Vjerujte, ima i onih koji za Dan zaljubljenih šalju sebi čestitke

Zaljubljeni, ili makar oni koji su srećno zaljubljeni slave svaki dan, svaku noć, svaki tren proveden sa osobom pored koje im srce brže kuca, sa kojom mogu satima da ćute, a čiji im dodiri govore da je njihov svaki dan,a ne samo 14. februar.

Oni drugi i danas će se, kao što to rade i 8. marta, za rođendane “voljene” osobe, Božiće ili nedjeljne porodične ručkove, godišnjice braka… isfolirati. Oni, za razliku od ovih prvih, obilježavaju mrak nesrećno zaljubljenih.

Pored toga što se tog dana “nosi nešto crveno”, malo ko bi mogao tačno reći što još treba baš 14. februara da radimo. Treba li na primjer da se ljubimo svakih četranest minuta, grlimo na osam sati po tri minuta, namigujemo, štipkamo se... ali to je i onako manje bitno.

Uglavnom, prodavci cvjeća, nakita, kozmetike i plišanih igračkica, tog dana prodaju nekoliko puta više artikala nego inače.

Što se dešava u stvarnosti? Svako jutro, kroz prozor moje kancelarije vidim jedan zaljubljeni par koji mi uljepša dan.

Njih dvoje zajedno izlaze u jutarnju šetnju, zagrljeni.. Ako negdje odlaze automobilom, on je doprati do vrata suvozača, otvori ih, zatvori kad ona sjedne i tek onda sjeda na svoje mjesto. Nerijetko ih srijećem kako zejedno odlaze do prodavnice. Uvijek je njegova ruka preko njenog ramena i smješe se. Ništa neobično, reklo bi se, ali njih dvoje, po mojoj slobodnoj procjeni imaju po više od sedamdeset godina.

Mislite li da im ovaj dan znači više od bilo kog drugog dana u godini? Ne, jer oni njeguju svoju ljubav decenijama i slave svaki dan koji provedu skupa, sami su mi tako rekli.

Sa druge strane baš danas, neke, nečije "voljene" najmanje žele poklon od svojih jačih polovina, a najviše dobar seks koji nisu imale od ko zna kad. Ali nema veze, danas će dobiti poklon, sličan onom od prošle godine, i preživjeće još jedan dan u patnji.

Možda će danas neki silni momci koji tajno uzdišu za nježnim plavim muškarcima ili crnim grubijanima, zbog nedostatka hrabrosti da sebi priznaju istinu, cvijeće, plišane mede i srca pokloniti svojim djevojkama. One koje ni ne slute što se krije iza dara, biće srećne.

Ipak, bitno je da se slavi.

To smeta samo onima koje nikad niko nije volio pa danas na sav glas uzvikuju - "koji dan zaljubljenih, ne slavim to stvarno"..

U jednom podgoričkom preduzeću, malo starija djevojka je veoma često od sebe same dobijala cvijeće. Iako svi u kolektivu znaju ko šalje cvijeće (brbljiva cjećarka je prošpijala), uvijek joj govore “kako je ovaj tvoj pažljiv”

Primjera iz života je puno. Opet će, oni koji nisu izvukli pouku i shvatili da ne možeš samo danas voljeti i samo danas biti voljen, po ko zna koji put, sami sebi poslati poklon, sa posvetom pride.

Ne lažem. Ma koliko bilo čudno, prije dvije godine u jednoj ustanovi u Danilovgradu zaposleni su “upecali” koleginicu koja je sebi slala pozdrave i izlive ljubavi preko radija.

U jednom podgoričkom preduzeću, malo starija djevojka je veoma često od sebe same dobijala cvijeće. Iako svi u kolektivu znaju ko šalje cvijeće (brbljiva cjećarka je prošpijala), uvijek joj govore “kako je ovaj tvoj pažljiv”... Ali, i one neka slave danas. Koga briga što je se laž.. I njima je Dan zaljubljenih, pa da ih ne zaobilazim..

Ne bih da zaobiđem ni one koje su sinoć dobile keš da idu u šoping sa drugaricama, zato što njihov voljeni mora da "ispoštuje dosadnu, čangrizavu, ružnu ženu" , a ni one zavodnike koji će ispoštovati i ženu i još dvije tri pratilje.

Danas je idealan dan za sve njih, pa i za mene..

Neću obući ništa crveno, ali volim. Voljela sam i juče i danas i jedne srijede u januaru, kao i više od hiljadu dana prije ovog u kom volimo na glas. Nadam se da ću njega, sebe, ali i druge, voljeti i sjutra i u sve svoje dane. Nadam se i da će moj dragi voljeti mene, ili neki drugi ON ako ovaj jednom prestane. Najvažnije je da pašemo jedno drugom svakog dana, jutra, večeri, datuma, sata, svakog trena.. Takođe, nadam se da nikada neću “slaviti” samo ovaj dan, a u sve ostale prije i posle njega kupovati nečiju ljubav ručkovima, peglanjem, stisnutim zubima, prećutanim istinama i progutanim suzama, kao one koje dok peglaju košulju svog muža na njoj nađu trag karmina neke koja ne pegla ali je voljena..

Malo istorije

Istina je da je među onima koji danas slave, dan ili mrak zaljubljenih, svejedno, mali broj onih koji znaju “porijeklo” Dana zaljubljenih.

Zaštitnik zaljubljenih, Sveti Valentin , bio je sveštenik i mučenik. Živio je u trećem vijeku, a pogubljen je upravo 14. februara 269. godine, odsijecanjem glave.

U 4. vijeku car Julije je nad njegovim grobom podigao baziliku i od tada se taj svetac počeo slaviti. Tek u 15.vijeku, povezan je sa praznikom zaljubljenih.

Prema jednoj legendi, Valentin, lijepi sveštenik iz Ternija, voljenoj djevojci je 13. februara 269. godine poslao pismo kojim joj je otkrio svoja osećanja i zahvalio joj se na ljubavi koju mu je pružila. Sjutradan mu je odrubljena glava. Dželat je bio otac njegove voljene. Očajna djevojka je, uzalud pokušavala da izmoli milost. Valentin je umro, ali ne i njihova ljubav koja se još pamti. Od tada, po istoj legendi, zaljubljeni muškarci šalju romantična pisma svojim ljubama..

Srećan Dan zaljubljenih. Budite voljeni, volite i pokazujte to svakog trena, jer sjutra već može biti kasno

Prema drugoj varijanti, Valentin je svetac kojeg su slavile mlade djevojke nesrećne u ljubavi. Kada je imperator Klaudijus II odlučio da su neoženjeni muškarci bolji vojnici od onih koji imaju žene i porodicu, zabranio je brak mlađim muškarcima koji bi bili njegovi potencijalni vojnici. Valentin je, uvidjevši da je to nepravda, nastavio da vjenčava mlade parove, u tajnosti. Kada je to otkriveno, Klaudijus je naredio da ga ubiju. Legenda kaže da je mladi sveštenik prije smrti poslao oproštajno pismo slijepoj tamničarevoj kćerki. U pismu je bio žuti šafran sa potpisom „od tvog Valentina u znak zahvalnosti za toplinu koju si pokazala prema njemu“. Dogodilo se čudo i djevojka je progledala.

Bez obzira na obje legende, pa i na svetog Tripuna, kog danas proslavljaju pravoslavni hrišćani, Dan zaljubljenih je zapravo prastari praznik. Stari Rimljani su 14. februara slavili boga Fauna, zaštitnika pastira. Pri tome bi kao blagoslov za srećnu i bogatu ljubav zaljubljeni par prskali krvlju žrtvenog jareta.

Kada su prestali da se prskaju krvlju žrtvenog jareta, zaljubljeni su, valjda počeli da nose crveno.. Negdje u isto vrijeme iščezlo je i slanje romantičnih pisama, ipak, ljubav valjda opstaje. Želim da vjerujem da nije prisutna samo za praznike..

Srećan Dan zaljubljenih. Budite voljeni, volite i pokazujte to svakog trena, jer sjutra već može biti kasno..

P.S. Napišite pismo, taj papir tako dobro zna da ugrije srce i ne gubi draž ni nakon hiljaditog čitanja.

( Jelena Jovanović )