VIŠE OD RIJEČI

Poštolog

Čitava afera “Snimak” je spektakularno zanimljiva – ne zbog nečega novootkrivenog, nečega što ljudi, građani, nisu znali. Naprotiv, spektakularnost afere je u tome što je potvrdila sve ono što ljudi znaju, a što je bilo kom nezainteresovanom posmatraču moglo da izgleda kao paranoična konstrukcija

239 pregleda25 komentar(a)
pošta Zabjelo, Foto: Zoran Đurić
09.03.2013. 20:33h

Rijetko se ukaže prilika da se komentariše neka riječ koja je zanimljiv kreativni doprinos ovom jeziku. “Poštolog”. U rječnicima nećete naći ovu riječ. Ali pojavila se u našoj stvarnosti, nedavno. Otkuda ova riječ i što znači?

Čitava afera “Snimak” je spektakularno zanimljiva – ne zbog nečega novootkrivenog, nečega što ljudi, građani, nisu znali. Naprotiv, spektakularnost afere je u tome što je potvrdila sve ono što ljudi znaju, a što je bilo kom nezainteresovanom posmatraču moglo da izgleda kao paranoična konstrukcija.

Afera je značajna jer o vlasti potvrđuje sve ono što je odavno znano: ali, mnogi su vjerovali da “kao ozbiljna i odgovorna vlast” neće dozvoliti da te stvari izađu u javnost. Činjenica da se to desilo govori štošta i o aktuelnom trenutku u DPS-u.

Jedno pismo koje je dospjelo u medije ima težinu antropološkog materijala prvog reda.

Dakle, neki funkcioner pošte piše izvršnom direktoru Pošte, i objašnjava “političko opredjeljenje radnika Pošte 811901”.

Da vidimo o čemu se radi. U uvodu pismopisac kaže - ”Pošto ste Vi radili bazu podataka za našu Partiju ja sam opservacijom iz više uglova, koristeći prijateljstva sa terena, mrežu partije, pripadnike službe Agencije za javnu bezbjednost došao do relevantnih podataka za svakog radnika u pošti”... I tako dalje.

Ovako radi, kako sam shvatio Đukanovića, odgovorna i ozbiljna vlast. Shvatili smo iz ovoga da je izvršni direktor Pošte radio “bazu podataka za našu Partiju”. Sa velikim P, da ne bude zabune. A da je potpisnik pisma, koristeći “mrežu partije” i “pripadnike službe za javnu bezbjednost”, opservirao svoje radnike “iz više uglova”.

Zar pripadnici “službe javne bezbjednosti” nemaju pametnija posla nego da pomažu opserviranja partijskih aktivista? Zato valjda i ne stižu da razriješe tolike zločine i ubistva... Treba opservirati poštanske službenike.

Zar je posao izvršnog direktora Pošte da pravi bazu podataka “za našu Partiju”? Je li zaista moguće da ovdje niko ne vidi ništa problematično?

Ali, spektakl jednoga pisma tu se ne završava. Malo dalje, čitamo: “Primijetili ste da u odnosu na političko opredjeljenje sastava radnika pošte i do prije samo godinu dana i dva mjeseca radikalno drugačija slika”.

Baš me zanima – kako je to ovaj pregalac i opservator postigao? Ispoljena je izuzetna efikasnost, nema sumnje.

A onda, tuga i žal progovara iz predanog aktiviste - “imamo samo dva ljuta kontraša”. Riječ je o dvije dame, čija imena se navode u pismu. Ali, izgleda da su ovo “neosvojive” dame - “Da zlatom posipamo put kojim hodaju neće nam biti naklonjene.” Svaka čast moje dame – i srećan 8. mart, naravno. Ali pripazite se, ovaj se neće predati - “Ali na dugački štap dolijaće nam.” Na kakav “dugački štap” misli? I kako će to – dolijati.

Da li je ovaj čovjek dobio posao partijskog kerbera u pošti ili mu je sistematizacija radnih mjesta namijenila neki drugi posao? I to je jasno.

Onda slijedi iskrena zahvalnost - “Pod Vašim rukovodstvom borci za crnogorski put dobili su šansu da sebi krče put u Pošti Crne Gore”. Borci za crnogorski put, ili borci za partijsku vlast? Zbog preciznosti valja pojasniti.

I, na kraju, nešto u stilu “a mene ako se sete, sete”. Kaže aktivista izvršnom direktoru: “Od mene ste napravili poštologa takve klase da ja nemam komentara i načina kako da Vam se odužim”.

Ako ovo nije biser epistolarne literature, ne znam što je. Odavno nisam vidio komadić teksta – polupismenog, uzgred – koji tako otkrivajuće razobličava mehanizme jedne vlasti, zapravo, jednog načina vladanja.

I to je vrijednost ove afere: nikada do sada modeli manipulacije nisu bili ovako bjelodano ilustovani. Naime, kako rekoh, sve se ovo naslućivalo, ali sada nema potrebe ni za kakvim slutnjama. Jedan fakticitet se ukazao, ogoljen u svoj svojoj besramnosti.

Na koncu, pokušajmo dokučiti značenje ove nove riječi. Pisac ovoga pisma riječ “poštolog” očito koristi kao “stručnjak za poštu”, premda bi ovdje, sudeći po pismu preciznije značenje bilo – žbir koji dojavljuje iz pošte.

Ili, možda je korijen riječi u poštovanju? Stručnjak za poštovanje autoriteta vlasti, ili izvršnog direktora, ili “naše Partije”.

Ali, spektar mogućih značenja se tu ne završava – možda “poštologija” nije stvar pošte, ni poštovanje, možda prvi dio riječi treba uzeti u obliku “pošto?”. U tom slučaju “poštolog” bi bio stručnjak za cijenu (pošto?), odnosno kupovinu. Glasova, ljudi ili čega već...

Nepoznate riječi je najbolje razjasniti – kontekstom. A kontekst ovoga pisma ne ostavlja mnogo prostora za dilemu. Ne znam za vas, ali meni se ovo treće značenje nameće kao – najvjerovatnije.