Sa kakvim se mozgom rodiš, takvoj ćeš partiji pristupiti

Predstavnici liberalnih i konzervativnih pokreta i partija koriste različite djelove mozga za ocjenu rizika donijetih rješenja, što omogućava da se odredi politička pripadnost ili političke simatije nekoga po tome kako rade njegove nervne ćelije.

Do ovog zaknjučka su došli britanski neuropsiholozi i objelodanili ga u najnovijem broju časopisa PloSOne.

Republikanci i demokrate SAD "upošljavaju" različite djelove mozga

Naime, grupa naučnika sa britanskog univerziteta Ekstera koju je predvodio Daren Šrajber radila je na projektu "Evaluative Processes Differ in Democrats and Republikans" u okviru kojeg je posmatrala mozak nekoliko predstavnika Republikanske i Demokratske partije SAD za vrijeme jedne proste hazardne igre.

Istraživački tim Univerziteta Ekstera u kome su se pored lidera Darena Šrajbera istakli i profesori Greg Fonzo i Alan N. Simons posmatranjem pomoću kompjuterskog tomografa pratio je na ekranu reagovanje mozga igrača tokom cijelog procesa igre. Pokazalo se da su republikanci i demokrate prilikom ocjenjivanja ove proste hazardne igre sa brojevima angažovali različite djelove mozga.

Kod republikanaca je bilo aktivirano takozvano bademasto tijelo mozga koje inače reaguje kad je čovjek pod stresom ili je u opasnosti.

U analognoj situaciji, za vrijeme igre, naučnici su tokom ovog ekseprimenta fiksirali da su se kod pripadnika Demokratske partije najviše uzbudila tzv. ostrvca koja su, inače, "nadležna" za samosvijest i socijalna ponašanja ličnosti.

Na ovaj način naučnici su po aktvnostima mozga za vrijeme hazardne igre u stanju da tačno odrede partijsku pripadnost osoba podvrgnutih eksperimentu.

Liberali u centar svoog pogleda na svijet stavljaju čovjeka. S druge strane, konzervativci razmišljaju u kategorijama opštosti, kao na primjer da je pojam čovjek potčinjen pojmu narod

Istraživački tim Dorena Šrajbera, kako je objavnjeno u časopisu PloS One, nakon sprovedenog eksperimenta, izveo je zaknjučak da podrška ovoj ili onoj partiji može izmijeniti genetski urođene osobenosti mozga birača.

Stoga oni preporučuju politikolozima da umjesto korišćenja tradicionalnih metoda kojima se služi politička nauka, prionu na istraživanja mozga različitih grupa stanovništva.

Otkrića britanskih naučnika sa Univerziteta Ekstera skrenula su pažnju svjetske političke javnosti i naišla na brojne odzive blogera na internetu. U nekim reagovanjima se ukazuje da ta otkrića imaju ne samo fiziološki, nego i ontološki karakter.

Tako se se može naići na konstataciju da liberali u centar svoog pogleda na svijet stavljaju čovjeka i to bi bio osnovni smisao takvog stanovišta.

S druge strane, konzervativci razmišljaju u kategorijama opštosti, kao na primjer da je pojam čovjek potčinjen pojmu narod.

Čovečjim mozgom jezde dvije protivurječne kosmičke energije

Neki komentatori su skloni da zaključe kako čovečjim mozgom jezde dvije protivurječne kosmičke energije.

Prva je povezana sa božanstvenim i u cjelini oplođuje ogromno konzervativno polje tradicionalnosti, a usmjerena je ka vrijednosti "za druga svojega".

Druga energija prema ovom tumačenju govoreći patetično, i to je energija satanista koja izvlači čovjeka iz konteksta i postavlja ga u centar svijeta potčinjavajući mu ne samo kretanje planeta, nego i skrećući u njegovom smjeru i tok istorije i na taj način ovaploćuje u njemu hedonistički ideal.

Na taj način, otkriće britanskih naučnika bi, prema mišljenju nekih blogera, moglo da se protumači da liberali predstavljaju u svojoj suštini crkvu satane, pleme koje služi Luciferu, dok su konzervativci – Hristova vojska.

Ima i onih koji na ovaj način razmišljaju:

"A možda ta i takva podjela čovečanstva na liberale i konzervativce govori o dvjema prvobitnim rasama. Jer, zar nije Gospod sazdao Adama, a od Adama je s jedne strane nastala Eva, a s druge grane Kain."

Od liberala nas jedino Bog i Bogorodica mogu spasiti

"Mi kao prije živimo u apsolutnoj bilbijskoj situaciji. Kad sretnemo liberale, bilo da je riječ o liberalu-predsjedniku neke države ili o liberalu-umjetniku, uvijek se moramo prekrstiti i izustiti: "Presveta i Sveti, koji jeste na nebesima, Bogorodice i Bože,spasite nas!", kaže se doslovice u jednom komentaru, za koji nije teško zaključiti da nije pretjerano naklonjen liberalima.

Na ovu temu oglasio se i poznati ruski pisac i naučnik, rasolog, Vladimir Avdejedv, koji je putem medija poručio da on, kao ne najpoznatiji nego pouzdano jedan jedini ruski biodeterminista, dobro zna da u biopolitici postoji takav pojam kao što je biogram čovjeka.

A to ustvari nije ništa drugo nego sveukuponost nervnih psihičkih reakcija (malo li je?), pa ovim povodom i zaključuje: S kakvim se mozgom rodiš, takvoj ćeš i partiji pristupiti!

Biološki determinizam

U filosofiji se, podsjeća ovaj ruski rasolog, to naziva biološki determinizam, što mu je lično i suviše dobro poznato kao jedinom savremenom ruskom deterministi, "pošto kod nas, u zemlji nam Rusiji, drugih naučnika ove specijalnosti osim mene, jednog jedinog, nema."

Sve socijalne, kulturne i političke procese biopolitika tumači sa biološke tačke gledišta, to jeste sa stanovišta teorije nasljeđa.

A ne bi ni moglo biti drugačije po rasologu Vladimiru Avdjevu kad se zna da su u našim mozgovima ispletene mreže pletivom sociologije, politikologije i kulturologije.

Akademik Pjotr Anohin uveo je pojam biohemijskog kontinuuma čovjeka.

Grubo govoreći, prema ovom pojmu, ni sve ideje nisu ništa drugo nego sveukupnost hemijskih reakcija koje se odvijaju u čovjekovom mozgu. Pa tako jedan voli da sluša "Marseljezu", drugi je očaran himnom "Bože, čuvaj kralja", dok trećem uvijek oči zasuze od nekog blaženstva kad uz zvuke muzike pjevuši "Internacionalu" (da se zadržimo zasad samo na himnama).

Svjedočenja nobelovca Viljema Šoklija

Dobitnik Nobelove nagrde za fiziku (1956), američki naučnik Viljem Šokli (1910-1989) izračunao je sa visokom preciznošću da je 80 procenata (četiri petine) čovjekovog potencijala determinisano njegovim nasljednim faktorom, dok svega 20 procenata (jedna petina) zavisi od razvoja i kulturne sredine.

I to se ne odnosi samo na politiku, nego važi i pri izboru boje za maramicu.

Recimo na kraju i da je ovoj problematici poznati kanadski naučnik (nažalost, nedavno preminuo) Džon Filip Rašton (1943-2012) posvetio svoju knjigu "Rasa, evolucija i ponašanje“.

Galerija

( Branko Rakočević )