Planinari se u Bloku 5 spremaju za osvajanje svjetskih vrhova

Članovi Planinarskog kluba „Visokogorci Crne Gore“ dva dana u sedmici penju se stepenicama jednog od solitera u Bloku V, pripremajući se za vanredne fizičke i psihičke napore, koji ih očekuju na putu prema najvišim svjetskim planinskim vrhovima.

Uspon na 16 spratova visok soliter sa 20 kilograma tereta na leđima zamjena je za fizički napor grupe mišića, inače najopterećenijih u stvarnim uslovima penjanja na planinu.

Član „Visokogoraca“ Aleksandar Đajić rekao je da jednočasovni trening predviđa deset ponavljanja a da je „gledanje“ u stepenice vrsta psihološke pripreme.

„Pripreme za ekspediciju počinjemo sa šest-sedam ponavljanja na sat, a povećavamo mjesečno za jedno dok ne dođemo do deset ponavljanja, što je dovoljno za uspon na planinski vrh od 6.000 do 7.000 metara. Za uspon na Denali, najhladniji vrh na svijetu, pripremali smo se osam mjeseci, a u okviru priprema morali smo se popeti stepenicama solitera 13 puta na sat“, rekao je Đajić.

Klub ima 15 registrovanih članova i mnogo prijatelja. Uslov za učlanjenje je da planinar ima jednu ekspediciju i uspon na vrh viši od 4.000 metara. Pripreme za uspon do 5.000 metara traju pola godine, a preko te visine, naglasio je Đajić, oko 10 mjeseci. Vrhovi viši od 2.000 metara su visokogorski.

„Uspon u surovim planinskim uslovima veoma je ozbiljna stvar. Visokogorstvo je ekstreman sport. Na Kavkazu sam dobio promrzline prstiju na stopalima jer sam u jednom trenutku potcijenio situaciju. Zbog takvih okolnosti neophodno je prethodno iskustvo za učlanjenje u klub kako bi za vrijeme ekspedicija rizik bio smanjen na najmanju mjeru. Naravno, do postajanja ravnopravnog člana kluba svi ljubitelji ekstremnog planinarenja mogu s nama ići na zimske uspone po Crnoj Gori prilikom kojih im prenosimo znanje i iskustvo koje smo stekli“, rekao je Đajić.

Napomenuvši da se planinarstvom bavi 24 godine, Đajić je rekao da motiv za penjanje na planinske vrhove nalazi u dvije stvari.

„Prvi motiv je u životnoj filozofiji da se čovjek mora vratiti prirodi, a drugi je uvijek neponovljiv osjećaj kada se nakon svih nevolja i iskušenja nađete na vrhu planine“, rekao je Džajić.

Ivana Šuković još nije visokogorka, ali planirani uspon na Kavkaz od 4. do 21. jula dovoljan je motiv da zajedno sa članovima visokogoraca i ruksakom od 20 kilograma na leđima, uporno gazi stepenicama solitera. Iako se ne može pohvaliti iskustvom, za posljednjih devet mjeseci uspjela se popeti na sve, kako planinari kažu, tehnički najzahtjevnije crnogorske vrhove, od kojih izdvaja Očnjak na Prokletijama i zimski uspon izveden prvenstvenim smjerom na Maganik.

Šukovićeva kaže da je u planini najizraženija rodna ravnopravnost jer, bez obzira na pol, napor se mora podnijeti i staza proći sa svim izazovima koje nosi.

„Trudimo se da budemo u korak sa muškarcima. Ko se jednom sretne sa planinom, to je ljubav na prvi pogled i tome kraja nema. Moja ljubav prema planinarenju je jedan čudan splet okolnosti. Poslom sam bila vezana za licenciranje ispitivača za planinske vodiče i na njihov poziv da im se pridružim otkrila sam čari crnogorskih planina i planinarenja na najljepši način“, rekla je Šukovićeva.

Ona je kazala da tokom penjanja samo razmišlja kako stići do vrha. Naglasila je da se od planinara traži skoncentrisanost zbog opasnosti koje planinarenje nosi sa sobom.

Marija Đajić je upoznala supruga Aleksandra na Fruškoj gori, a iz rodnog Novog Sada doselila se u Crnu Goru prije četiri mjeseca.

„Planina spaja ljude za čitav život“, kaže Marija, dok na leđima nosi ranac od 20 kilograma. Ona je naglasila da je svaki vikend, pored svakodnevnih obaveza, rezervisan za odlazak u planine.

„Uspon stepenicama solitera služi da budemo u formi kako bi nam boravak u planini bio bez napora. Ukoliko nemate kondicije i snage, planinarenje je mučenje i od umora ne možete dovoljno uživati u prirodi i usponu. Planinarim jer me oduševljava osjećaj nakon uspona. Planinarenje jača duh i volju i primjenjivo je na sve aspekte života, a naročito na životne probleme, koji se nakon planinarskog iskustva lakše savlađuju“, rekla je Đajićeva.

Elbrus čeka visokogorce

Član Upravnog odbora „Visokogoraca Crne Gore“ Dušan Bošković rekao je da su u toku pripreme za uspon na Elbrus na Kavkazu od 4. do 21. jula. „Uz pomoć sponzorstva 'Montenegro erlajnza' obezbijedili smo karte.

Elbrus je visok 5.642 metra, najviši je evropski vrh i jedan je od seven summits. Tehnički nije zahtjevan, ali su uslovi ekstremni. Na njemu je bilo smrtnih slučajeva planinara upravo zbog nepredvidljivih vremenskih prilika. Uz jake mećave temperature se mogu spustiti do minus 40. Nadamo se da će nas poslužiti lijepo vrijeme. Nakon aklimatizacije u periodu od 6. do 12. jula u baznom kampu na 4.200 metara planiramo da završimo uspon 13. jula, s obzirom na značajan datum za crnogorsku istoriju, planiramo da se tog dana naša zastava zavijori na krovu Evrope“, rekao je Bošković.

„Najbolje godine za ekstremno planinarenje za muškarca su do 40 do 50, a za žene od 35 do 45. Potrebno je iskustvo kao i da čovjek sazri kako bi mogao odgovoriti na sve izazove, a mlađe osobe teže podnose visinsku bolest. Simptomi visinske bolesti se ispoljavaju na sljedeći način: u prvoj fazi planinar osjeća mučninu, glavobolju i ima nagon za povraćanje, u drugoj fazi dobija edem, odnosno vodu u plućima i mozgu, dok u trećoj fazi nastupa smrt“, rekao je Đajić.

Galerija

( Jovan Stanišić )