Ne može pomoćnik pomoćnika da vodi Barselonu
"Vjerujem da je uprava Barselone sada naučila lekciju - ne može ekipa da igra bez trenera, kakvi god bili fudbaleri", kaže Branislav Milačić, trener Mogrena
Je li čarolija završena, pitaju se katalonski mediji nakon što se nekad magična Barselona doslovno raspala u dvije utakmice.
Milan (2:0), a posebno Real Madrid (3:1), za sedam dana su uzdrmali mit o najboljoj ekipi svih vremena. Odjednom, u Barseloni ne valja ništa: Mesi djeluje umorno i neubojito, Ćavi, Inijesta, Buskets i Fabregas i ostali postali su predvidljivi (i dosadni) sa beskonačnim dodavanjima na sredini, odbrana je nevjerovatno spora i ranjiva.
Takvu Barselonu prvo je “provalio” Milan, a dokrajčio Real, u polufinalu Kupa. Kristijano Ronaldo i društvo dočekali su ranjenog rivala kao poslasticu da u jednom meču naplate sve patnje iz prošlosti. Doduše, Žoze Murinjo je valjda prvi pronašao recept za Barsu, pošto je Real u posljednjih sedam utakmica izgubio samo jednom. A na klupi Barselone mijenjali su se i Pep Gvardiola i Tito Vilanova i Žordi Roura...
Da li je katalonski klub samo zapao u dublju krizu ili je druga polovina februara 2013. definitivno označila kraj jedne velike ere, odgovor će djelimično dati revanš osmine finala Lige šampiona protiv Milana 12. marta.
Veliki analitičar ali i navijač Barselone Branislav Milačić vjeruje da je kriza samo trenutna, ali bi mogla da ima dublji trag ako se neke stvari ne promijene.
"Svake godine Barselona ima po jedan krizni period, što je sasvim normalno i za najbolje ekipe. Problem je što je ta kriza ove godine došla u najgore moguće vrijeme, kada se lomi sezona na dva fronta, u Ligi šampiona i u Kupu", smatra Milačić i navodi glavni problem: nedostatak trenera.
Na tu vrstu problema malo su obraćali pažnju i katalonski mediji u svojim beskonačnim analizama - Gvardiola je ostavio ljetos ekipu svom pomoćniku Vilanovi, koji je je zbog zdravstvenih problema i čestih terapija u Njujorku morao da prepusti vođenje tima “pomoćniku pomoćnika” Rouri, i to u najvažnijem dijelu sezone.
"Mislim da je ovdje u pitanju pogrešna procjena rukovodstva kluba. I nakon Gvardiole, koji je postavio visoke standarde, Barselona je u Titu Vilanovi dobila prilično anonimnog trenera. Ipak, on je dobro počeo, nastavio niz iz prethodnih sezona. A kada je i Vilanova morao da se povuče, makar i na kratko, ekipa je prepuštena pomoćniku pomoćnika, što je neozbiljno i za mnogo manji klub. Vjerujem da je uprava Barselone sada naučila lekciju - ne može ekipa da igra bez trenera, kakvi god bili fudbaleri. U Barseloni nisu poštovali ulogu trenera i to im se osvetilo", podvlači Milačić.
Sezona za Barselonu biće završena već početkom marta ako Milan na “Nou kampu” sačuva 2:0 iz prve utakmice. Titula šampiona Španije, koju su Katalonci već osvojili (imaju 12 bodova više od Atletika, 16 od Reala) smatrala bi se u tom slučaju samo - utješnom nagradom.
Jesu li se Barsini majstori zasitili tolikih uspjeha i pobjeda, da li publika u Kataloniji ovih dana gleda klasični primjer zamora materijala? Milačić navodi da ima i toga, ali da to nije glavni problem.
Sve stvari koje dugo traju, a odvijaju se na isti način, kao što je igra Barselone, moraju nekad da prestanu, jer postanu predvidljive. Barseloni treba nadogradnja u igri, ali ne prevelika nadogradnja. Nju je lako sprovesti sa takvim fudbalerima.
Milan i Real dozvolili su Kataloncima posjed, ali iz tog posjeda “blaugrana” nije stvorila ni šansu. Jedan od načina nadogradnje protiv tako jakih defanzivnih blokova mogao bi da bude uvođenje napadača.
"Barselona nema alternativnu igru kao što je ima Real. Madriđani mogu da se brane i da pobjeđuju, dok je Barselona navikla da igra samo na jedan način. Igra bez klasičnog napadača je produktivna samo kada protivnik želi da se nadigrava, ali kada se brani, što je čest slučaj protiv Barselone, onda postaje preteška", zaključuje Milačić.
Odgovori na mnoga pitanja zasad se samo naslućuju. Ostao je revanš sa Milanom, kao sudnji dan Barsine sezone. Igrači koji su do prije samo mjesec igrali toliko moćno, zaslužuju makar još jednu šansu.
Euforija u Realu kao doping pred Mančester
“Revolcon” (ludovanje), razvukla je “Marka” na naslovnoj strani dan nakon najvećeg Realovog šamara Barseloni u posljednjih pet godina. Na nesreću Žozea Murinja, majstorska partija na najomiljenijoj pozornici, stadionu “Nou kamp” bila je samo predigra, a ne kruna sezone. Predigra za najvažnije - revanš osmine finala Lige šampiona protiv Mančester junajteda narednog utorka. Ipak, u Madridu su ubijeđeni - ovakva pobjeda nad Barselonom bila je sve što je Realu trebalo pred utakmicu sezone... “Euforija nakon pobjede nad Barselonom postaje doping za Old traford”, napisala je “Marka”.
"U Mančesteru igramo utakmicu sezone", rekao je direktor Reala Emilio Butragenjo sinoć na “Nou kampu”. A u loži stadiona Barselone - glavom i bradom, ser Aleks Ferguson, koji je gledao jači Real od onog iz prve utakmice osmine finala Lige šampiona protiv svog tima. Vidio je da igrači Reala opet djeluju kao skladna zajednica i da ga očekuje pakleno težak revanš protiv svog starog prijatelja, Žozea Murinja.
Murinjo se nije oglašavao nakon utakmice, već je novinarima šeretski poslao povrijeđenog kapitena, Ikera Kasiljasa.
"Odlučili smo da ja kao kapiten izađem u javnost i podijelim slavlje s navijačima Reala. Poslije svega što nam se desilo u Primeri, ovo je velika pobjeda. Murinjo je sjajno postavio taktiku, odigrali smo vrlo ozbiljno i slavili zahvaljujući odličnoj taktici. Od 12 golova koje je postigao protiv Barselone, Kristijano Ronaldo je čak osam dao na “Nou kampu”.
"Odigrali smo sjajno i postigli tri gola protiv Barselone, što nije lako", izjavio je Portugalac i već najavio kako će Real prvenstveni “el klasiko”, u subotu u 14 časova, igrati “pod ručnom”.
"Uvijek je veliki motiv igrati protiv Barselone, ali utakmica u prvenstvu nam nije toliko bitna jer su daleko ispred nas".
( Danilo Mitrović )