Iako zakona nema, naoružano obezbjeđenje na brodu "Dvadeset prvi maj“

Iako u našem zakonodavstvu za to ne postoji bilo kakav pravni osnov, menadžment pomorske kompanije „Crnogorska plovidba“ iz Kotora na svoj trgovački brod „Dvadeset prvi maj“ koji trenutno plovi iz argentinske luke San Lorenzo za Jemen, ukrcao je naoružano obezbjeđenje kako bi brod bio zaštićen tokom prolaska vodama Indijskog okeana u kojima djeluju pirati.

Naoružano višečlano strano osoblje obezdjeđenja, na crnogorski je brod ukrcano prije nekoliko dana u južnoafričkoj luci Durban i na „Dvadeset prvom maju“ će ostati dok brod, ploveći na sjeveroistok uz istočnu obalu Afrike, ne izađe iz voda u kojima somalijski pirati vrlo često napadaju trgovačka plovila.

Predsjednik Borda direktora “Crnogorske plovidbe” Miodrag Kršanac potvrdio je u intervujuu Skala radiju da je na brod “Dvadeset prvi maj” prvi put ukrcano naoružano obezbjeđenje i dodao da troškove plaća kompanija koja je unajmila naš brod za prevoz tereta.

Preporuke međunarodne organizacije kao osnov

Potvrđujući da je dalo zeleno svjetlo za ukrcaj naoružanog eskorta na naš trgovački brod u međunarodnoj plovidbi, Ministarstvo pomorstva i saobraćaja je „Vijestima“ indirektno potvrdilo da to nije učinjeno na osnovu domicilnog zakonodavstva koje ne poznaje mogućnost ukrcaja naoružanih osoba, pogotovo ne stranaca, na crnogorski trgovački brod.

Foto: D. Miljanić

„To je urađeno na osnovu tri cirkulara Međunarodne pomorske organizacije kao i IMO rezolucije od 20. decembra 2011. godine na osnovu kojih je brodarskim kompanijama preporučeno da o svom trošku ukrcaju naoružanu pratnju na brod, kako bi se zaštitila prvenstveno posada, ali i brod i teret, i to u područjima gdje je rizik od napada i pljački povećan.

Istim dokumentima je definisano da su brodarske kompanije za svaki brod koji plovi morskim područjima u kojima postoji visok rizik od piratskih napada ili oružane pljačke, dužne da izrade procjenu rizika od piratskih napada i oružane pljačke, definišu i sprovedu mjere zaštite od piratskih napada i oružane pljačke prema procjeni rizika i preporukama IMO-a, te izrade i sprovedu postupke po planu bezbjednosne zaštite broda od piratskih napada i oružanih pljački, po potrebi i za ukrcaj, boravak i iskrcaj osoba za naoružanu pratnju na brodu u skladu sa procjenom rizika – saopšteno je “Vijestima” iz Ministarstva pomorstva i saobraćaja, uz konstataciju da je resor ministra Ivana Brajovića dao saglasnost menadžmentu “Crnogorske plovidbe” da ukrca naoružani eskort na “Dvadeset prvi maj” “imajući u vidu rizik od mogućih piratskih napada i pljački, prevashodno u cilju zaštite posade, tereta i samog broda, te da je o tome obaviješten i MUP.

Brojne nedoumice

Cirkulari IMO na koje se poziva Ministarstvo propisa su međutim samo preporuke i vodiči, a ne obavezujući propisi. IMO je imajući u vidu sve opasnosti koje mogu nastati po posadu i brod na koji je ukrcan naoružani eskort, preporučio svim državama-članicama da tu oblast, kada su u pitanju trgovački brodovi pod njihovom zastavom, regulišu posebnim nacionalnim propisima, odnosno zakonom.

Stoga je veliki broj pomorskih država svijeta u proteklih nekoliko godina donio posebne zakone koji regulišu svaki aspekt ukrcaja naoružanog eskorta na njihove trgovačke brodove, bilo da je riječ o ukrcaju na trgovački brod osoblja nacionalne Ratne mornarice (tzv. VesselProtection Detachments – VPDs), ili pak o angažovanju specijalističke zaštitarske kompanije (Privately Contracted Secutity Personnel – PCSP). Ovaj termin označava “osobe za neposrednu sigurnosnu zaštitu posade, broda, tereta i druge imovine od piratstva i oružane pljačke, koje se u obavljanju poslova zaštite mogu koristiti vatrenim oružjem.”

“Ukrcaj naoružane pratnje na trgovačke brodove, nezavisno da li je riječ o pripadnicima nacionalne Ratne mornarice ili privatnih zaštitarskih kompanija, otvara više pravnih i praktičnih problema – kakav je pravni status zaštitara na brodu, ko odlučuje o pružanju otpora i upotrebi oružja – zapovjednik broda ili komandant zaštitara, ko će biti odgovoran ako dođe do smrtne posljedice jer je došlo do prekoračenja nužne obrane, zatim postojanje pravila o upotrebi oružja i držanju oružja na brodu.

Na međunarodnom nivou nema instrumenta koji riješava ta pitanja i zato je IMO preporučio državama-članicama da tu osjetljivu materiju regulišu nacionalnim zakonodavstvima”, kazao je za “Vijesti” jedan iskusan kapetan duge plovidbe i stručnjak za pomorsko pravo, koji nije želio da mu se ime navodi u medijima.

On se zapitao “što će se ne daj bože, desiti ako naoružani eskort sa nekog crnogorskog trgovačkog broda, ubije možda nekog nedužnog ribara, misleći da je pirate - hoće li naš zapovjednik onda ići u zatvor negdje po bijelom svijetu, a sve to zbog toga što naša vlada ne vodi računa o pomorstvu i na vrijeme ne reguliše tu oblast, pa se pribjegava ovakvim improvizacijama”.

Ministarstvo daje dozvole

Po međunarodnom pomorskom pravu, svaki brod je suvereni dio teritorije države čiju zastavu vije i na njemu važi nacionalno zakonodavstvo te države dok je u međunarodnim vodama. U stranim lukama ili teritorijalnim vodama druge države, brod je dužan povinovati se propisima te države.

Na pitanje da li je Vlada Crne Gore i kada usvojila bilo koji podzakonski akt kojim se dozvoljava ukrcaj naoružanog osoblja na neko od trgovačkih plovila pod crnogorskom zastavom, Ministarstvo pomorstva je lakonski odgovorilo da se “brodarske kompanije vode preporukama IMO-a čija je punopravna članica i Crna Gora, pa je samim tim u obavezi da poštuje njene preporuke.”

„Prema preporukama IMO-a, za ukrcaj lica za naoružanu pratnju potrebna je dozvola Ministarstva. Naime, prije ukrcaja je potrebno obavijestiti Ministarstvo o tačnom vremenu njihovog ukrcaja i iskrcaja sa broda. Potrebno je, takođe, obezbijediti i lična sredstva za spasavanje života na moru za te osobe”, objašnjavaju iz resora ministra Brajovića kakva sve „prava“ i obaveze u ovom slučaju ima posada „Dvadeset prvog maja“.

Iz Ministarstva pomorstva su naveli i da je „u izradi predlog Zakona o bezbjednosnoj zaštiti trgovačkih brodova i luka otvorenih za međunarodni saobraćaj, gdje će biti propisano da Ministarstvo saobraćaja i pomorstva uz saglasnost Ministarstva unutrašnjih poslova donosi rješenje po zahtjevu brodara, kojim se dozvoljava ukrcaj osoba za naoružanu pratnju na brodu.“

Na pitanje da li je Vlada Crne Gore kao osnivač i vlasnik kompanije "Crnogorska plovidba" svjesna pravnih posljedica ovakvog ukrcaja naoružanih osoba na trgovačke brodove pod crnogorskom zastavom u međunarodnoj plovidbi iz Ministarstva pomorstva su odgovorili da je “Vlada svjesna svih posljedica i rizika ukoliko brodovima pod njenom zastavom na bude pružena maksimalna zaštita pri ulasku u morska područja u kojima postoji visok rizik od piratskih napada i ukoliko se ne bude vodila preporukama IMO-a.”

“Napominjemo da osobe za naoružanu pratnju mogu u svrhu nužne odbrane posade, broda, tereta i druge imovine na brodu, upotrijebiti vatreno oružje isključivo uz saglasnost zapovjednika broda“- kazali su iz Ministarstva pomorstva i saobraćaja.

Osjetljivo pitanje

Mišljenja stručne javnosti u vezi sa ukrcajem naoružanog eskorta na trgovačke brodove su podijeljena jer ima argumenata u prilog i protiv naoružavanja trgovačkih brodova. Sagovornik “Vijesti” podsjeća na činjenicu da je, iako je bilo nekoliko piratskih napada na hrvatske trgovačke brodove, ta država tek u maju prošle godine usvojila poseban Zakon o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka i tek od tada su vlasnici brodova koji plove pod hrvatskom zastavom, mogli na njih u slučaju potrebe ukrcavati naoružani eskort.

Usvojen je i Pravilnik koji propisuje uslove koje moraju ispunjavati osobe koje pružaju usluge ukrcaja osoba za naoružanju pratnju. Sve to urađeno je uprkos veoma izraženoj rezervi uticajnog i jakog Sindikata pomoraca Hrvatske koji je smatrao da im “ne trebaju naoružani kauboji na brodovima” i da se hrvatski trgovački brodovi u rizičnim područjima mogu adekvatno osigurati drugim, manje nasilnim antipiratskim mjerama i plovidbom u konvojima koje osiguravaju ratni brodovi.

Po hrvatskom zakonu, jasno je definisan način subordinacije i odgovornosti između zapovjednika broda, posade i naoružanih zaštitara, ali su uzeta u obzir i prava samih pomoraca- tako svi članovi posade broda moraju prije ukrcaja na brod biti obaviješteni o ukrcaju privatnih naoružanih zaštitara i brodar im mora dati mogućnost da se ne ukrcaju na takav brod.

Ako to pomorac zatraži, brodar mu prethodno mora omogućiti iskrcaj sa broda i osigurati povratak u mjesto prebivališta, te pomorci zbog toga ne smiju snositi nikakve negativne posljedice. Međunarodna pomorska organizacija IMO prvobitno se oštro protivila ukrcaju naoružanih zaštitara na trgovačke brodove. Kasnije je takvo stanovište zamijenila stavom da svaka obalna država sa trgovačkom flotom pod svojom zastavom, mora sama odlučiti hoće li i pod kojim uslovima, dopustiti takvu mjeru zaštite protiv piratstva.

“Preporuke IMO ističu da nemaju svrhu institucionalizirati navedenu mjeru, kao ni riješiti sva pravna pitanja. Služe samo kao pomoć državama zastave pri regulisanju uslova i postupka izdavanja dozvole za ukrcaj oružane pratnje na trgovačke brodove”- ističe sagovornik “Vijesti”, dodajući da mu nije jasno kako naša Vlada, kada Crna Gora ponovno već više od godinu dana ima trgovačke brodove pod svojom zastavom koji plove diljem svijeta, još nije donijela nacionalne propise koji će u slučaju neželjenih posljedica, zaštititi prvenstveno naše ljude na tim brodovima.

U Indiji je u toku suđenje dvojici pripadnika RM Italije koji su lani, obezbjeđujući od pirata jedan italijanski trgovački brod, pogrešno ih identifikujući kao pirate, ubili dva indijska ribara. Budući da se incident desio u indijskim teritorijalnim vodama, Italijani su opštuženi i uzvedeni pred sud u toj državi.

Cijena i do 10 hiljada dnevno po osobi

Usluge naoružanih zaštitara vrlo su skupe i koštaju i do 10 hiljada dolara dnevno po jednoj osobi, što je u slučaju brodova “Crnogorske plovidbe” više i od dnevne vozarine broda. Obično se na brod ukrca između 4 i 6 zaštitara, a ostanu između 5 i 7 dana dok traje plovidba rizičnim područjem.

Među zaštitarskim kompanijama koje pružaju te usluge brodarima u Africi, najpoznatija je američka “Xe Services”, dio kontroverzne korporacije “Blackwater”, a veoma jaka je i britanska kompanija “Aegis”.

Galerija

( Siniša Luković )