Dramatična priča zaštićenog svjedoka: Kako sam preživio strijeljanje Arkanovih ljudi
"Ni najmanja sitnica se tamo nije mogla dogoditi bez Arkanovog odobrenja i naređenja", rekao je svjedok
Zaštićeni svjedok optužbe opisao je danas, na haškom procesu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću-Frenkiju, kako je, u jesen 1995, preživio streljanje bosanskih Muslimana koje su u Sanskom Mostu počinili pripadnici paravojske Željka Ražnatovića-Arkana, iako je bio ranjen u leđa i u bradu.
Stanišić, tadašnji načelnik Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, i Simatović, operativac te službe, optuženi su za progon, ubistva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Muslimana tokom sukoba u Hrvatskoj i BiH, 1991-95.
Prema optužnici, Ražnatovićeva Srpska dobrovoljačka garda, i Crvene beretke, koje su počinile te zločine, bile su jedinice SDB Srbije.
Svedok je ispričao da su Ražnatovićevi ljudi, u septembru 1995, odveli 12 Muslimana, među kojima je bio i on, iz hotela Sanus u Sanskom Mostu, gdje ih je ispitivao sam Arkan, u obližnje mjesto Trnova.
"Ni najmanja sitnica se tamo nije mogla dogoditi bez Arkanovog odobrenja i naređenja", rekao je svjedok.
Iz kamiona su ih u Trnovi izvodili dvojicu po dvojicu, vezane lisicama, do obližnje kuće, iz koje je svjedok, dok su prilazili, čuo pucnje.
"Pred vratima, skinuli su nam lisice. Ja sam pitao može li ikako da nas ne ubijaju. Vojnik je rekao: 'Može, imate sreće što ste pali u Arkanove ruke. Dajte po 5.000 maraka'. Ja sam im rekao da sam iz Ključa i da nemam para kod sebe, a moj par da ima 200 maraka. Oni su opsovali tih 200 maraka i natjerali nas da uđemo u kuću", izjavio je svjedok.
Svoj iskaz nastavio je riječima: "Odmah sam vidio mrtve i lokve krvi. Samo što sam zakoračio, metak me pogodio u leđa, pao sam i pri padu polomio dva rebra. Ostao sam da ležim. Iza nas su ostala još dva para...Začuo se jedan pucanj i čuo sam vojnika kako psuje: 'Majku ti, padaš, a nisam ni pucao u tebe'. Čuo sam, zatim, zvuk prebacivanja na rafalnu paljbu, začuo se rafal, a mene je metak pogodio u nogu".
"Onda je naišao sljedeći par. Jedan je rekao: 'Nemojte ljudi', a vojnik mu je naredio: 'Klekni bre'. Drugom vojniku, nekom Želji, rekao je: 'Tebi ide najslađi dio posla' ...Čuo sam zvuk izvlačenja noža iz korica. Obojicu su zaklali, a meni je krv prskala po licu".
Svjedok je izjavio da je zatim jedan od Ražnatovićevih ljudi rekao da "ima još živih" i da su žrtvama počeli da pucaju u glave.
"Išli su od jednog do drugog, osvjetljavali baterijskom lampom, i pucali u glavu. Ta svjetlost došla je i do mene, metak je ispaljen i pogodio me je u predjelu brade".
Kada su srpski vojnici otišli, svjedok je, po sopstvenim riječima, ustao, "pitao ima li živih", a zatim izašao iz kuće.
"Povremeno sam gubio vid, izašao sam na cestu, misleći da ću umrijeti, pa da me ljudi tamo nađu". Uspio je, međutim, da ode do obližnjeg sela i preživi.
Prije tog događaja, svjedok je, kako je rekao, od 1992. prinudno radio na frontu za Vojsku Republike Srpske, kopajući rovove, izvlačeći ranjene i donoseći hranu i municiju.
U Sanski Most je s jeseni 1995. bio doveden, zajedno sa drugim Muslimanima, da istovari kamion pun municije za Ražnatovićevu jedinicu.
Kako je kazao, Ražnatović-Arkan ih je sve u hotelu Sanus pitao za ime i prezime, a jedan od njegovih "potpukovnika ili pukovnika" primorao ih da na podu "sjede kao Turci, prekrštenih nogu", pošto su na pitanje "Jesi li ti Turčin" morali da mu odgovore potvrdno.
Posle nekoliko sati, naređeno im je da uđu u kamion i bili su odvedeni na strijeljanje.
U unakrsnom ispitivanju, branioci Stanišića i Simatovića rekli su da ne osporavaju istinitost svjedokovog iskaza i prenijeli "saosjećanje" optuženih zbog "užasne tragedije".
Stanišićev branilac Jan Edvards (Ian Edwards) nastojao je, međutim, da Ražnatovića ogradi od zločina koji su počinili njegovi ljudi.
Edvards je sugerisao da svjedok "ne može biti 100 odsto siguran da je Ražnatović vidio kako vama stavljaju lisice i ukrcavaju vas u kamion".
Svjedok je to potvrdio, ali je dodao da je Ražnatović bio u sobi hotela Sanus neposredno do mjesta gdje su zarobljenici bili ukrcavani.
"Vi ga niste čuli da to naređuje", pitao je Stanišićev advokat. "Ne", odgovorio je svjedok, izražavajući ponovo utisak da se ništa nije moglo desiti bez Arkanovog odobrenja.
"Niste čuli ni da Arkan naređuje strijeljanje", sugerisao je branilac, a svjedok je to prihvatio kao tačno.
Svjedok je potvrdio i da je moguće da Ražnatović nije znao da njegovi vojnici traže od Muslimana 5.000 eura u zamjenu za život.
Kada je, međutim, Edvards sugerisao da je "moguće da je i streljanje bilo inicijativa tih vojnika", svedok je uzvratio:
"Ma, nema logike da bi oni to smjeli bez njegovog odobrenja uraditi... Ja sam zaključio da se bez njegovog odobrenja ništa nije moglo raditi".
Suđenje Stanišiću i Simatoviću biće sjutra nastavljeno iskazom sljedećeg svjedoka odbrane posredstvom video veze.
( Beta )