Ako ne budete jeli od prosječne plate možete se skućiti za tri godine

Kada bi, mjereno visinom prosječne mjesečne zarade od 490 eura, građanin Crne Gore mogao da dvije-tri godine ne troši ni euro od plate za svakodnevne životne namirnice i potrebe, mogao bi se pristojno skućiti.

Za solidne, nikako vrhunske modele, frižidera, električnog i šporeta na drva, televizora, mašine za pranje i sušenje veša i mašine za pranje suđa, treba otprilike nešto manje od jedne prosječne zarade.

Ako bi u kući, kako je već postao red, valjalo imati i laptop ili makar “obični” računar, onda tu sigurno treba još jedna prosječna plata. Dodaju li se tome računi i krizne takse, i bar za jedno od djece novi model nekog osrednjeg telefona, eto čitava godina gladovanja.

Ako se želi imati pristojan “sredovječni” automobil, star desetak godina, trebalo bi raditi i “štedjeti” još koju godinu.

Svakodnevna slika crnogorske stvarnosti su brojni štrajkovi gdje radnici na ulicama traže i po nekoliko plata (koje su i na nivou ispod prosjeka) ne bi li prehranili porodicu

Pošto je to nemoguće i od nečega se mora živjeti, a vrlo su rijetke porodice koje imaju više primanja i još rjeđe koje mjesečno imaju sigurnih i redovnih 500 eura, građanima ostaje da žive na rate, uz paprene kamate.

U prodavnicama bijele tehnike ističu da su rijetki slučajevi da se neko opredijeli da kupi više artikala.

"Za gotovinsko plaćanje roba je jeftinija 10 odsto, ali potrošači se uglavnom odlučuju za kupovnu na rate i to i za jedan proizvod. Iznos mjesečne rate zavisi od toga šta se kupuje. Recimo, proizvod do 450 eura može da se kupi na pet do šest rata, ako je neki jeftiniji do 200 eura, onda do četiri rate“, navodi sagovornik „Vijesti“ koji je želio da ostane anoniman, dodajući da ako se želi kupiti mašina za veš, šporet, frižider potrebno je izdvojiti od 350 do 450 eura.

To znači da bi prosječni stanovnik trebalo da radi do pola godine da bi sebi priuštio na rate mašinu za veš, šporet, frižider a mjesečno bi morao da izdvoji oko 70 eura.

Ukoliko se odluči da kupi pristojniji kompjuter od 350 eura, tu će imati više sreće "u prolongiranju roka otplate i niže mjesečne rate“. Radiće za njega od 10 mjeseci do godinu i rata će mu biti oko 20–30 eura.

Za novi automobil koji je u rangu srednje klase potrebno je 29 prosječnih plata, a kupovina se može „upakovati“ u mjesečnu ratu (na lizing) od pola zarade.

Pet prosječnih zarada za učešće i pet godina otplate po pola plate: Golf 7

Na osnovu te računice "golf 7" koji košta oko 14.500 eura otplaćuje se pet godina uz ratu od oko 268 eura. Ne treba zaboraviti da kupovina na lizing znači i kamatu, pa na kraju „golf 7“ košta do 19.000 eura.

"Sa platom od 490 eura i još manjom penzijom ne može se pristojno živjeti i volio bih vidjeti nekog ekonomistu koji može izračunati kako sve troškove pokriti sa tom platom"

Da bi se uopšte moglo razmišljati o kupovini tog automibila, potrebno je prethodno skupiti 2.500 eura ili oko pet prosječnih zarada za gotovinsko učešće.

To što je prosječna zarada veća u odnosu na 10 godina ranije ne znači i da je standard bolji i da se može više priuštiti. Poređenja radi, prije deset godina potrebne su bile 24 zarade (167 eura) za kupovinu automobila “jugo 45”.

Ipak, prosječna plata za veći dio stanovništva je nedostižna, a samim tim i mogućnost da se kupi nešto, makar, i na rate.

Svakodnevna slika crnogorske stvarnosti su brojni štrajkovi gdje radnici na ulicama traže i po nekoliko plata (koje su i na nivou ispod prosjeka) ne bi li prehranili porodicu, brojne socijalno ugrožene porodice koju čekaju da im država dodijeli novčanu pomoć, neka humanitarna organizacija paket hrane, da im se sredi krov koji prokišnjava, oproste nagomilani računi za struju...

Mnogo šta je postalo luksuz

Milan Mijović iz nevladine organizacije za zaštitu potrošača EKOM za "Vijesti" ocijenio je da je za većinu građana „luksuz“ promijeniti neki stari šporet, televizor, mašinu...

"Sve je teže primanja razvući od početka do kraja mjeseca, pa se kupuju najosnovnije potrepštine i hrana. Sa platom od 490 eura i još manjom penzijom ne može se pristojno živjeti i volio bih vidjeti nekog ekonomistu koji može izračunati kako sve troškove pokriti sa tom platom. Kupovina stvari poput televizora, šporeta ili mašine je trošak koji nam se često ne dešava, ali koji se ne može platiti odjednom, već su građani prisiljeni da kupuju na rate. Ako se ima u vidu činjenica da se mora raditi do godinu dana da bi se otplatila jedna stvar, to najbolje potvrđuje kakav nam je standard”, naglasio je Mijović.

( Marija Mirjačić )