Zaljubljenost je tren, ljubav je trajanje

• Nezrela ljubav

Nezrelu ljubav živi nezreli čovjek. Glavno pitanje nezrelog čovjeka je kako se riješiti samoće. On koristi partnersku ljubav da izbjegne usamljenost i izolovanost.

On misli da je ljubav isto što i zaljubljenost i seksualnu želju i fizičku privlačnost partnera smatra sigurnim znakom ljubavi. Nezrela osoba od partnerske ljubavi očekuje previše. Poistovjećuje je sa smislom života. Za nju je ljubav stapanje, treba da misle kao jedno i da se nikada ne promijene.

Nezreo čovjek se prikazuje drukčijim nego što jeste, boljim, pametnijim, bogatijim, zabavnijim, pokušava da izgleda ljepši fizički

Nezreo čovjek je ljubomoran i posesivan. On je opisan u Hebelovoj drami “Herod i Marijana” gdje ljubomorni kralj naređuje da se nakon njegove smrti ubije njegova žena, kako je više niko ne bi posjedovao. Nezreo čovjek ne vjeruje u ljudsku individualnost i urođenu potrebu ljudskog bića za slobodom i samostalnošću.

Smatra da u zajedničkom životu uvijek moraju ići zajedno, imati samo zajedničke prijatelje, ista interesovanja i poglede na svijet.

Nezreo čovjek se prikazuje drukčijim nego što jeste, boljim, pametnijim, bogatijim, zabavnijim, pokušava da izgleda ljepši fizički. Nezreo čovjek vjeruje da je imati nekoga jedini način da bude srećan.

Na odbijanje reaguje teškim razočarenjem, čak i bijesom. Zbog svjesnog ili nesvjesnog osjećaja nesigurnosti, on uporno traži partnera koji će mu dati osjećanje snage i lične vrijednosti.

• Zrela ljubav

Zrelu ljubav živi zreli pojedinac. Zreo čovjek je sposoban da bude jedno sa partnerom, a da sačuva svoju individualnost. U vezi se osjeća slobodno i uživa u potpunoj međusobnoj otvorenosti. Ne krije svoja osjećanja i bez ustručavanja kaže “Volim te”. Za njega je potpuno normalno davati, a kada je potrebno, i žrtvovati se.

Ostvareni čovjek se ne plaši samoće. On zna da biti sam nije nešto strašno i da to ne mora značiti da će ostati zauvijek sam, mada ni to ne smatra nekom katastrofom ukoliko se desi. Za njega je ljubav vještina koja se sastoji u brizi za drugoga u poštovanju, razumijevanju i podržavanju njegove ličnosti i slobode.

Kada nekoga zaista voli, dopušta mu bez straha uvid u svoj život, svoja strahovanja, slabosti i očekivanja, bez obzira na to kakvu će reakciju to izazvati

Osoba koja voli, veseli se što je partner onakav kakav jeste i podstiče ga da živi prema svojim potrebama i težnjama. Zreli čovjek zna da je fiksiranje ljubavi na samo jednu osobu parazitarni odnos. Paradoks zrele ljubavi leži u tome što je ona moguća prema jednoj osobi samo ako se istovremeno vole i svi drugi ljudi i sam život.

Ukoliko se desi da otvoreno iskazana ljubav ne bude uzvraćena, to nije tragedija za zrelu osobu jer ona uživa u voljenju. Ni ostvaren čovjek nije potpuno kritičan kada je zaljubljen, ali je toga svjestan i ne hrli naglo u vezu ili brak.

Kada nekoga zaista voli, dopušta mu bez straha uvid u svoj život, svoja strahovanja, slabosti i očekivanja, bez obzira na to kakvu će reakciju to izazvati.

Zna da je bitna ljudska osobina nesavršenost i ne stidi se svojih mana, ne skriva ih pred drugima, jer nikakvo pretvaranje nije potrebno onima koji vjeruju u sebe.

Budući da se osjeća vrijednim, daće drugima, a naročito osobi koju voli, slobodu da živi i razvija se prema sopstvenim potrebama, željama baš kao što sam živi.

To znači biti slobodan, biti svoj, misliti svojom glavom, a ne tuđom, to znači voljeti.

Njegova ljubav je trajna i postoji nakon rastanka.

Zaključak: Stvarna, nesebična ljubav moguća je samo ako se ostvari psihička zrelost. Zrelost, nažalost, ostvaruju samo malobrojni pojedinci, jer “sazrijevanje je proces oslobađanja od nesamostalnosti i zavisnosti’’(E. From). Iz svega ovoga zaključujemo da veliki broj ljudi ne doživljava stvarno osjećanje ljubavi.

Pitanja za našu saradnicu šaljite na e-mail: ljubavni.odnosi@gmail.com

( Psihoterapeutkinja Sanja Maraš )