Francuski sastav Melino nastupio u CNP-u: Zarađujemo samo od svirki
"Kada je prije nekih mjesec i po dana stigao poziv za koncert u Crnoj Gori, prvo što je bračni par pomislio je - gdje je to?"
Francuska grupa Mellino sinoć je u okviru Dana frankofonije održala koncert na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici. Ranije tokom dana bračni par Melino - Izabel i Stefan, koji čine okosnicu benda dočekali su ekipu "Vijesti" u bašti hotela "Crna Gora", raspoloženi za razgovor i očigledno uživajući u prvom danu proljeća. U Podgoricu su stigli preksinoć u 9 sati, a juče ujutro su rano ustali zbog gostovanja na televiziji i šetali po gradu.
"Veoma nam se dopada klima ovdje, divno je", kaže Izabel. Kada je prije nekih mjesec i po dana stigao poziv za koncert u Crnoj Gori, prvo što je bračni par pomislio je - gdje je to?
"Znali smo, naravno, da je na Balkanu, ali precizno da pokažemo na karti ne. Uvijek smo prijatno iznenađeni, zemlja u koju dođemo uglavnom izgleda prilično drugačije u odnosu na sliku koju smo prethodno o njoj imali. Crna Gora je nova zemlja i tu sigurno ima još dosta da se radi", otkriva Stefan.
Današnji muzičar, ako želi da preživi na sceni, mora što više da svira uživo, jer se prodaju albuma ne može osloniti, objašnjava on.
"U Francuskoj se zatvaraju radnje koje prodaju CD-ove, mladi sve manje to kupuju, tako da se finansijski oslanjamo prije svega na svirke", kaže.
Muzički put bračni par Melino započeo je prije više od tri decenije, u danas na francuskoj sceni značajnoj grupi Les Negresses Vertes, osnovanoj 1987. Bend su činili prijatelji, od kojih se neki do tada nikada nisu bavili muzikom.
"Neki od nas su naučili da sviraju na koncertima (smijeh). Imali smo tu kreativnu energiju koja se ostvarila kroz muziku. Čak i prije osnivanja grupe smo imali osjećaj da smo drugačiji, da se nećemo baviti uobičajenim poslom, nego da ćemo raditi nešto drugačije od naših roditelja", priča Izabel.
Kao Negresses Vertes, tako i Mellino u svom zvučnom izrazu njeguje melanž muzičkih pravaca. U osnovi to je rokenrol, sa primjesama mediteranske i romske muzike, te uopšte "world musica". Bend je prošle godine objavio album "No Dogs Aqui". Kritičari smatraju da je upravo ovim izdanjem Mellino stvarno otkrio svoj identitet, jer nije u tradiciji "suve gitare" kako kaže Stefan, koja je karakterisala prethodna izdanja.
"To je u stvari muzika koja je nastala u tih pet godina pauze koju smo napravili sa Negresses Vertes", dodaje Izabel.
Sebe vide kao dio nezavisne muzičke scene u Francuskoj. Srećni su što stvaraju muziku koja traje, za razliku od mejnstrima gdje je, kako kažu, jedan muzičar popularan ove godine, a naredne ga istisne drugi i niko ga se više ne sjeća.
"Imamo po 53 godine, kad smo počeli da se bavimo muzikom imali smo 18. Tri decenije se bavimo isključivo tim i neke naše stare pjesme su i dalje na radiju... Sadašnja alternativna scena, čini se, previše ide niz dlaku aktuelnim stvarima. Mi smo potpuno van toga, vjerovatno zbog naših godina i nekog prethodnog iskustva", otkriva Izabel.
Stefan kaže da to što u bendu radi sa svojom suprugom ima i prednosti i mana, ali više ovog prvog.
"Velika je prednost što se jako dobro poznajemo i kad radimo ne pričamo nekakve priče, ne treba da pregovaramo, već svako zna što treba da radi, što doprinosi većoj efikasnosti", objašnjava Stefan.
Osim toga, kaže da puno vremena provode zajedno, što osigurava konstantnu razmjenu ideja. Jezgro benda čine njih dvoje, koji na pjesmama rade sami u svojoj kući, ali ih izvode sa dodatnim članovima, što te kompozicije kasnije čini dosta drugačijim. Zato im je naredni plan snimanje "lajv" albuma, kako bi to i dokumentovali.
Eksplozija radosti
Negresses Vertes je prva francuska grupa koja je imala koncert u Libanu tri mjeseca nakon potpisivanja mira Izraelom. Stefan se prisjeća da je bilo zastrašujuće - sve je bilo u ruševinama, po gradu su još bili naoružani vojnici.
"Imali smo koncert na američkom Univerzitetu, jer su jedino tamo postojali uslovi za to. Ozvučenje je za tu priliku otpakovano po prvi put, a datiralo je iz 1968. Nikada ranije nije korišćeno, pa smo imali problem da to prilagodimo našoj opremi koja je bila modernija", priča Izabel, a Stefan se prisjetio i koliko je taj koncert značio tamošnjoj publici.
"Kad su čuli muziku, vidjeli svjetlost, osjetili pravu atmosferu koncerta, to je bila prava eksplozija radosti, kao da su tek tada shvatili da je konačno došao mir", kaže on. U svojim pjesmama grupa Negresses Vertes nije bježala od socijalno-političkih konotacija, ali kažu da nikada nisu imali određeni politički stav, u smislu da podržavaju ljevicu ili desnicu. "U centru svih naših pjesama je ljudsko biće. Naš cilj je da okupljamo ljude muzikom, a ne kao što je vrlo često slučaj da pjevamo za ovu ili onu stranu. Naravno, kada su u pitanju socijalne teme, dovoljno je imati otvorene oči, vidjeti što se dešava oko tebe, a to mora da se reflektuje kroz muziku", objašnjava Izabel.
Ovacije nakon svake pjesme
Koncertu grupe Melino prethodio je govor organizatora o predstojećim Danima frankofonije, a kada su pola časa nakon zakazanog početka muzičari stupili na scenu, frontmen Stefan Melino je uputio kratko “dobro veče” publici i odmah zasvirao.
Prvi dio koncerta bio je posvećen akustičnim numerama, uz flamenko gitaru, muzika Melina pokazala je svoj plesni potencijal, i Francuzima nije dugo trebalo da natjeraju publiku da zapljeska uz njihov ritam. Druga polovina koncerta bila je posvećena električnim gitarama, a i pored ovacija nakon svake pjesme, utisak je da se prisutnima više dopao akustični dio.
Galerija
( Stefan Strugar )