Gdje je nestao srednji stalež: Ostali samo sirotinja i bogati

Takozvanom „srednjem staležu“ na jugoistoku Evrope prijeti izumiranje. I ovom krizom i ne na kraju pogrešnom privatizacijom, sve je manje onih o kojima zapravo zavisi i blagostanje i demokratija. U Njemačkoj - a slično je u brojnim zemljama Zapadne Evrope - gotovo dvije trećine stanovništva pripada takozvanom „srednjem staležu“.

Ekonomski posmatrano, to znači da njihov dohodak leži negdje između 70 i 150% prosječnog prihoda.

Ali, na primjer, u Rumuniji se ta „zlatna sredina“, koja se smatra nosećim stubom čitavog društva, može jedino odrediti uzrečicom „previše siromašan da bi bio bogat, ali previše bogat da bi bio siromašan“. Prema rezultatima više istraživanja, finansijska kriza je još ubrzala proces nestajanja srednjeg staleža i 2008. se još samo dvadesetak posto stanovnika Rumunije moglo svrstati u tu skupinu.

Slično je i u Hrvatskoj ili Srbiji i u čitavom nizu drugih zemalja regiona. U Bugarskoj se već govori o „nevidljivom" dijelu društva, jer prema posljednjim statistikama, njoj pripada samo četiri do osam odsto stanovništva. To 'pak za tu zemlju sa 7,5 miliona stanovnika znači stotinu do dvije stotine hiljada građana, pretežno zaposlenih na dobro plaćenim mjestima u stranim kompanijama, bankama i osiguravajućim društvima. Ali ni oni ne mogu biti sigurni da njihovo blagostanje neće odjednom nestati, ako se te strane kompanije povuku iz Bugarske.

Klasna borba

Iako je srednji stalež, u finansijskom smislu, od presudnog značenja za kupovnu moć i blagostanje čitavog dr uštva, to nipošto nije samo finansijska kategorija. "Pojam srednjeg staleža obuhvata i socijalnu skupinu koja nosi i demokratski poredak, kao i politički i ekonomski sistem konkurencije“, objašnjava Volgang Hupken iz Društva za jugoistok Evrope.

Jer usprkos izuzecima, rasprostranjeni srednji stalež načelno je zainteresovan za uspostavljanje i održavanje stabilnih demokratskih i ekonomskih odnosa u društvu. Stručnjak za Balkan podsjeća kako je to osnova svih teorija istorijskih i socijalnih procesa.

Ali na jugoistoku Evrope jedva da je bilo "građanstva" i prije Drugog svjetskog rata, a i to se onda našlo na udaru komunista nakon uspostavljanja socijalizma. „Klasna borba“ dovela je do toga da je i taj malobrojni srednji stalež gotovo potpuno nestao.

„U komunističko doba je srednjim staležom dominirala takozvana 'inteligencija', kojoj su pripadali akademski obrazovani građani i pripadnici birokratije“, objašnjava Hupken. Ali i dodaje: to je zapravo nešto posve drugo od onoga kako se srednji stalež označava u Srednjoj i Zapadnoj Evropi.

Čudan "novi srednji stalež“

Tamo 'pak to prije svega znači da nema „iznenađenja" s naraštaja na naraštaj - sve do pobune mlade generacije šezdesetih godina prošlog vijeka, koja više nije htjela živjeti u takvoj stezi. Ali to znači i da se zarađuje dovoljno da se život ne svodi na borbu za preživljavanje.

Tako ostaje vremena i za građanske inicijative - kulturne, ali prije svega političke, ističe Gabriela Šubert, profesorica slavistike Univerziteta Jena, koja to smatra osnovom građanskog društva. A takva građanska inicijativa je na Balkanu još potpuno nerazvijena:

"Mora se utvrditi na prostoru čitavog jugoistoka Evrope nedostatak civilnog društva."

Raspadom socijalizma početkom devedesetih došlo je do promjena ekonomskih i socijalnih odnosa, ali nipošto se ne može reći da je došlo i do jačanja srednjeg staleža. U Bugarskoj je i prvi nekomunistički predsjednik Petar Stojanov priznao kako je već u konceptu privatizacija bivših državnih kompanija bila – pogrešna.

Tajkuni postali udbaši i komunjare

Jer gotovo u svim tim zemljama imutak je pripao strukturama koje su i u socijalizmu imale moć.

"Tajkuni" su postajali bivši partijski zvaničnici, saradnici tajnih službi ili članovi njihovih porodica. Takvi novi „kapitalisti“ su postali oligarsi koje ni danas ne zanima slobodna tržišna utakmica niti u privredi niti u politici, niti bilo gdje u društvu, priznaje Stojanov u nedavnom intervjuu za bugarski list „24 sata“.

Takvom privatizacijom se stvorio nekakav „novi srednji stalež“, ali samo u ekonomskom smislu. Jer on nije nastao niti obrazovanjem, niti poduzetničkim duhom - nego su svoj imetak „stvorili u sivoj zoni legalnosti“ i time se „ne mogu vrednovati kao srednji stalež orijentisan prema demokratiji“, smatra Volfgang Hupken.

Oni zapravo uopšte nisu zainteresovani za pravnu državu koja bi funkcionisala, nego prije na „metodu samoposluge i političke strukture koje će im omogućavati da djeluju tako kako su navikli“. Utoliko se oni tek donekle mogu uporediti sa srednjim staležom kakvog poznajemo na zadapu Evrope.

Srednji vijek u XXI vijeku

To se odražava i na, kako profesorica Šubert kaže, "istovremenost neistovremenog“, društvene procese koji se održavaju u isto vrijeme, mada između njih stoje vjekovi i koje smatra tipičnim za Balkan.

"S jedne strane, stanovnici gradova teže najnovijoj tehnici, najnovijoj modi i dometima koje poznaju sa Zapada. Ali s druge strane, žele i tradicionalne patrijarhalne simbole i vrijednosti.

"Tako su i dalje u pop-kulturi rasprostranjene seksističke predrasude o ženama, a u gotovo svim zemljama jugoistoka Evrope je široko rasprostranjen i „turbo -folk“ kojim dominira muškarački i „mačo“ imidž svijeta.

Još jedna velika opasnost za srednji stalež jugoistoka Evrope je i odlazak mladih, obrazovanih, dinamičnih i kreativnih ljudi iz zemlje. Hupken upozorava kako je to "ozbiljan gubitak, ne samo s obzirom na ekonomski humani kapital nego i za socijalnu stabilizaciju tih društava“.

Još jedna velika opasnost za srednji stalež jugoistoka Evrope je i odlazak mladih, obrazovanih, dinamičnih i kreativnih ljudi iz zemlje. Hupken upozorava kako je to "ozbiljan gubitak, ne samo s obzirom na ekonomski humani kapital nego i za socijalnu stabilizaciju tih društava

Teoretski, taj proces može dati i nadu kako bi ti ljudi, kada se vrate, mogli prenijeti vrijednosti koje su stekli u inostranstvu ili već time što će graditi ekonomske mostove prema svojoj domovini. Ali usprkos tome, stručnjaci se slažu kako će zemljama Balkana biti veoma teško proći transformaciju u moderno civilno društvo u kojem će srednji stalež imati odlučujuću ulogu i kako će to jedva uspjeti bez spoljne pomoći.

Profesorica Šubert ističe kako je tu presudna perspektiva članstva u Evropskoj uniji:

„Biti članica EU je za te zemlje jedina mogućnost uspostave jednakih uslova i jednakih mogućnosti razvoja i poboljšanja izgleda za svoju omladinu.“

Toga su svjesni i u svim zemljama regiona, gdje je članstvo u EU među najvažnijim političkim ciljevima. Doduše, Bugarska i Rumunija su već članice i još uvijek se bore s tim problemima, ali već ovog jula bi Hrvatska trebalo da postane 28. članica Evropske unije.

Galerija

( Deutsche Welle )