Nije DPS izmislio kupovinu glasova, Italijani je poznaju još od starog Rima

Glas u zamjenu za posao u državnoj administraciji. Za bolničke troškove. Za pun rezervoar. Za 50 eura. Za račun od struje. Za telefonsku dopunu. Za hranu.

Zvuči poznato.

Manje je poznato da demokratiju ne kupuju (i ne prodaju) samo Marko, Janko i Petar, već i Đovani, Pijetro i Loredana.

Pojedini slučajevi prakse kupoprodaje glasova u Italiji veoma podsjećaju na one koji se praktikuju u Crnoj Gori

Ova transakcija, u kojoj se najvažnije građansko pravo prodaje u zamjenu za instant-gratifikaciju (ili u najboljem slučaju bolje sjutra u bukvalnom smislu) pojedinca, veoma je rasprostranjena i u Italiji, i daleko je od toga da se radi o novoustaljenoj praksi.

Klijentelizam, koji se definiše kao razmjena dobara i usluga u zamjenu za političku podršku, fenomen je koji datira još iz doba antičkog Rima. Sam termin potiče iz latinskog cliens - građanin koji je zbog nezavidne pozicije u društvu prinuđen da se potčini zaštiti patrona u zamjenu za političku podršku. Već u rimskom pravu, regulisano je krivično djelo kupoprodaje i razmjene glasova za usluge.

Ova praksa u Italiji opstaje do danas.

"Previše ljudi kupoprodaju glasova ne vidi kao užasnog neprijatelja demokratije, već kao magičnog saveznika koji im daje ponudu koju je teško odbiti", navodi novinar i pisac Roberto Savijano koji godinama prati ovaj fenomen u Italiji.

50 eura po 50 eura do pobjede: Roberto Savijano

Pojedini slučajevi prakse kupoprodaje glasova u Italiji veoma podsjećaju na one koji se praktikuju u Crnoj Gori.

Na Savijanovoj Fejsbuk stranici prijavljen je, između ostalog, slučaj kupovine glasa u zamjenu za povratnu avio-kartu studentima koji su studirali van rodnog grada (kao kada je uoči referenduma crnogorskim studentima koji su glasali za nezavisnost nuđen povratni let avionom iz Beograda, dok je opozicija pristalicama unije sa Srbijom nudila kartu na istoj relaciji, ali autobusom).

Neko je prijavio i prijetnje da će biti zatvorena lokalna škola fudbala ako ne pobijedi određeni kandidat (strategija zastrašivanja u liniji sa prijetnjama da nećemo imati turista ako se Crna Gora odvoji, od kojih su izdavaoci soba na primorju mjesecima imali noćne more).

Sicilija: Mafija kupuje glasove

Nije rijetkost da mafijaške organizacije finansiraju kupovinu glasova za određenog kandidata, da bi kasnije preko tog kandidata sebi garantovali prolaz na milionskim tenderima

Podrazumijeva se da su najpodložnija kupoprodaji glasova ona mjesta i oni glasači koji su najsiromašniji - što je veća bijeda u narodu, jeftinija je cijena glasa. Što je veća neinformisanost i neobrazovanje, lakše je ubijediti građane u legitimnost prodaje glasa, odnosno u beznačajnost sopstvene uloge u političkom odlučivanju.

Jasno je da u političkom sistemu u kojem se partije uzdaju u kupovinu glasova kao najsigurniji način do vlasti, ne može postojati izražen fokus za napredak najugroženijih slojeva. Unaprijediti najočajnije bilo bi ekonomski neisplativo za partije koje imaju praksu kupoprodaje glasova kao jedno od glavnih alata predizborne kampanje. Siti i zadovoljni glasači skuplji su od očajnih i gladnih.

Prateći ovu logiku, najveći broj glasova se kupuje na siromašnijem jugu Italije. Prema pojedinim procjenama, samo na Siciliji se može dostići cifra od 300.000 kupljenih glasova, od ukupno četiri miliona registrovanih glasača, što čini ovu regiju jednu od najinteresantnijih kada je u pitanju dobijanje vlasti (nešto poput Ohaja u Americi, ali iz drugih razloga).

Silvio Berluskoni

Zanimljivo je da je Silvio Berluskoni često imao iznenađujuće jaku podršku upravo na Siciliji.

Kao i u Crnoj Gori, i u Italiji je kupoprodaja glasova praksa koja se tiče svih regija, ali i svih političkih partija. Čast rijetkim izuzecima, tamo gdje ih ima

Uloga mafijaša u iskorišćavanju ljudske bijede za dobijanje ekonomske dobiti logičan je izbor, pa i ne čudi da su posrednici u kupovini glasova često upravo pripadnici mafijaških klanova.

Političar koji kupuje glas je poput doktora koji iznevjeri Hipokratovu zakletvu, pa ne čudi da takvi ne prezaju od saradnje sa saboterima društvenog napretka u cilju postizanja sopstvenih interesa.

Nije rijetkost da mafijaške organizacije finansiraju kupovinu glasova za određenog kandidata, da bi kasnije preko tog kandidata sebi garantovali prolaz na milionskim tenderima za građevinske i druge poslove.

Na ovaj način se postiže da veliki broj lokalnih funkcija, pogotovo na jugu, pokrivaju ljudi bliski mafijaškim klanovima, koji garantuju održavanje mafijaškog uticaja, opstanak bosova na slobodi i razvoj kriminalnog biznisa pod okriljem naizgled regularnih kompanija.

Milano: Trgovina sa Ndrangetom

Pored siromašnih i očajnih, još jedna grupa kod koje je lako obezbijediti glas su mladi - zabilježene su prakse zamjene glasa za telefonsku dopunu od 50 eura

Kao i u Crnoj Gori, i u Italiji je kupoprodaja glasova praksa koja se tiče svih regija, ali i svih političkih partija. Čast rijetkim izuzecima, tamo gdje ih ima.

Da se glasovi ne kupuju samo na jugu, pokazuje podatak da je krajem prošle godine u Milanu uhapšen savjetnik regije Lombardija, Domeniko Zambeti, uz optužbu da je uz pomoć pripadnika kalabrijske mafije Ndrangete, kupio 4.000 glasova po cijeni od 50 eura po glasu.

Šezdesetogodišnji Zambeti je član Berluskonijeve partije Narod slobode (PDL).

Zambeti je primjer u kojem mafija podržava nekog kandidata ne zato što im je konkretno on potreban, već zato što im je plaćeno da mu kao posrednici osiguraju glasače (Zambeti je optužen da je predstavnicima Ndrangete platio 200.000 eura za 4.000 glasova).

Domeniko Zambeti

Radi se o prodaji glasova u takozvanim paketima - političar plaća posredniku "paket" glasova u zamjenu za unaprijed određenu sumu. Posrednici osiguravaju glasove lobirajući na razne načine kod građana.

Cijena pojedinačnog glasa zavisi od toga da li se radi o lokalnim, regionalnim ili nacionalnim izborima. Učestala praksa je da se glasaču da pola sume unaprijed, a druga polovina nakon izbora, odnosno nakon što je pokazao telefonom uslikani glasački listić sa zaokruženom "tačnom" opcijom.

Posrednici zarađuju najviše na najugroženijim karikama društva - osobe koje su do guše u dugovima zamijeniće glas za plaćen račun, oni koji ne mogu priuštiti važnu operaciju za svoje bližnje nagovoriće čitavu porodicu da glasa za željenu opciju. Na kraju, gladni će glasati i u zamjenu za punu kesu namirnica iz supermarketa.

"Glasam za tebe zato što si mi učinio uslugu, zato što ćeš mi je učiniti, ili zato što si u mogućnosti da mi je učiniš, ne zato što vjerujem u tvoje ideje"

Pored siromašnih i očajnih, još jedna grupa kod koje je lako obezbijediti glas su mladi - zabilježene su prakse zamjene glasa za telefonsku dopunu od 50 eura, za pun rezervoar, za prvi posao i to ne nužno sa dugoročnim ugovorom - u pojedinim slučajevima glas je dat za sezonski posao od svega nekoliko mjeseci.

"Pobjeda na izborima ne obezbjeđuje se u Rimu, Milanu, Torinu, kako se pogrešno vjeruje samo zato što veliki gradovi djeluju kao glavni teren borbe između ideja i političkih programa. Izbori se dobijaju u malim mjestima, u provincijama, od vrata do vrata, usluga za uslugu, obećanje za obećanje, 50 eura po 50 eura. Dok nas televizija i novine navikavaju i odvlače nam pažnju fokusom na dijalog između kandidata za predsjednika Vlade, sve zapravo biva definisano na lokalnom planu kroz glasove koji ne poštuju silogizam: biram te zato što vjerujem u tvoj program", ističe Savijano, koji logiku prodavca građanskog prava ovako objašnjava:

"Glasam za tebe zato što si mi učinio uslugu, zato što ćeš mi je učiniti, ili zato što si u mogućnosti da mi je učiniš, ne zato što vjerujem u tvoje ideje".

U sistemu koji se održava i regeneriše kroz kupoprodaju glasova, osjećaj za zajednicu ne može opstati, kako kod političara, tako ni kod samih građana, jer prodajom glasa građanin poručuje: glasam za onog koji će učiniti nešto za mene, i to odmah, suprotno idealima prema kojima bi trebalo da glasamo za one koji će dugoročno osigurati bolji život zajednice.

( Nela Lazarević )