Država nas čuva

Kad zmija krije noge ona to prilično uspješno radi. Nema ih i to skrivanje joj ide od ruke, koju, takođe, nema.

Ali kad „država“ pokušava da sakrije problem ljutitim odbijanjem činjenice da postoji problem uz istovremenu neaktivnost, problem se ipak vrati, kao bumerang. Jači i veći.

Ovih dana se priča o krompiru sa kadmijumom i zatrovanom kukuruzu prenijela na mlijeko. Naše komšije iz Republike Hrvatske pronašle su nedozvoljene količine tog opasnog mikotoksina u mlijeku.

Dugotrajnom. Naveli su i proizvođače. Povukli su zagađene količine iz prodavnica. Na osnovu informacija iz hrvatskih medija reagovano je poslije informacije iz Bosne i Hercegovine.

Predstavnici resornog Ministarstva su rekli da će njihove inspekcije izvršiti kontrole. Ali, nešto mi ne da mira. Da li će Ministarstvo zaista provjeriti mlijeko u našim prodavnicama?

Da li smo trovali sebe i djecu ovih dana, mjeseci, a da nijesmo ni znali? Šta je njena uloga? Šta će mi ako ne mogu da budem siguran da li na policama prodavnice ima otrova u hrani ili ne?

Ako plaćam nekoga da se o tome brine, ja ne mogu ni proizvođača ni prodavca da optužim za bilo što, već ću da optužim onoga čija je uloga da kontroliše da hrana ne bude otrovna.

Ne pomažu tu nikakva opravdanja i "vađenja“. Država je moj servis i izdržava se od novca koji joj dajemo, mi "grata“ građani. Ako oni koji je vode smatraju da su neophodni, onda su to morali i da dokažu, a imali su i prilike za ove dvadesetičetiri godine.

Ako pokušavaju da "zatrpaju“ problem PR pričom onda nijesu potrebni. Kako god se zvala "firma" koja ih je tu postavila, mi smo ih zaposlili i mi im dajemo platu, plaćamo automobile, mobilne, avione, jahanje kamila, čak i onda kada ni sami za golu egzistenciju nemamo.

Euro po euro, kako bi zaštitili "socijalnu državu" i profesionalne institucije.

Kad se izgubi povjerenje na ovako važnoj stvari kao što je hrana, kako očekuju da im bilo ko vjeruje za borbu protiv korupcije, za privatizacije, da će riješiti ovaj ili onaj problem, da krupnim koracima hrlimo Evropi?

Reagujte, uradite što je potrebno. Testirajte ono što jedemo. Siguran sam da se u ovoj zemlji krije nešto ljudi koji znaju svoj posao i ne stide se da kažu kakvo je stanje!

Nije jedina svrha državnih činovnika da pod artikulisanim pritiskom daju potpis vašem kandidatu i da za njega sjutra opet tako artikulisano glasaju na (predsjedničkim) izborima. Ili, jeste?

Da se vratim hrani. Ako je vjerovati onoj staroj "ljubav na usta ulazi", našoj ljubavi je kraj.

( Zarija Milić )