18:10

Beskrajna guslanja isfrustiranih nacionalno-etničkih matica i jubilarna heklanja po preosjetljivim, traumatičnim čvorištima naše prekomplikovane (prečeste) istorije - itekako doprinose dislociranju Javnog fokusa pažnje, koji ukoliko nije utvrđen u kontinuitetu opšteg dobra i ako nije usmjeren u pravcima elementarne proizvodno/socijalne pravde, pa onda i etike i morala, zna često ne donositi ama baš nikakav progres. No ga eto onda regres, rikverc, šlajfovanje... Pogotovo u medijima.

Prema pravcima koji nama svima, danas, o, ne mogu donijeti nikakav napredak. To budimo sigurni. U uslovima, ambijentima teškog kontinuiteta, preteške četvrtvjekovne blokade resursa, naravno da je najpotrebnije uproizvoditi sistem. Bez ikakvih protekcija i korupcija. Po zakonu, opštem. Obavezujućem za sve. No, milija nam je bazična neproduktivnost krhko ranjive ekonomije, oslanjanje na pare sa strane, čekanje povoljnijih globalnih strujanja i stalno razapinjanje i zatezanje tvrde nepotističko - partijske mreže, sestro mila!

Pa, na kojem je to, tajno snimljenom sastanku/kongresu nesalomive Partije, odlučeno da se sopstvena država okupira? U osamnaestom minutu i desetoj sekundi tonskog zapisa. U kojem članu Ustava ili nekom Zakonu stoji da treba razgrađivati državu kao socijalnu zajednicu? I bezočno je privatizovati? Ima li đe da piše da je zloupotreba javne funkcije dozvoljena, poželja i obavezajuća? S vremena na vrijeme, tiznaš...Empatična obamrlost, ohlađenost i nezainteresovanost za prostor izvan nas, nesolidarnost, usko koncentrisanje...eh...da, moguće da smo i u toj kategoriji u samom vrhu neke međunarodne ljestvice, neke međunarodne agencije...ako ne čak i među prva tri, miki moj...

Ako smo utvrdili i definisali, da smo, htjeli ili ne, sa privatizacijom dobili i primitivizaciju – onda dajmo primijetiti da je poklanajnje centralnogradskih parkova srednjoazijskim dinastijama, potez vrijedan sporadičnih, strateških aplauza sa stare Istočne tribine Stadiona pod Goricom. Ako, a nismo, u mogućnosti da jedan MZ potok bude funkcionalno održavan tj. očišćen i zaštićen od kabasto/plastičnog primitivizma domicilih preživara – nego se svake godine preliva i štetočini – onda, još jači aplauz sa Istoka, možemo razmišljati o povoljnom rentiranju kompletne MNE. Ne ide nam nešto, pa zašto ne pokušati sa izdavanjem. Pozovimo, još jače i još bolje, investitore i zabetonirajmo preostalo šipražje. Javi se, zapad!

Medijsko/estradna dominacija mužjačkog dizelaštva i njegovo novo ulično manifestovanje (kako sada stvari stoje, restartuje se na svakih 15-tak godina) kroz agresivni look prenapučene ufrčenosti, bicepsno/tricepsne definisanosti & prenapadno vulgarni, mačkasto/pikasti krik ženke, pogotovo. Da, ogoljeni nagonski primitivizam, modno dekorisan i ufuran u globalne trendy furke: dekolte/guzičaste euriovizijske euforičnosti, npr. Uvijek će biti, i prije i poslije Antonijeve role, da se otvori pisak na hrpetine huntinih para. Kakve god bile. Ždere se, bez problema ikakvija. Samo sipaj, bàka!

Evo, upravo javljaju agencije, bravo nam ga, da smo u samom vrhu još jedne kategorije sa svijama ostalijama evropskim narodima. Po potrošnji konvencionalne (hidro/ugalj) energije poglavi stanovnika. Ubjedljivo trošimo. No što! Stvarno, kakvi smo mi kralevi. Nevjerovatno, ili smo u samim vrhovima ili zauzimamo ubjedljva začelja (valjamo se pri dnu) međunarodnih tabela. Među posljednim smo evropskim narodima kada dajemo, kaže najnovije istraživanje.

Reklame: Krajem mjeseca saznaćemo zašto su se u reklamnoj areni tajno pojavili jedna maskirana krasotnica (model-ka, manekenka) i bijeli konj, u drugom planu, na obali mora. Ona ima krila i nazire se da želi djelovati mistično. Obećava da ćemo vrlo brzo saznati. Pomalo podsjeća na onu sočnu crnku sa zidova Carina, svojevremeno, sa sjekirom u rukama, zakravama i druge, turistički valorizovane poze popularnih modela. Ako nije neka marketinška akcija, sumnjam da ima ikakve veze sa kampanajma za predstojeće predsjedničke izbore...Mada, ko zna, možda se u međuvremenu i ona učlani, uozbilji se (skine masku) i postane čovjek za velika djela.

( Zoran Bojović )