Pravni biseri DIK-a

Pravnička profesija i njeno urušavanje aktivnostima Državne izborne komisije (DIK), Ustavnog suda, Državnog tužioca i ostalih izvršnih organa vladajućih partijskih oligarhija postaje sve više opsesija, predmet zanimancije, ali i ironije javnog života u CG.

Jedna u nizu svakodnevnih ironija života su i predsjednički izbori koji zaokupljaju pažnju naše javnosti sa aspekta forme i sadržine. U formalnom smislu, predsjednički izbori su procedura izbora prvog čovjeka države, ali su u sadržinskom smislu oni mnogo više od toga i opredjeljuju aktivnost CG na kontinuitetu pravnog nasilja, a ne početka vladavine prava ali i urušavanje državnih institucija i njihovo pretvaranje u izvršne vladajuće partijske organe. Posljednja dešavanja i aktivnosti takvih organa - DIK-a, Ustavnog suda i drugih nedvosmisleno pokazuju, ko zna koji put, da CG opstaje u sunovratu vladavine partijskih oligarhija i njihovih ličnih interesa. Sama objava predsjednika najjače vladajuće partije o kandidatu za predsjendika države potkrijepljena šturim pojašnjenjem da su njihovi “pravni eksperti” , pri čemu sve izostavi (tajni eksperti), a ni jedan od njih javno ne dade makar jedan argument za treći mandat predsjednika, jasno nagovjesti a vrijeme ubrzo i pokaza, da su to upravo eksperti koji sjede u DIK-u i Ustavnom sudu. Doduše, bilo je i za očekivati i pretpostaviti ko su ti tajni eksperti, jer ustavno-pravni eksperti pripadnici vladajuće partije, koji su profesori ustavnog prava ostaše, sa razlogom, nijemi u objašnjenju prava na treći mandat. Ali, uvijek ima rezrevnih eksperata koji će aminovati volju oligarhija.

A ko su ti rezervni pravni eksperti vidjesmo veoma brzo, a koliki su eksperti pokazaće i ova naliza, za sada, samo objavljenog Rješenja DIK-a. Na jednom od fakulteta upravo rješenje DIK-a bijaše predmet pravne opseravcije od strane studenata druge godine koji vježbaju upravno-procesno pravo. Sa neskrivenom ironijom, čudjenjem i pitanjima koje su profesije članovi DIK koji su donijeli rješenje, dadoše komentare ovog akta, ako se on može nazvati pravnim aktom.

Šta je pokazala vježba? Ništa drugo nego pravnu sramotu, uvredu zdravog razuma i crnogorske pravničke profesije koju još 1888. utemlji Valtazr Bogišić, ali i elementarno pravničko neznanje dizača ruku DIK! Idemo redom!

Počnimo od uvoda rješenja. Član 200 stav 3 Zakona o opštem upravnom postupku (ZUP-a) precizno uređuje formu rješenja: uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputstvo o pravnom sredstvu; naziv organa sa brojem i datumom rješenja, potpis službenog lica i pečat organa. Članom 201–205 ZUP-a detaljno je uređen sastav svakog elementa rješenja. U tom kontekstu, članom 201 ZUP-a propisuje se da „Uvod rješenja sadrži: naziv organa koji donosi rješenje; propis o nadležnosti tog organa; ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, ako ga ima i kratko označenje predmeta postupka“. Članom 202 uređuje se sadržina dispozitiva, članom 203 sadržina obrazloženja, članom 204 sadržina upustva o pravnom sredstvu a članom 205 potpisivanje rješenja.

U uvodu Rješenje DIK-a kao materijalno pravni osnov navodi se član 9 i 48 Zakona o izboru predsjednika Crne Gore, ali nigdje pomena o procesno-pravnom osnovu ZUP-a koje se primjenjuju. Član 9 je samo upućujuća norma koja upućuje na primjenu odredbi Zakona o izboru odbornika i poslanika koje se odnose na: biračko pravo; utvrđivanje i oglašavanje liste kandidata; predstavljanje kandidata; način organizovanja izbora, itd. Koje se shodno se primjenjuju na izbor predsjednika. Član 48 stav 1 istog Zakona propisuje da izborna komisija rješenjem utvrđuje i proglašava izbornu listu. Član 48a istog Zakona propisuje da potvrđene i proglašene izborne liste ravnopravno učestvuju na svim biračkim mjestima u CG. Baš čudno da uvod rješenja ne sadrži materijalno pravni osnov za donošenje odluke tj. ispunjenost uslova propisanih članom 6 Zakona o izboru predsjednika CG i to 1) pisana izjava kandidata da prihvata kandidaturu; 2) potvrda o biračkom pravu kandidata; 3) potvrda o prebivalištu kandidata; 4) uvjerenje o državljanstvu; 5) potpisi birača za podršku kandidatu i člana 97 stav 2 Ustava koja propisuje da „isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta”.

Dispozitiv rješenja je već pravni biser. DIK „utvrđuje kandidaturu F.V. koga je predložio DPS. Utvrdiše i ostaše srećom živi i zdravi, ali zaboraviše i da proglase kandidaturu, pa se pravno otvori pitanje može li se utvrđeni kandidat uopšte naći na glasačkom listiću ako mu nije proglašena kandidatura. Pravo je logika, a analogno tumačenje vam nalaže da ako donijeti ustav ili zakon ne može stupiti na snagu ako nije proglašen od strane Skupštine, odnosno predsjednika Crne Gore, da ni rješenje ne može proizvoditi pravne posljedice dok se ne proglasi. A možda se zakonodavac samo šalio kada je za pravnu valjanost akta utvrdio i proglašenje kandidature? Biće da je ovo pravno sitničarenje i da to, naravno, nije važno što je zakon propisao proglašenje jer se zakonodavac samo šalio!

Posebno pravno diletantsko je obrazloženje rješenja. Članom 203 stav 2 ZUP-a propisano je da, osim u jednostavnim postucima, obrazloženje rješenja sadrži: kratko izlaganje zahtjeva stranaka; utvrđeno činjenično stanje, po potrebi i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza; razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka; materijalne propise i razloge koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na rješenje kakvo je dato u dispozitivu.

Da nebi neko sumnjao u zlu namjeru autora teksta ili ne daj bože državnog neprijatelja i njegovu pravnu sitničavost, citiramo drugi pasus rješenja DIK-a koji je nakon opisa činjeničnog stanja ko je i za koga podnio kandidaturu detaljno „obrazložila“ svoju odluku tako što je „u postupku razmatranja predloga sa podnesenom dokumentacijom DIK utvrdio da je navedeni predlog podnijet u skladu sa Zakonom o izboru predsjednika CG, pa je odlučeno kao u dispozitivu“. Pravnički „brilijantno“, a čitalac neka nagađa koje su činjenice i kojim dokaznim sredstvima utvrđene, kako je i na osnovu čega utvrđeno da li je to drugi ili treći mandat aktuelnog predsjednika i koje su to materijalne odredbe zakona primijenjene prilikom donošenja takve odluke?

Nadalje, kad pogledate donosioca rješenja,onda primjećujete da su rješenje potpisali predsjednik i sekretar DIK-a. Članom 205 stav 2 ZUP-a jasno je propisano da „Rješenje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedavajući, ako zakonom ili drugim propisom nije drukčije određeno“, a nijednim zakonom nije određeno da rješenje DIK-a potpisuje i predsjednik i sekretar, tako da je samo rješenje po sebi nezakonito jer je potpisano od dva lica od kojih je jedno lice neovlašćeno.

Kada pokušate da pogledate uputstvo o pravnom sredstvu spornog rješenja, kao obaveznom elementu svakog rješenja, onda ga nećete ni naći jer ga jednostavno nema! A zašto bi ga bilo osim da se pomaže nezadovoljnim strankama da osporavaju zakonitost rješenja. Mnogo je praktičnije da se izbaci da se ne bi nešto slučajno iskomplikovalo partijskom drugu, ali ni to nije pomoglo jer grupa birača podnese izbornu žalbu Ustavnom sudu.

A o odluci Ustavnog suda ćemo kasnije, kada se objave i iznesu pravni (čitaj politički) argumenti za odbijanje izborne žalbe. Vjerujem da će to biti posebna pravna poslastica za pravničku, a i širu, javnost sličnih pravnih karakteristika kao i predmetno rješenje.

( Đorđije Blažić )