fudbalskog sudiju nego na onog u ringu, mada se nekad dešava da mora da razdvaja učesnike.

“Po dogovoru on treba da vodi računa da se pravila striktno poštuju, mora da bude neupitni autoritet, ali i što manje vidljiv. Ako je moderator zvijezda debate, onda je to siguran znak da nešto (ništa) nije bilo kako treba, baš kao i u fudbalu. Takođe, ako debata nije bila interesantna, to nije greška moderatora. Možete dovesti Kolinu da vam sudi utakmicu, ali ako su igrači loši, on je može učiniti pravednijom, ne i boljom”.

Slijedeći pravila iz velikih zemalja, Stanojević kaže da je uobičajeno da debate traju 90 minuta.

“Broj pitanja zavisi od broja učesnika budući da svakome treba ostaviti isti prostor za odgovor i potom za reakciju na odgovore konkurenata. Ukoliko su dva učesnika u debati, to vreme je dovoljno za nekih desetak pitanja plus obaveznu završnu riječ na kraju”, kazao je on.

Savremene izborne kampanje su, tvrde sagovornici “Vijesti”, fokusirane na imidže kandidata umjesto na rješavanje značajnih društvenih problema.

“Značaj pokretanja pitanja sa kojim se društvo suočava, ogleda se, prije svega, u sposobnosti da se na ovaj način podupre predstava o kompetentnosti kandidata i da se osnaži predstava o nesposobnosti njegovog rivala”.

Debate uoči predsjedničkih izbora predstavljaju efikasniji način informisanja građana od redovnih informativnih emisija. “Pred kampanju 2000. godine u Srbiji, poslije redovnih informativnih emisija, najveći broj građana - čak 4/5 njih, ocjenjivalo je medijske debate i duele kao pogodan način upoznavanja sa učesnicima izbora, da bi pred predsjedničke izbore 2004. bili jednako popularni kao i redovni informativni programi”.

Debate ovdje nijesu skupe

Prema ranijim procjenama iz regiona, televizijske kuće koje organizuju duele ne troše puno novca. RTS je, na primjer, prošle godine duel Tadić-Nikolić organizovao u svom studiju koji je bio pripremljen za izborne emisije, uz već postavljenu scenografiju i govornice.

“Suština debate je u razgovoru, ne u scenografiji i po svijetu se debate rade sa vrlo skromnim sredstvima. Izuzimajući SAD, gdje je to na potpuno drugom nivou”, kaže Stanojević. On smatra da cijena zavisi od ambicija i da je debatu moguće napraviti bez mnogo novca.

“Moguće je uložiti par desetina hiljada eura za scenografiju i iznajmljivanje tehnike, ali organizaciju poskupljuje učešće građana u onim debatama gdje oni postavljaju pitanja što iziskuje veći prostor i razne druge troškove“. Iako je na prostorima ex-Yu najjednostavnije napraviti debatu u televizijskom studiju bez publike, Stanojević se nada da će se one u budućnosti organizovati u pozorištima ili nekim drugim javnim prostorima uz prisustvo građana kako bi se stvorila potpuno drugačija atmosfera.

Obami je Keri glumio Romnija

Sagovornici “Vijesti” podsjećaju da od 1960. televizija prenosi debate, tada čuvene duele između Kenedija i Niksona. To su bile četiri TV debate koje su u prosjeku imale oko 60 miliona gledalaca (slična gledanost je i danas) i prenosile su ih sve tri američke mreže (ABC, CBS, NBC), s tim da je svaka od njih bila domaćin jedne debate i davala je svog novinara za moderatora.

“Legenda kaže da je Kenedi pobijedio na izborima jer je na televizijskim debatama djelovao sigurnije, dok istraživači misle da debata ne može da preokrene rezultat za više od nekoliko procenata, pet najviše i to u ekstremnim situacijama, kada neki od kandidata izrekne neku svemirsku glupost, recimo”, kaže Stanojević. Američki kandidati se, za razliku od naših, ozbiljno pripremaju, uvijek, dodaje on, imaju sparing partnera koji glumi protivkandidata i isprobavaju najteže udarce.

Kao primjer, novinar RTS-a navodi jesenje izbore kada je Baraku Obami Mita Romnija “glumio” Džon Keri, koji je sada državni sekretar. Nakon prve TV debate Obama-Romni, prema objavljenoj anketi koju su sproveli Rojters i Ipsos, vođstvo sadašnjeg predsjednika SAD nad protivkandidatom smanjilo se na samo dva procentualna poena. Takođe, svaki peti birač je tada rekao da je Obamin nastup u Denveru učinio da se osjećaju negativnije prema njemu, a gotovo trećina je kazala da se osjeća pozitivnije prema Romniju.

Kandidati odvojeno u „Načisto”

Iz izbornog štaba Miodraga Lekića “Vijestima” je saopšteno da će se TV duel Vujanović-Lekić najvjerovatnije održati na televiziji Crne Gore, ali da precizan datum još nije određen. Termin sučeljavanja nije poznat ni Vujanovićevom izbornom štabu.

Oni su “Vijestima” nezvanično kazali da čekaju da Javni servis odredi vrijeme i da će Vujanović najvjerovatnije prihvatiti poziv. Štabovi dva predsjednička kandidata ranije su pregovarali i sa TV Vijesti, ali ta medijska kuća ipak neće organizovati sučeljavanje.

“Ništa nismo dogovorili oko duela. Vujanović i Lekić će biti gosti, odvojeno, u emisijama 'Načisto'”, kazao je glavni i odgovorni urednik TV Vijesti Vladan Mićunović. Prema nezvaničnim informacijama "Vijesti", Vujanovićev kabinet je ranije odbio učešće u TV duelu ove privatne televizije.

Galerija

( Milica Bogdanović )