Otimanje državne televizije u Crnoj Gori

Medijske slobode u Crnoj Gori su ugrožene. Nasilje nad novinarima se svako malo ponavlja

Bilo je to jednog lijepe večeri u maju. Kad je kročila na prag ulaza u kome stanuje, gangster je čekao na nju. Olivera Lakić, novinarka crnogorskog lista „Vijesti“ je u sred glavnog grada Podgorice upucana u nogu. Nije bilo prvi put da nju napadju. U aprilu je ekspolirala bomba ispod automobila pred kućom istraživačkog novinara Seada Sadikovića.

Društvo Crne Gore - zemlje sa 620.000 stanovnika - je malo. Svako zna svakoga. Zato još više čudi što skoro ni jedan napad na novinare nije rasvijetljen. Crna Gora je na 103. mestu na svjetskoj rang listi slobode medija organizacije „Reporteri bez granica“. Na tom mjestu pravi društvo Gvineji. Više nego upitno za Crnu Goru, liderskog kandidata za članstvo u Evropsku uniju. Ovo loše pozicioniranje nije samo posljedica široko rasprostranjene kulture nekažnjivosti, u kojoj i nasilje nad novinarima prolazi bez sankcija, nego ima i duboko strukturalne korijene.

”Zarobljena država”

Evropska komisija je to, u svojoj strategiji proširenja, nazvala „state capture“- zarobljena država: veliki djelovi države su pod kontrolom privatnih interesa - ili onih partijskih. Partije - prije svega vladajuća Demokratska partija socijalista - ne smatraju problematičnim to što zloupotrebljavaju vlast. To se dobro vidi na aktuelnom pokušaju DPS-a da preuzme kontrolu nad državnom televizijom RTCG.

Upravo nedavno je DPS postavila svoje ljude na bitne menadžment-pozicije u ovom javnom servisu. Jedan od njih je izvjesni Goran Sekulović, koji radi u propagandnom listu „Pobjeda“, a poznat je isklučivo kao pisac žitija dugotrajnog regenta Crne Gore Mila Đukanovića. Kao konsekvenca takve partijske politike u mijenjanju menadžmenta, dosadašnja direktorka televizije, Andrijana Kadija, jednostavno je otpuštena - izgleda nije bila dovoljno uslužna DPS-u.

Zvanično je obrazloženo da je Kadija sklopila „ilegalne ugovore“ sa NVO koje prate istraživačko novinarstvo, a što je navodno ugrozilo „nezavisnost redakcije“. Kadija smatra da je nepravedno otpuštena i da se u „takvoj atmosferi“ ne može sarađivati.

Nakon što je otpuštena početkom juna, došlo je do protesta u Podgorici. Uticaj na državne medije se odvija u prostoru u kojem su pokušaji stvaranja otvorenijeg društva, sa manje partijskih uticaja, doživjeli teške udarce. Jedan od simbola ovog razvoja situacije je i činjenica da je Đukanović - koji je prije svega eksponent ekonomskih interesnih grupa - nedavno ponovo izabran za predsjednika. A u skladu sa tim su i ministarstvo unustrašnjih poslova i pravosuđe u rukama partijskih interesa.

Imenovati izvore

Sve to se takođe prepoznaje u činjenici da su pojedini istraživački novinari, poput Jova Martinovića, dobili zahtjev da imenuju svoje izvore - ako to ne urade, biće kažnjeni. Martinović je, inače, više od godinu dana proveo u istražnom zatvoru - bez optužnice. Da opet podsjetimo: Crna Gora je vodeći kandidat za članstvo u EU.

Nedavno je policija od medija zahtijevala da joj dostave liste novinara koji pišu o organizovanom kriminalu. Policija je ovaj nevjerovatni zahtjev obrazložila time da mora da utvrdi da li su ovi novinari ugroženi. Ali novinarske organizacije smatraju da bi jedna ovakva lista, ako bi bila objavljena, dovela u opasnost i privatne sfere samih novinara, ali i ugrozila njihove izvore.

(Der Standard, Beč) Prevod: Mirko VULETIĆ

( Adelhajd Velfl )