Hljeba i prava

"Siromašni će radije imati hranu nego prava”, kaže Amartja Sen, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, u svojoj knjizi “Razvoj kao sloboda”.

I zaista, na primjeru Crne Gore se vidi koliko je istinita ta misao velikog ekonomiste. O tome svjedoči afera “Snimak” koja otkriva formulu po kojoj vladajuća partija decenijama dobija izbore: potkupiti birače poslom, socijalom, državnom pomoći, prebrojavati glasače i protivnike po javnim preduzećima uz “edukativne” razgovore sa šefovima koji (in)direktno prijete otkazom.

Bez ispunjenja osnovnih ekonomskih i socijalnih prava nema ostvarivanja političkih i građanskih. Država je najveći poslodavac, a zajedno sa svojim tajkunima zapošljava ogromnu većinu građana. Uz to, državni fondovi za socijalu, razne vrste pomoći, ali i gradnja elementarne infrastrukture, kao što su vodovodi i putevi, evidentno se koriste u partijske svrhe. Par nedjelja prije parlamentarnih izbora, gotovo svi žitelji jednog sela su se preko Pobjede obratili DPS-u i obećali glasove u zamjenu za vodovod. Onda ih je posjetio Svetozar Marović. Pogodili ste – gradnja je počela.

Pomalo brutalno svođenje čovjeka na homo economicus-a, pojedinca koji se vodi isključivo ekonomskim interesima, jeste realno u društvu u kome vlada siromaštvo i gdje je glavno pitanje kako preživjeti. Bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji – čekajući obećano bolje sjutra. Svako deseto dijete je siromašno, potvrđuju čak i zvanični podaci. Je li i gladno? Kako treba da glasaju njihovi roditelji?

Zato: narod nije stoka, kako to mnogi govore kad objašnjavaju opstanak ovakve vlasti, već se glasovi ulažu da bi se danas preživjelo. Kratkoročno rješenje je: glasati za DPS i uzeti novac, posao, privilegije. Snaći se. Građani glasom kupuju ono što bi moralo da im pripada, bez obzira ko je na vlasti - pravo na posao, zdravlje, obrazovanje, dostojanstven život.

Ali… Takvo rješenje dugoročno podriva ekonomski razvoj i budućnost istih tih ljudi koji su svoj glas prodali zbog koristi na kratak rok. Ne samo što posao u državnoj upravi i javnim preduzećima obavljaju ljudi koji nemaju znanja, pošto su primljeni po partijskom ključu, već takvi ljudi donose pogrešne i štetne odluke, često iz pukog neznanja i tako utiču na sve nas. Ljekar koji je završio fakultet i zaposlen je preko veze ne liječi ljude, već ubija. Ostali nestručni kadrovi ubijaju privredu, pravdu, obrazovanje, kulturu…

I možda još gore od toga: današnja korupcija ubija sjutrašnji razvoj. Vladajuća elita nikada neće dati dovoljno svojim glasačima samo da bi ih mogla držati u pokornosti - skuplje je kupiti onoga ko ima pristojnu zaradu i ekonomsku nezavisnost nego gomilu siromašnih, obespravljenih, bespomoćnih. Zato, birajući kratkoročnu korist od prodaje glasa, ljudi rade protiv sebe i svoje djece. Ali danas se mora preživjeti, pa veliki broj ne razmišlja o sjutra. A mnogi glasaju iz straha od posljedica po sebe i svoje porodice.

Biće posla, biće novca, biće svega samo ako ste član DPS-a, poručuju visoki funkcioneri na snimcima koji su ugledali svjetlo dana, objašnjavajući da je sasvim normalno da se partija brine za svoje članove. Krajni cilj je vjerovatno da jednoga dana svi budemo članovi Partije, a zemlja postigne izborni konsenzus poput onoga u Iraku gdje je preko 98% stanovnika glasalo za svoga diktatora.

Prodati glas za posao, sitnu privilegiju, džak brašna, kako se to popularno kaže, ponašanje je koje vlast decenijama njeguje, sistematski uništavajući resurse ove zemlje i umanjujući šanse da se pošteno radi i od toga živi. Šanse da se sačuva ponos i obraz na koji se tako često pozivamo.

Kako krađa i prevare vlasti postaju sve ogoljenije i očiglednije, sve manje građana će imati alibi "da nisu znali" i da su "vjerovali", a njihova izdaja svoje djece i njihove budućnosti će biti još veća.

Šta reći o sadržaju snimaka i komentarima čelnika DPS-a nakon njihovog objavljivanja osim – očekivano. Je li se neko iznenadio da DPS kupuje glasove? Ima li koga da to i do sada nije znao?! Misterija je u tome ko je dao snimak i ko je krtica u redovima DPS-a... Koliko još ih ima i šta će sljedeće da procuri? Otuda i poruka Đukanovića da će nelojalni u državnoj administraciji stradati - nelojalni partiji i njemu lično, a ne državnom interesu. Osveta.

Očekivati da će vlast, kojoj su ekonomske ucjene najpopularniji metod izborne kampanje, i institucije sistema, u koje su prethodno instalirali partijske kadrove, nakon objavljivanja dokaza reagovati i spriječiti zapošljavanje radi kupovine glasova je, blago rečeno, iluzorno. To bi značilo da sijeku granu na kojoj sjede.

Nevjerovatna je, međutim, blaga reakcija opozicije. U drugim zemljama i zbog manjih stvari opozicija je izvela građane na ulicu i napustila institucije koje su fasada režima. Objavljeni su nepobitni dokazi kako se pritiskaju glasači i deformiše izborna volja građana, a naša opozicija je održala dva sastanka. I još su se obratili Ranki da sasluša snimak. Opasno. Kao da Ranka i Vesna nisu dobile posao iz istog razloga kao i glasači sa snimka – da budu lojalne Šefu i Partiji. I šta sada?

Šta sa mnogima koji neće da saviju kičmu i da se prodaju? Šta sa onima koji zbog toga trpe revanšizam, sa onima koji nisu dobili posao jer im je obraz bio preči? Ko će njih da zaštiti? Na toj hrabrosti je počivala sloboda Crne Gore kroz vjekove. Dijeli li te vrijednosti i današnja opozicija?

Ideja bojkota izbora i parlamenta brzo se ugasila i opozicija ponovo ide na nefer izbore jer vjeruje da će ubjedljivo pobijediti, uprkos pritiscima, ucjenama, prevarama sa biračkim spiskovima… Ili se trudi da zadrži sopstvene, sigurne fotelje i poslaničke plate, pretendujući samo da između sebe raspodijeli opozicioni dio kolača i ustaljenog biračkog tijela – čineći tako najboljeg saveznika ovakvoj vlasti.

Drugim riječima, prihvatajući da učestvuje na izborima koji se održavaju pod ovakvim uslovima, opozicija se obavezala da pobijedi u veoma nepoštenoj igri čija pravila utvrđuje, sprovodi, kontroliše - i krši vladajuća struktura.

Ukoliko taj optimizam bude utemeljen, na ovim izborima će doći do prvih stvarnih promjena koje će voditi padu režima, ali ako se to ne desi, i pokaže se da je opozicija ponovo napravila pogrešnu procjenu i dala legitimitet namještenom izbornom pocesu, onda svako od nas ima obavezu da prvo promijeni opoziciju da bi promijenio vlast.

( Vanja Ćalović )