Pogrešnost Svjetske banke u Crnoj Gori

Bankar”, časopis Udruženja banaka Crne Gore, je publikacija supervizorski odavno uškopljenog intelektualizma. Majsko izdanje počinje intervujom g-dina Emanuela Salinasa, lidera tima Svjetske banke (u daljem tekstu: SB) u Crnoj Gori. Tih nekoliko stranica frazeološkog kao-diplomatskog rječnika međunarodne industrije razvoja, obilježene slabašnim rezultatima koji sa realnim razvojem ekonomija zemalja u razvoju imaju sve manje pozitivnih konekcija, bili bi nevažni za osvrt. Ali,…

U navedenom intervju-u, lokalni šef SB se bavi tržištem rada u Crnoj Gori, i to u formi koja je mnogo više od uobičajenog licemjerstva i mnogo manje od dobre preporuke za ekonomsku politiku zemlje.

U SB kvazi-akademskom vokabularu podugačke potrošnje riječi, a kako bi se sakrio političko-zakulisni pritisak, to glasi kao što slijedi (citati): “... zadovoljni smo nivoom saradnje sa vlastima u Crnoj Gorii...“, odnosno SB “...su partneri za održiv i inkluzivan razvoj“, pa teže “dijalogu“. Po prvi put, konstatuju da je naše tržište rada obilježeno “...stopom učešća na tržištu rada i stopom zaposlenosti u Crnoj Gori, koje spadaju među najniže u EU; što ne samo da smanjuje ekonomski potencijal zemlje, već i vodi ka siromaštvu u starosti onih koji nisu uključeni u tržište rada.“ Zato kad oni konstatuju da je potrebna “...obrazovana radna snaga...“ a kako bi se postiglo “...smanjenje nezaposlenosti, mladih i ugroženih grupa...“, tj. kako bi se postigla “...radna snaga sa većim vještinama, boljim obrazovanjem i orjentacijom na inovacije...“ po navici dotaknu se teorijske frazetine da: “Privatni sektor treba biti generator većeg broja i boljih radnih mjesta, a to se ne može desiti bez većeg nivoa investicija.“

Čini se da traže da im se vjeruje da nisu imali nikakav uticaj na tekuće stanje na tržištu rada u Crnoj Gori. Možda je lider SB-a tek stigao na ovo tržište; ali, institucija koju predstavlja je i odgovorna i kriva za sve što je od njega, u navedenom intervju-u, konstatovano kao slabosti CG tržišta rada.

SB je deceniju unazad, preciznije od početka stoljeća, svojim činjenjima, glavnom preporukom o insistiranju na fleksibilnosti zakonskog okvira tržišta rada, proizvela tekuće štetnosti tržišta rada u CG, koje je g-din Salinas identifikovao kao prepreke održivom i inkluzivnom ekonomskom razvoju. Taj malešni detalj, nije pomenut u intervjuu, mada se nije moglo pobjeći od preporuke da nam trebaju “...super-efikasne vladine usluge“.

Svaka riječ prethodnih citata, ružno je neakademsko pojavisanje ozbiljnom temom nacionalne ekonomije. Odnosno, svaka riječ iz citata, nominalno, nije laž. Suštinski, preskače značenje post-istine (Oxford Dictionary, 2016). Čak nadilazi vasionu Colbert-ove “naj-istinitosti“ (“truthiness“, CR, CC, 2005).

Znanje i kvalitet u službi održivog, inkluzivnog razvoja poštuju činjenice i odgovornost; posvećene su im ukupnim intelektualnim kapacitetima. A, toga u prethodnim citatima nema ni u naznakama truna za anegdotu.

SB je na našem tržištu sve uradila da tržište rada u Crnoj Gori završi u tekućem stagflirajućem krahu, koji traje skoro pet godina. Oni to u nedavnoj analizi zovu “rigidnošću”, “neaktivnošću radne snage”, “visokom nezaposlenošću” (stopa od 16,1% iz ARS-a, istraživanja koje su i oni i naša Vlada deceniju smatrali nevažnim kao indikatorom nezaposlenosti, dok je trend išao u suprotnom smjeru od tekućeg).

Osiono su žvalavili po svim seminarima i sastancima da je potrebno liberalizovati sve, i svesti zaposlene na socijalne krpe ekonomije, sjenke samostalnih egzistencija, najvažnijeg dokazivog i izmjerljivog argumenta održivog i inkluzivnog ekonomskog razvoja. Bahatošću kratkoročnih pritisaka ukinuli su znanje i kvalitet na ukupnom tržištu, kao oblike bilo kakve radne ambicioznosti. Tako su i sami koristili sve verzije zakulisanih preporuka, koje su sakrivale direktne političke interese kroz nedosljednost preporuka. Učestvovali su u ubijanju inovativnosti i inicijativnosti; napravili su sve da ih na crnogorskom tržištu rada učine redundantnim.

Sada je kasno da nas podučavaju da znanje i obrazovanje i kvalitet radnog rezultata nisu suvišni. SB je u Crnoj Gori kumovala da se ekspertiza koja služi zajednici i stremljenje ka timskoj posvećenosti lokalno proglase “histeričnim, glupim, budalastim i ludim“. Sve su uradili da naše tržište rada završi u naličju savremenog robovlasništva, kojem SB, bez zadrške i bez premišljanja, daje i gorivo i opravdanje. Gorivo, da se unište nezavisne životne ekonomske egzistecije. Opravdanje, da se skockaju “istraživanja“ i preporuke ekonomskoj politici, koje ne služe ni tržištu ni ekonomskom razvoju zemlje.

Integritet, otvorenost i transparentnost su najviše zloupotrebljavane riječi od strane eksperata Svjetske banke, a kada pokušavaju pobijediti projekte ekonomskog razvoja, koje ne podržavaju. Ko se više sjeća da je SB kineskog graditelja četvrtine auto-puta stavila na crnu listu nečega, a što je onomad trebalo da nas sve obeshrabri. Iako su i dalekoistočna globalna kompanija i SB podjednako lideri korporativne etike o nultoj toleranciji prema zakulisnosti na nivou one, već više puta pomenute, post-istine, tj. njihovog zajedničkog poimanja “konflikta interesa“ kao norme do momenta dok ih ne upecaju novinari, a do tada lični džep je cilj znanja i obrazovanja u zajedničkom poimanju “zapošljavanja“.

Zato kad nam lider SB-a javi da su im ciljevi rada: “iskorjenjivanje siromaštva“ i “povećanje zajedničkog prosperiteta“, onda neka preuzme odgovornost da je Svjetska banka uspjela da naš uvriježeni nepotizam na tržištu rada dovede do praktičnog savršenstva, aplaudirajući cementiranju ukupnog stanja na tržištu rada u zemlji nedavnim multikoloritnim istraživanjima iz regiona, kojima se samo naši javni moćnici mogu hvaliti kao dokazima o uspješnosti mjera razvoja tržišta rada.

Tek onda bi trebalo da se objektivno usude da dijele lekcije našim neznavenim, ispolitiziranim javnim činovnicima. Pošto, kad se pročita preporuka “...službe zapošljavanja da djeluju podsticajno na aktivno traženje posla“, SB namjerno odlučuje da ne zna šta je “afera snimak“. Kao, i da ne želi da zna da su najveći neprijatelji tekućeg tržišta rada iskazani kroz inflaciju HR agencija i portala, koje je politička liberalizacija lokalnog zakonskog okvira, predložena od strane SB-a, porodila i skamenila za buduće pozitivne trendove implementacije ekonomske politike zemlje.

Takvo stanje na našem tržištu ne može biti objektivni, naučni i tržišni, temelj inkluzivnog i održivog ekonomskog razvoja, jer su “ugrožene grupe i mladi”, u većini, odlučili da odu (ili će otići) u daleki svijet, gdje SB politički i pritiscima ne preporučuje mjere razvoja tržišta rada, a gdje se samostalno živi i radi, u mjeri mogućih: stvarnog obrazovanja i dokazanih radnih vještina. Kad je tako, a jeste, Svjetska banka meritorno treba da nauči što su akademske i životne vrijednosti: tačnost i odgovornost, ako žele da mijenjaju od i uz njih dostignuto tržište nerada u zemlji.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )