Priča o Srđanu Aleksiću, prvom junaku našeg vremena

Podgorička premijera “Krugova” Srdana Golubovića biće održana večeras u Cineplexxu, a film kod nas dolazi odmah poslije nedavno završenog Berlinala gdje je osvojio nagradu Ekumenskog žirija.

Film je inspirisan istinitim događajem, odnosno herojskim činom Srđana Aleksića, koji je poginuo braneći sugrađanina Bošnjaka u Trebinju 1993. godine, i govori o posljedicama ovog čina. Film je takođe imao premijeru na jednom od najvažnijih svjetskih festivala nezavisnog filma “Sandens” u SAD-u, gdje je dobio Specijalnu nagradu žirija.

Kako je tekao proces nastajanja scenarija za film “Krugovi” - od ove nevjerovatne za to vrijeme životne priče kojom je inspirisan, do Vaše rediteljske realizacije?

"Za ovu priču smo čuli 2007. godine. I počeli smo da razmišljamo na koji bismo način mogli da napravimo scenario. Ova priča mi je bila intrigantna jer sam shvatio da je u stvari Srđan Aleksić junak kakvog sam ja tražio svih ovih godina. Poslije svih, raznih heroja koje nam je društvo nametnulo, on je prvi pravi junak. Za mene je čin Srđana Aleksića na neki način ono što sam ja osjećao prema tom ratu, svih ovih godina.

Živimo u vremenu koje nema previše empatije prema ljudima: Golubović na Sandensu

Shvatio sam da je on junak moje generacije i ja ga smatram junakom našeg vremena. Ja nijesam želio da pravim ratni film ni rekonstrukciju. Onda smo došli do ugla koji nas zanima u ovoj priči, a to je priča o posljedicama. Radi se o posljedicama herojskog čina na ljude koji su učestvovali u tom događaju, bili svjedoci, čak i na one koji nijesu imali veze s tim događajem. Tako smo došli do ”Krugova” i do ideje gdje jedan događaj pokreće lavinu dešavanja koja utiču na ljude koji sa tim nijesu imali veze.

Melina i Srđan Koljević, kao scenaristi, i ja smo od početka tražili ideju filma i onda tragali za strukturom, odnosno kako jednu komplikovanu ideju da pretočimo na ono što je filmski jezik".

S obzirom na to da ste rekli da ovo nije ratni ni politički film, kako istinite priče, poput ove, utiču na publiku?

Čin Srđana Aleksića nije politički čin. To je bio ljudski čin. To je početna tačka priče

"Film “Krugovi” je samo inspirisan istinitim događajem, a ta priča iz prošlosti je u filmu prvih i posljednjih deset minuta. Između su tri priče koje su čista fikcija i samo su neki od likova inspirisani likovima koji zaista postoje, ali sami događaji su izmišljeni. Bilo mi je važno da koristim snagu dokumentarizma i činjenicu da je to nešto što se zaista dogodilo. Ovaj film nije politički, ne zato što sam ja bježao od toga, već zato što čin Srđana Aleksića nije politički čin. To je bio ljudski čin. To je početna tačka priče.

Film treba da pokrene ljude koji ga gledaju i postavi određena pitanja. “Krugovi” su film koji ima otvorenu strukturu i vuče gledaoca da sam donosi zaključke. Vjerujem u to da filmovi treba da intrigiraju i postavljaju pitanja i da pokušaju da aktivno uvuku gledaoca u svoju strukturu. Po tome su “Krugovi” specifični jer zbog svoje mozaičke strukture, gledalac ima dodatan zadatak da otkriva šta se dešava u priči".

Film govori, između ostalog, o vremenu u kojem se gubi smisao dobrih namjera. U kom smislu ova priča može da navede gledaoca da razmišlja o dobrim djelima, koja su, sve su prilike, postala fenomeni današnjice?

"Sam događaj sa Srđanom Aleksićem se desio u ratu. Ako postoji najgore vrijeme za ljudsku empatiju, to je vrijeme rata. To su najekstremnije situacije u kojima su moralni kodeksi ljudi na velikom ispitu. Nažalost, mi danas u miru živimo u vremenu u kojem nema previše empatije prema ljudima. To nije sudbina našeg prostora, već mislim da je to globalno stanje. Kada sam počeo da radim, postavio sam sebi pitanje - koga uopšte zanima film o nekom čovjeku koji je učinio neko ljudsko djelo i kako ću ja privoljeti bilo kog gledaoca da to pogleda? Međutim, shvatio sam da je baš zbog svega toga, ovakva priča u ovom vremenu važna i da ljudi imaju potrebu da takve filmove gledaju i takve priče slušaju.

Baš zbog toga što nam je moderan život nametnuo jednu vrstu života u kojem nema previše empatije prema drugima. Kada je film prikazan u Americi, pred publikom koja o nama zna malo, bilo mi je zanimljivo kako su oni “Krugove” gledali kao ljudsku dramu, kao sudbine nekih ljudi, i u stvari u filmu pronašli nešto što sam sve vrijeme želio da napravim, a to je jedna univerzalna priča. Vjerujem da su “Krugovi” priča koja nas se duboko tiče i muči nas i da je ovaj film o teretu koji mi svi zajedno na ovim prostorima i dalje nosimo. Sa druge strane, univerzalnim jezikom i temom ovaj film govori o nečemu što može da se desi bilo gdje".

Film je dobio nagradu na Sandensu u SAD-u, a potom i na Berlinalu? Kakva iskustva nosite sa ova dva velika svjetska festivala?

"Ja sam već sa prethodna dva filma stekao to iskustvo da ne postioji mogućnost da se film tumači na jedan način u Americi, na drugi u Aziji, na treći u Africi, peti u Evropi... Ako film ima uzbudljivu i istinitu priča, ako ima snažnu emociju, taj se film na isti način čita svuda. Nagrada na Sandensu je velika. To je jedan sjajan festival koji ima mnogo veći značaj među festivalima nego što se nama čini.

To je jedan elitistički festival na kojem su vrlo probrani filmovi. Za reputaciju filma nagrada znači puno, kao i za distribuciju u Americi. Sa druge strane, nagrada u Berlinu znači preporuku za druge festivale i evropsku distribuciju. Najvažnija stvar nakon nagrade na Sandensu, bila je što je ta nagrada učinila da film na Berlinu dobije strašan publicitet i pažnju koju recimo nijesam imao sa “Klopkom”.

Važne su nagrade za svaki film jer one bace posebno svjetlo na film, a onda on sam od sebe živi ili ne živi. Bilo je nagrađivanih filmova koji su imali veliki bioskopski život, ali i onih koji su osvajali najveće nagrade na svijetu, ali nijesu imali neki poseban bioskopski život. To je posebno važno za nas iz malih zemalja".

Koji je sljedeći put “Krugova”, što se tiče distribucije i festivala?

"Film nakon Podgorice ide na još dosta festivala širom svijeta. Ono što znam za sada su festivali u Sofiji, Hongkongu, Visbadenu itd. U bioskopima će biti u Crnoj Gori od danas, u Bosni i Hercegovini od septembra, u Hrvatskoj poslije Zagreb film festivala i nadam se da će polovinom godine biti i u nekim drugim evropskim zemljama.

Priča o junačkom djelu Film "Krugovi" savremena je priča o jednom junačkom djelu i njegovim posljedicama.

Tri paralelne priče odvijaju se u Beogradu, njemačkom Haleu i Trebinju, prateći likove koji su, kao svjedoci događaja iz prošlosti, motivisani da donesu odluke koje će im promijeniti živote. U ovom ostvarenju igraju Aleksandar Berček, Leon Lučev, Nebojša Glogovac, Hristina Popović, Nikola Rakočević, Boris Isaković i Vuk Kostić.

Svjetsku premijeru "Krugovi" su imali na festivalu u Sandensu gdje je film dobio specijalnu nagradu žirija, dok je na nedavno završenom festivalu u Berlinu film dobio nagradu selekcije "Forum 2013".

( Dragana Tripković )