Koliko bi Rusiju koštao pad Madura?

Režim Nikolasa Madura hoda po ivici. Ukoliko padne, Rusija će izgubiti važnog saveznika u Latinskoj Americi. Pogledi su najpre usmjereni na najveći ruski naftni koncern Rosnjeft čiji nadzorni odbor vodi bivši njemački kancelar Gerhard Šreder. Rosnjeft učestvuje u ukupno pet projekata državnog energetskog koncerna Venecuele PDVSA. U tim projektima ruska firma ima 26 do 40 odsto učešća. Kolika je vjerovatnoća da će to otići u nepovrat?

Trenutno djeluje da je malo izgledno da sljedeća vlast, ako smijeni Madura, krene putem nacionalizacije ili oduzimanja imovine stranim investitorima. Može biti da su preuranili svi oni koji su krajem prošle sedmice na berzi pojurili da prodaju akcije Rosnjefta. Sve ovo naravno pod uslovom da je ruska kompanija u skladu sa zakonom ušla u projekte u Venecueli i da u igri nije bila korupcija.

Prema podacima iz 2017, Rosnjeft je Venecueli suštinski odobrio kredit od šest milijardi dolara, a to je vraćeno učešćem u pomenutim projektima i naftom. Šef ruskog giganta Igor Sečin je čak prošlog novembra morao lično da ode u Karakas jer je bilo zastoja u dogovorenim isporukama. Ali kreditni ugovor ističe već tokom ove godine i može se pretpostaviti da je Rosnjeft već dobio veći dio onoga što je uložio.

Komplikovanije stvari stoje kada je u pitanju kredit koji je Moskva odobrila Karakasu kako bi kupio rusko oružje. Prema napisima ruske štampe, Moskva je u te svrhe u posljednje dvije decenije dala oko 11 milijardi dolara. Nije poznato koliki je dio otplaćen. Ima informacija da je venecuelanski dug reprogramiran i da je Rusija odobrila povoljnije uslove od onih koji su prvobitno važili.

Nejasno je i da li bi iduća vlast u Karakasu vratila ove dugove s obzirom da je Kremlj uvijek podržavao Madura i njegovu stranku. Ukrajina recimo do danas odbija da vrati milijardski kredit Rusiji koji je odobren 2013. godine dok je u Kijevu još vladao proruski predsjednik Viktor Janukovič.

U slučaju Venecuele ruske pare pak nisu sasvim izgubljene jer su makar otišle na ruske kalašnjikove, borbene avione, helikoptere i tenkove. Rusija je praktično time subvencionisala svoju industriju naoružanja.

Pretpostavlja se da bi u slučaju pada Madurovog režima finansijski gubitak Rusije bio oko 11 milijardi dolara ili malo više od toga. Ali to će se ispostaviti kao sitnica u poređenju sa gubicima na tržištu nafte ukoliko bi se Venecuela ubuduće odlučila da jako poveća obim proizvodnje i time obori cijenu na svjetskom tržištu.

U pitanju je zemlja čija se nalazišta opisuju kao najveća na svijetu. Ipak, tokom 20 godina socijalističke vladavine, najprije pod Ugom Čavesom, a onda Madurom, naftna industrija zemlje dotakla je dno. Venecuela na svjetskom tržištu danas ne igra gotovo nikakvu ulogu.

Ukoliko naftni sektor ponovo bude uspostavljen po principima tržišta te djelimično pređe u ruke američkih i drugih zapadnih koncerna koje su socijalisti proterali, to će nesumnjivo voditi znatnom rastu proizvodnje. To neće ići ekspresno, ali kada se budu sklapali novi dugoročni ugovori o nabavci nafte, taj energent bi mogao da bude znatno jeftiniji. To bi zbilja bio horor za rusku privredu.

(Deutsche Welle)

( Andrej Gurkov )