Prijetnja

Organizatorke protesnog skupa u Baru – Svi smo mi Dejan i Ljubo Gojačanin, J.S i N.G primile su poruke prijetećeg sadržaja”.... (Analitika, informativni portal)

„Vjerujmo da je sreća plod slobode, sloboda plod smjelosti.“ (Karl Popper, The Open Society and Its Enemies)

„Prvo su došli po komuniste, a ja se nijesam pobunio,

Jer nijesam bio komunista.

Zatim su došli po bolesne, takozvane neizlječive, a ja se nijesam pobunio,

Jer nijesam bio bio mentalno bolestan.

Zatim su došli po Jevreje, a ja se nijesam pobunio,

Jer nijesam bio Jevrejin.

Onda su došli po mene, ali tada više nije bilo nikog

da se zauzme za mene.“ (Martin Nimeler, protestanski pastor 1892–1984)

Prijetnja nije samo krivično djelo! I pored brojnih zakonski prepoznatih modalieta, ona svoju potpunu zaštitu nikada neće doživjeti u pravosudnoj odluci. Razlog je jasan – naknadna zaštita ideje, koja nije dobila svoja krila i svoje potpuno društveno obličje, i koja nije mogla biti nesmetano prezentovana građanstvu, nije djelotvorna. I navedena ideja koja ima za namjeru da opomene budućnost, da ne ponovi grešku prošlosti, ne može biti trenutno efikasno zaštićena. Bar ne od nadležnih institucija javne bezbjednosti u Crnoj Gori. Ona treba našu pomoć!

Ovih dana svjedoci smo da ova građanska inicijativa, koja nikog ne osuđuje i koja nikog ne proziva, dobija prijetnje koje nadležni organi označavaju kao nebitne, ili kao radnje u kojima ne da nema elemenata krivičnog djela, već ni bilo kog prekršaja. Ne čudi! Naše društvo, još tranziciono, nema spoznaje o tome šta danas trpi građanska incijativa. Njoj se danas može uputiti suprotni stav ili iskaz bez obrazloženja, ali zato taj stav uvijek ima decidan navod da će njen/a zagovornik/ca biti izložen/a nasilju, koje potencijalno može imati i teške posljedice.

Crna Gora, s početka XXI stoljeća, nema jasno određen stav o tome kako da zaštiti građanski stav, bez obzira koliko on imamo ili nemao podršku građanstva. Šta više, danas se srijećemo sa maglovitim demonom koji negira otvoreni građanski bunt. On, reklo bi se, dolazi od niotkuda, ima ga u svemu, svi znaju o njemu, ali niko neće da prizna da je ovaj destruktivni šapat dopro do njega i da ga se plaši. Niko ne želi da ga odagna!

Jedan od uvodnih citata u savremenoj politikologiji uzima se kao primjer za tzv. političku apatiju. Autor ovih stihova, prvobitno je podržavao uspon nacizma u Njemačkoj i nakon nekog vremena otpočeo je sa svojim protivljenjem prema ovom političkom sistemu. Njegova naknadna pamet i brojne veze sa uticajnim ljudima tog vremena nisu ga spasli logorovanja u Zahzenhauzenu i Dahau. Njegov primjer potvrđuje do čega je dovelo ćutanje tadašnje njemačke inteligencije i nemiješanje u tzv. tuđe stvari. Narodski rečeno, direktno se uvjerio u to kako je kada mečka zaigra i u vaše dvorište.

Šćeli ili ne, nedavna tragedija u Baru sve nas mora podstaći da se zapitamo šta smo do sada preuzeli kao građani (jer nas državne institucije po ovom pitanju nedovoljno štite od januara 1990. godine) i šta možemo preduzeti? Moramo sami preduzeti jasne korake građanske solidarnosti i pružiti bezrezervnu pomoć onima koji govore u naše ime! Treba da postanemo jasno određena građanska grupa za potisak ka inertnim i neradećim državnim organima. Ne dozvolimo da nas prevlada tzv. građanska apatija i da demon građanskog staha postane naš karakterni obris.

Shodno svemu navedenom, budimo svjesni još jedne sociološke aksiome, prije citiranog Karla Poppera, da produžena upotreba nasilja može dovesti do gubljenja slobode. Stanimo na rep nasilju koje ne primjećuju državne institucije. Ne dajmo slobodu – budimo građanski aktivni ili bar dajmo podršku onima koji to jesu! Ne dozvolite da „dođu po vas“ ili da vam se nešto slično desi!

( Neđeljko Necko Đurović )