Odlazak prkosnog lidera Venecuele

Predsjednik Venecuele Ugo Čaves umro je nakon dvije godine borbe protiv karcinoma kojio je okončao 14-godišnju vladavinu socijalističkog lidera u ovoj latinoameričkoj zemlji, kazao je sinoć potpredsjednik Nikolas Maduro.

Prkosni 58-godišnji lider je na Kubi imao četiri operacije raka koji je prvi put otkriven sredinom 2011. Posljednju operaciju je imao 11. decembra i od tada nije viđen u javnosti.

„Upravo smo dobili najtragičniju i najužasniju informaciju. U 4.25 (22 sata po našem vremenu) 5. marta umro je predsjednik Ugo Čaves. Ovo je trenutak dubokog bola“, kazao je Maduro drhtavim glasom u obraćanju koje je prenosila televizija.

Čaves je lako osvojio novi šestogodišnji mandat na izborima u oktobru i milioni njegovih pristalica koji su obožavali njegovu harizmu, antiameričku retoriku i politiku finansiranu naftom kojom su omoguićavane dotacije u hrani i besplatne zdravstvene ustanove za sirotinju, biće neutješni.

Kritičari su, međutim, njegov samovoljni stil, nacionalizacije i često surov tretman protivnika smatrali potezioma egoističnog diktatora čija pogrešna statična ekonomija traći prihode od naftnog bogatstva.

Čavesova smrt otvara put za nove izbore koji će biti test da li njegova socijalistička „revolucija“ može da opstane bez njegove dominantne ličnosti na čelu, naveo je Rojters.

Izbori će biti održani u roku od 30 dana i na njima će se najvjerovatnije suočiti Maduro i Enrike Kapriles, opozicioni centristički lider koji je u oktobru izgubio od Čavesa. Maduro, prema anketama, ima ubjedljivu prednost, a mogao bi imati koristi i od provale emocija koja će obilježiti naredne dane.

Međutim, predsjednikova smrt bi mogla izazvati i unutrašnje borbe među ljevičarima u čijoj koaliciji ima i intelektualaca, i vojnih oficira, i biznismena.

Venecuela je anagažovala vojsku i policiju kako bi sačuvala bezbjednost i red nakon predsjednikove smrti.

„Vojska garantuje da će ustav i zakoni biti poštivani“, rekao je ministar odbrane Dijego Molaro.

Ranije juče je objavljeno da su se Čavesovi problemi sa disanjem pogoršali, te da pati od nove, opasne respiratorne infekcije nakon operacije raka na Kubi.

Ahmadinedžad: Čaves je umro od sumnjive bolesti >>>

„Predsjednik prima snažnu hemoterapiju, zajedno sa drugim ljekovima, njegovo sveopšte stanje je veoma delikatno“, kazao je ministar informisanja.

Maduro je juče optužio „istorijske neprijatelje“ Venecuele da su napali Čavesa tako što su kod njega izazvali rak. Objavio je i da se iz zemlje protjeruje američki vojni ataše, jer je navodno pokušavao da podstakne na vojnu zavjeru protiv vlade.

Maduro je optužio „neprijatelje domovine“ u Venecueli i inostranstvu, posebno SAD, da pokušavaju da podriju demokratiju u Venecueli.

„Ne sumnjamo uopšte, a stići će dan u istoriji kada ćemo moći da formiramo naučnu komisiju (koja će otkriti) da su komandanta Čavesa ovom bolešću napali istorijski neprijatelji ove zemlje i tražili slabu tačku da pogode zdravlje našeg komandanta“, rekao je Maduro.

Ambiciozni idealista

Kad je nepoznati oficir po imenu Ugo Čaves 1992. izveo neuspjeli vojni udar protiv venecuelanske vlade, niko nije mogao zamisliti da će uskoro postati jedan od najutjicajnijih i najkontroverznijih lidera u istoriji svoje zemlje.

Čavez je bio idealista i osoba sa velikim ambicijama. Nakon što je 1994. pušten iz zatvora, osnovao je politički pokret i odlučio da osvoji vlast na izborima. Za predsjednika je izabran 1998, obećavajući da će sprovesti, kako je govorio, Bolivarsku revoluciju, nazvanu po heroju borbe za nezavisnost Venecuele Simonu Bolivaru. Njegovu poruku prihvatili su milioni siromašnih građana Venecuele, umorni od decenija marginalizacije i korupcije, kao i činjenice da nisu imali ništa od ogromnog naftnog bogatstva svoje zemlje.

Čaves je pokrenuo socijalne programe za siromašne, uključujući iskorjenjivanje nepismenosti i izgradnju zdravstvenih centara u kojima rade uglavnom kubanski doktori. Takođe je napisao novi ustav, koji je u to vrijeme smatran „prosvijetljenim“, ali je dao veću moć predsjedniku i vojsci.

Njegov kontroverzni stil i prijateljstvo sa kubanskim vođom Fidelom Kastrom ubrzo su doveli do neslaganja sa pripadnicima više i srednje klase, koje je nazivao oligarsima. Kada je opozicija 2002. pokušala da ga zbaci sa vlasti vojnim udarom, neslaganje je preraslo u otvoreni politički sukob. Ipak, preživio je referendum za opoziv, kao i štrajk uprave državne naftne kompanije.

Njegove reforme su bile radikalne – nacionalizovao je zemlju, banke i najjače privatne kompanije, odbijao je da izda dozvole za rad medijima koji su ga najžešće kritikovali. Zahvaljujući prodaji nafte siromašnim centralnoameričkim i karipskim državama po povoljnim cijenama, stekao je prijatelje i uticaj u regionu.

Formirao je snažan savez po imenu ALBA sa istomišljenicima, ljevičarskim liderima Ekvadora, Nikaragve, Bolivije i Kube. Uprkos teškoj bolesti, nakon pobjede na izborima u oktobru je obećao da će pobijediti rak, baš kao što je pobijedio i sve druge probleme. To obećanje, međutim, nije uspio da ispuni.

Galerija

( Danka Vraneš Redžić )