Okončanje rata protiv žena

Na dan Svetog Valentina, mnogobrojni parovi će uz svijeću proslavljati romansu. Istog tog dana, milijardu žena i muškaraca širom svijeta će ustati da skrenu pažnju na tamiju stranu odnosa među polovima.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, trećina žena u svijetu će u toku života biti silovana ili pretučena. U nekim zemljama, sedam od deset žena biće prebijene, silovane, zlostavljane ili osakaćene. Žrtve ovakvih zločina često se tretiraju kao kriminalci – smatraju se osramoćenim, izlažu se maltretitanjima, izopštavaju se, osuđuju ih na zatvor, pa čak ih na smrtnu kaznu - dok počinioci ostaju na slobodi.

Milioni žena ovako pate, ali njihove priče ostaju neispričane. Prošlog decembra, brutalno grupno silovanje i ubistvo 23-godišnje Indijke – dva mjeseca pošto su pakistanski talibani ranili u glavu 14-godišnju Malalu Jusafzai jer se zalagala za obrazovanje – izazvalo je masovne javne demonstracije.

Ovaj protest treba da obilježi početak globalnog pokreta za uklanjanje vela ćutnje kojim se skriva nasilje nad ženama – koje često počinje u kući – i št i te počinioci. Od ubistava iz časti do preranih brakova, od silovanja u braku ili vezi do seksualnog ropstva, zločini protiv žena su rasprostranjeni u svakom društvu. Međutim, i kada se žene osmjele da prijave zlostavljanje, ljekari često nisu od pomoći, policija je neprijateljski nastrojena, a pravosudni sistem ih iznevjeri. Na primjer, jedna od tri žene u vojsci Sjedinjenih Država je izložena seksualnom napadu, obično od strane kolege, a samo mali broj napadača je osuđen. Slično tome, u Velikoj Britaniji, godišnje se prijavi 473.000 seksualnih prestupa, od kojih se 60.000-95.000 okarakteriše kao silovanje.

“Nasilje u porodici”, Jiho, Francuska

Međutim, u posljednje tri godine, tek nešto više od 1.000 prestupnika godišnje je osuđeno za silovanje. Tokom 1970-ih, feministkinje su istakle vezu između silovanja, privilegovanja muškaraca i seksualnog ponižavanja žena.

Danas, lako dostupna internet pornografija uči dječake i muškarce da su seksualni činovi u koje je uključena degradacija, pa čak i nasilno zlostavljanje žena prihvatljivi. U međuvremenu, mnoge privilegovane žene koje imaju snažan osjećaj da imaju prava, odbacuju feminizam kao passé. Međutim, polna diskriminacija je i dalje rasprostranjena u svim aspektima dr uštva, sa mnogim društvenim i političkim institucijama koje i dalje podstiču takozvane „staklene plafone“ ako ne i otvoreno podčinjavanje žena. Žene su jednako plaćene i imaju jednake šanse samo u malom broju država.

Feminizam na taj način ima ključnu ulogu u XXI vijeku. Konačno, kao što je kazala izvršna direktorka agencije Ujedinjenih nacija za žene „UN Women“ Mišel Bašle, „nasilje nad ženama predstavlja... prijetnju demokratiji, barijeru za trajni mir, teret za ekonomije država i užasno kršenje ljudskih pravs“. Države moraju nastaviti da unapređuju prava žena kroz zakone, dok civilno duštvo mora da promoviše kulturnu promjenu kojom bi bila odbačena marginalizacija i maltretiranje žena.

Države mogu obezbjediti ekonomski i društveni napredak samo ako omoguće ženama da shvate svoj potencijal

Države mogu obezbjediti ekonomski i društveni napredak samo ako omoguće ženama da shvate svoj potencijal. Ovaj potencijal je bio evidentan u pobunama tokom arapskog proljeća, kada su žene, osnažene nedavnim napretkom u opismenjavanju i obrazovanju, organizovale i vodile demonstracije kojima su zbačeni režimi koji su vladali decenijama.

U Egiptu, čak iako su političke aktivistkinje i novinarke bile seksualno zlostavljane na trgu Tahrir, nastavile su da daju svoj doprinos revoluciji. Međutim, polna jednakost je i dalje dalek cilj u ovom regionu, pošto su žene izostavljene iz političkog procesa, imaju malo uticaja u vladajućim tijelima i izradi nacrta novog ustava. Zapravo, na nedavnu dvogodišnjicu egipatske revolucije, kada su hiljade demonstranata izašli na ulice da protestuju protiv predsjednika Mohameda Morsija i Muslimanske braće, najmanje devet demonstrantkinja su seksualno napadnute na trgu Taherir.

U martu će se lideri država i civilnog društva okupiti u Njujorku na sastanku Komisije UN o statusu žena kako bi se dogovorili oko plana za ukidanje nasilja nad ženama. Svjetski lideri treba da iskoriste ovu priliku da obećaju da će usvojiti politiku i opredijeliti sredstva potrebna da se okonča rasprostranjeno kršenje ljudskih prava žena.

Međutim, bez političke volje da se zakoni donesu i efikasno sprovode, obećanja ne znače ništa. Iako je 187 zemalja potpisalo Konvenciju Ujedinjenih nacija o eliminaciji svih oblika nasilja nad ženama iz 1979, statistika pokazuje slab napredak. Uzmimo na primjer Avganistan, koji je ratifikovao konvenciju 2009. Istraživanje organizacije „A c t i onAid“ iz 2012. pokazalo je da nasilje nad ženama nikada nije bilo rasprostranjenije i da čak 87% žena trpi kućno nasilje. Iste godine vlada predsjednika Hamida Karzaija podržala je da muž ima zakonsko pravo da istuče svoju ženu.

Ukoliko muškarac u Avganistanu ubije svoju ženu, može očekivati da će platiti novčanu kaznu. Promjena je moguća, ali zahtijeva zajedničku akciju međunarodne zajednice da se dovedu u pitanje stavovi koji dovode do nasilja, ugnjetavanja i nejednakosti. Ovih pet koraka su od ključnog značaja: Ratifikovati i primjenjivati sve relevantne regionalne i međunarodne sporazume i sprovoditi zakone kojima se zabranjuje nasilje nad ženama i obezbjeđuje učinkovito kažnjavanje prestupnika.

Ukoliko muškarac u Avganistanu ubije svoju ženu, može očekivati da će platiti novčanu kaznu

Podsticati ekonomsku i političku nezavisnost žena, između ostalog i kroz usmjeravanje međunarodne pomoći za njihovo zravlje, obrazovanje i socijalnu sigurnost. Povećavati svijest javnosti o problemu preko tradicionalnih medija, kao i preko društvenih mreža i ostalih elektronskih kanala. Usmjeravati muškarce i dječake protiv nasilja kroz obrazovne programe.

Unapređivati podršku žrtvama koje su preživjele nasilje i njihovim porodicama, uključujući i pravnu pomoć, savjetovanje sa psihologom i zdravstvenu njegu. Mnogi međunarodni pokreti i organizacije – poput organizacija Žene pod opsadom i Stop nasilju nad ženama – već rade na obezbjeđivanju pravde i bezbjednosti ženama.

Vlade i političke partije treba da podrže ovakve inicijative. Svi ljudi zaslužuju pravdu, jednakost i život bez nasilja.

Sve žene i muškarci širom svijeta treba da podrže kampanju „One Billion Rising“, globalni poziv ljudima da pokažu podršku milijardi žena koje preživljavaju nasilje i zlostavljanje.

Bilo da odlučite da štrajkujete, pleše te, držite govor ili prosto da ustanete, vaše učešće će približiti svijet okončanju ovog.

Prevela: Danka Vraneš Redžić

Galerija

( Jorgos A. Papandreu, Oafa Hadži )