"Crysis 3", izazov za igrače i hardver

Svega nekoliko naslova je u posljednjih dvadesetak godina uspjelo svojim postojanjem da izmijeni tok istorije video igara, a jedan od njih definitvno je serijal "Crysis", igra čije ime predstavlja sinonim hardverske zahtjevnosti pa samim tim i fotorealističnih video efekata i oličenje „first person“ šutera. Nekada su to bili "Doom" i "Quake", ili možda "Unreal", ali u posljednjih nekoliko godina kada se pomene termin pucačina iz prvog lica svi odmah pomisle na tropsko ostrvo.

Svakih nekoliko godina industrija video igara izbaci po jedan biser kao rezultat čiste ljudske kreativnosti i nadarenosti koji pomjera granice i čitavog kurs kretanja konkretnog žanra ali, što je još i važnije, podizanju globalne svijesti o tome šta je zapravo kvalitet i koje su njegove definicije. Veliki dio svog uspjeha "Crysis" je postigao zahvaljujući igri "Far Cry", jer u stvari predstavlja prirodni produžetak onoga što je studio "Crytek" započeo sa svojim prvijencem, briljantnom virtuelnom kreacijom koja je milione ljubitelja igara širom svijeta 2004. godine natjerala da nebrojeno mnogo sati provedu razmjenjujući vrelo olovo sa plaćenicima i mutiranim bićima.

Kada su se u javnosti prvi put pojavili kratki isječci iz igre, demonstrirajući gotovo nadrealne mogućnosti "Cryengine"-a 2, svima je bilo jasno da se radi o jednom novom tehnološkom pomaku i da će razmaženost igrača kada su efekti u pitanju biti trajno podignuta na viši nivo. Tada, kao i sada, sa velikim nestrpljenjem su gejmeri iščekivali konačan izlazak igre, nadograđujući svoje „mašine“ ko je kako i koliko mogao, da bi u krajnjem ishodu "Crysis" nadmašio sva očekivanja i pored evidentne tehnološke superiornosti donio fantastičan gejmplej i slobodu kretanja kakva nije viđena još od "Far Cry"-a.

Međutim, na neki način, upravo u tome leži i problem kompletne "Crysis" franšize, jer je narednim djelovima bilo vrlo teško ne samo da nadmeše, već i da postignu i održe isti nivo kvaliteta kakvim je mogao da se pohvali samo prvi dio. Teško da bilo ko može tek tako zaboraviti gotovo neograničenu slobodu pristupa obavljanja bukvalno svakog zadatka, gdje je u svakoj misiji u potpunosti ostavljeno na igraču kako i na koji način želi da je odigra. Da li će to biti stelt pristup uz obilatu upotrebu šunjanja i „cloak“ mogućnosti nano odijela, ili nešto agresivniji nastup uz mnogo više akcije, eksplozija i generalno destrukcije bilo je potpuno svejedno - svako je mogao da uživa u slobodi izbora i svoj sljedeći korak planira bez mnogo ograničavajućih faktora. Potpuno otvoreni prostori koji uključuju kopno, vodu ali i vazduh, vozila koja ne predstavljaju ukras već zaista upotrebljiva transportna sredstva, a sve to u kombinaciji sa genijalnom futurističkom vojnom „igračkom“, nano odijelom koje igraču pruža nadčovječanske sposobnosti, učinili su da se "Crysis" lansirala u sam vrh top liste najboljih šutera svih vremena.

"Crysis Warhead" predstavljao je nastavak sage sa znatno oštrijim akcentom na samu priču, i pojačanim holivudskim šmekom, a što je samo dodatno upotpunilo i uokvirilo odličnu mehaniku izvođenja, kao i gejmplej u cjelini. Zatim je nastupio "Crysis 2", zvanični drugi dio trilogije koji mnogi smatraju krupnim zaokretom u kompletnom konceptu, što se jednima dopalo dok su pak drugi oštro kritikovali. Jedno je sigurno, "Crysis 2" je bio sve samo ne loša pucačina.

Kako je profit primarna premisa u bilo kom poslu pa i u industriji video igara, kompanija "Crytek" je morala da se prilagodi uslovima koji vladaju na tržištu a to je u ovom slučaju značilo ulazak u svijet konzola. Ujedno, to je značilo i razvoj novog endžina koji će u tom platformskom smislu biti dovoljno skalabilan da se izvršava, koliko god to zakoni fizike dozvoljavaju, jednako dobro kako na Xbox 360 i PS3 konzolama tako i na starom dobrom PC-u. Međutim, ovo je za sobom povuklo i određen broj ne tako malih ograničenja tehničke prirode, jer svi dobro znamo koji se hardver nalazi u još uvek aktuelnim konzolama, što je opet imalo značajnih posljedica ne samo na vizuelni kvalitet proizvoda već i na određene bitne aspekte gejmpleja, koji su bili zaštitni znak prvog dijela ( kao i igre Far Cry ).

Radnja Crysis-a se iz nepreglednih tropskih šuma odjednom preselila u gusto naseljenu urbanu atmosferu Njujorka. Ipak, pravi problem je ležao u činjenici da „open world“ koncept više nije bio toliko „open“ kao što se očekivalo. Daleko od toga da je "Crysis 2" po bilo kom kriterijumu bio loša igra, međutim sloboda kretanja, planiranja i izvršavanja zadataka bila je najblaže rečeno svjetlosnim godinama daleko od onoga na šta smo navikli i što nas je očigledno trajno razmazilo.

Došao je trenutak za "Crysis 3", treći nastavak koji će zatvoriti trilogiju i priču o vanzemaljcima i epskoj borbi čovječanstva za planetarni opstanak. Upravo "Crysis 3" pokušava da pomiri sve ključne antagonizme koji egzistiraju između prvog i drugog dijela, u smislu „otvorenosti“ gejmpleja i slobode kretanja što mu je, srećom, velikim dijelom i pošlo za rukom.

Treći dio franšize predstavlja vrlo uravnotežen proizvod, koji doduše nije revolucionaran kao što je to bio prvi, ali je svakako holivudski najnašminkaniji i u neku ruku oplemenjeni "Crysis 2". Takođe, ovo je tehnološki i vizuelno svakako jedna od najnaprednijih igara do sada koja samo pokazuje koliko smo napredovali i za šta je u stvari hardver danšnjice sposoban.

Galerija

( Vijesti online )