Moćna šefica Ndrangete: Svijet će opet biti moj

Nakon što je italijanski šef mafije završio u zatvoru, njegova kćerka preuzima porodično carstvo novca, droge i oružja i vodi ga uspješno deset godina. Iako liči na scenario filma napravljenog po uzoru na "Kuma“, ovo je istinita ispovijest koju je Marisa Meriko, danas nastanjena u Engleskoj, ispričala za „Njuzvik“.

Marisa je imala 22 godine kada je postala šefica moćnog klana italijanske mafije - Ndrangete. Otac joj je upravo bio poslat u zatvor i klan je ostao bez vođe. Neko je morao da preuzme stvar u svoje ruke i Marisa je odlučila da to bude ona. Osjećala je da joj je to bila moralna obaveza, a kasnije se ispostavilo da je stvorena za tu ulogu.

Njena hladnokrvnost ju je održala u teškim vremenima kada je morala da kupuje helikopter od švercera oružja sa Balkana kako bi izbavila oca iz zatvora, u trudnoći i dok joj je kćerka bila mala kada joj je policija bila na tragu, muž koristio ogromne količine kokaina, pola porodice bilo u zatvoru, a druga polovina pokušavala da je optuži pred sudom.

Iako je sicilijanska mafija Koza Nostra poznatija zbog popularnih filmova i knjiga, organizacija Ndrangeta iz italijanske regije Kalabrija je posljednjih godina postala najmoćnija mafija u Italiji

Danas, gotovo dvije decenije kasnije, Marisa (42) živi sa svojom djecom i unučetom u Blekpulu, gradu na sjeverozapadu Engleske i sasvim se povukla iz mafijaških poslova.

Klan na čijem je čelu bila bavio se pranjem novca, švercom droge i oružja u južnoj Evropi dok je trajao krvavi mafijaški rat koji je za šest godina odnio 700 života.

Godinama je vodila porodični biznis sa ocem sa kojim je planirala naredne korake kad ga je posjećivala u zatvoru. Za „Njuzvik“ je kazala da joj se materinstvo ispostavilo kao korisno, pošto je novac za korumpirane političare mogla da krije u kolicima svoje kćerke - baš kao što su njeni roditelji radili kad je ona bila dijete.

Ipak, na kraju, porodica ju je i izdala. Pošto je njena tetka Rita 1993. uhvaćena da prodaje ekstazi, pristalaje da bude svjedok saradnik i svjedočila je protiv svojih rođaka, što je dovelo do hapšenja oko 100 ljudi.

Marisa je, obećavši da će se osvetiti, pobjegla u Britaniju gdje se sklonila u kuću svoje majke u Blekpulu. Iako se odavno bave prljavim poslovima (i baba i otac su joj osuđeni zbog ubistava, tetka joj je već sa 12 godina bila uključena u šverc heroina), Marisa se ne kaje zbog često krvavog porodičnog puta.

Mafijanje u krvi

Iako je sicilijanska mafija Koza Nostra poznatija zbog popularnih filmova i knjiga, organizacija Ndrangeta iz italijanske regije Kalabrija je posljednjih godina postala najmoćnija mafija u Italiji i vjeruje se da su joj godišnji prihodi više od 60 milijardi dolara – dvostruko više od Koza Nostre.

Kada je imala 17 godina, uprkos protivljenju majke, Marisa je napustila školu i pobjegla u Italiju gdje je počela da provodi vrijeme sa ocem i njegovim prijateljima

Osim juga zemlje, ova mafija je značajno prisutna i u sjevernoj Italiji naročito u Milanu kao i u Španiji, Njemačkoj, Kanadi, Australiji i Južnoj Americi. Blisko sarađujući sa meksičkim narkokartelima, prvenstveno sa Zetasom, Ndrangeta kontroliše veći dio kokainskog tržišta u Evropi.

Na čelu ovakvih klanova u posljednje vrijeme su sve češće žene.

"Uhvatiti te žene postaje stvar od ključnog značaja za eliminisanje ovih klanova“, kaže Nikola Grateri tužilac iz Kalabrije. "Žene prenose poruke muževima u zatvoru i raspolažu novcem".

Međutim, njihov glavni posao je da vode računa o osvetama.

"Žene su te koje održavaju krvnu osvetu", kazao je Grateri.

Šefica mafijaške porodice Marija Seraino, Marisina baka, bila je oličenje brutalnosti i jedna od prvih Italijanki koja je osuđena na doživotnu kaznu zatvora zbog ubistva i drugih zločina. Porodični "zanat" preuzela je od oca.

"Moja baba nije postala mafijašica - ona je tako rođena“, kaže Marisa. "To joj je bilo u krvi, baš kao i meni".

Sinjora Marija, kako su je zvali, imala je 11 djece, a Marisin otac Emilio joj je bio prvijenac.

On je krajem 1960-ih sreo Pet, Britanku iz Blekpula. Neko vrijeme su živjeli u Milanu gdje su dobili Marisu. Iako je Pet uživala u luksuzu, ipak je odlučila da se sa Marisom preseli u Blekpul kako bi živjeli normalnijim životom.

Lutka i pištolj: Marisa (14) sa rođakama u Milanu

Marisa je imala 13 godina kada je prvi put posjetila oca u zatvoru. Tinejdžerki iz Blekpula život u Milanu se učinio privlačnim. Brza kola, skupa odjeća i otac koji je, po njenom mišljenju, imao glamurozan život.

"Nisam mogla više da podnesem ovo mjesto“, priča danas Marisa. "Bila sam opsjednuta povratkom u Milano.“

Pošto joj je otac često bio u bjekstvu, Marisa je sve više bila umiješana u porodični posao

Kada je imala 17 godina, uprkos protivljenju majke, napustila je školu i pobjegla u Italiju gdje je počela da provodi vrijeme sa ocem i njegovim prijateljima. U to vrijeme njen otac je često bio u zatvoru, pa je dosta vramena provodila sanjegovim prijateljem, Brunom Merikom.

"Na kraju smo se zaljubili“, ispričala je Marisa.

Nije joj dugo trebalo da i sama prođe kriminalno krštenje. Sa Brunom je 1989. prevezla u Španiju nekoliko kilograma heroina u rezervnom točku automobila.

"Bila sam mlada, izgledali smo kao par koji ide na ljetovanje. U krilu sam držala i jednog malog terijera. Kada smo došli na granicu, policijski psi su se uzbudili, nanjušili su drogu, ali su policajci mislili da reaguju na psa kog držim u naručju“, ispričala je Marisa „Njuzviku“.

Za Bruna se udala 8. aprila 1991.

Pošto joj je otac često bio u bjekstvu, Marisa je sve više bila umiješana u porodični posao.

"Nosila sam novac u inostranstvo i plaćala sam drogu. Krenula bih avionom u lijepom 'Bridžit Džons' vešu u kojem sam krila milione.“

"Svijet će opet biti moj"

Međutim, ono što ju je motivisalo nije bio toliko novac koliko očekivanja njenog oca.

Kada je on uhapšen 1992. u Portugalu, stala je na čelo klana i imala je podršku i lojalnost očevih ljudi.

"Svi su iz familije čekali kao hijene da preuzmu posao, ali tada sam odlučila da oca neću ostaviti na cjedilu. Preuzela sam čelo porodice, moji stričevi su se bunili, ali rekla sam im da odj...“, ispričala je Marisa.

Kada je njena tetka Rita progovorila o porodičnom poslu pred policijom, Marisa je odlučila da se skloni u Blekpul. Međutim, britanske vlasti su joj zakucale na vrata sa nalogom za hapšenje i 1994. osuđena je na pet godina zatvora zbog pranja novca i šverca droge.

Marisa se za Bruna se udala 8. aprila 1991.

"Bila sam zatvorena sa seksualnim manijacijama, ubicama – poput Rozmeri Vest koja je ubila mnogo djece, a među njima i sopstvenu kćerku“, sjeća se Marisa.

Međutim, tvrdi da je nije bilo strah.

Marisa trenutno ne može da se vrati u Italiju jer su tamošnje vlasti naložile njeno hapšenje, ali ovog proljeća, nakon deset godina, nalog za hapšenje ističe i moći će da posjeti porodicu i prijatelje

"Strah!? Bila sam samo zgrožena. Mogla bih da se odbranim da su me napale. Trebalo je da se plaše one, a ne ja.“

Pošto je odslužila kaznu, poslata je u Italiju gdje je osuđena na još 10 godina zbog umiješanosti u mafijaške poslove. Međutim, Marisini advokati uspjeli su da pobiju tu presudu zbog proceduralnih razloga.

"I tako – oslobodili su me zbog tehničke greške“, kaže.

Vratila se u Britaniju novom momku Frenku pošto je napustila Bruna. Frenka je upoznala u zatvoru gdje je ležao zbog pljačke jedne zlatare.

Međutim, kada je Marisa bila u trećem mjesecu trudnoće, javili su joj da je Frenk upucan u glavu.

Njen sin Frenk Junior sada ima 11 godina.

"Ponekad razmišljam da bi on mogao da osveti smrt svog oca", kaže Marisa. "Rekli su mi da je to bila nesreća, ali čovjek koji ga je ubio i dalje je negdje napolju".

Marisa trenutno ne može da se vrati u Italiju jer su tamošnje vlasti naložile njeno hapšenje, ali ovog proljeća, nakon deset godina, nalog za hapšenje ističe i moći će da posjeti porodicu i prijatelje.

"Svijet će opet biti moj", napisala je krajem januara na Fejsbuku.

Bosna kao skladište oružja

Tokom rata u Bosni, Ndrangeta je vodila rat protiv drugog mafijaškog klana. Marisin otac se povezao sa trgovcima oružja sa Balkana i klan je zarađivao na krvoproliću u Bosni.

"Eksplozivi, kalašnjikovi, rakete, bazuke... sve smo imali na raspolaganju... Moja proodica je morala da se suprotstavi drugoj - to je bilo sasvim normalno. Osjećala sam da je to bilo potpuno ispravno", kaže Marisa.

Građanski rat je nije mnogo uznemiravao. „BiH je za nas bila jedno veliko skladište“, kazala je Marisa, koja je uz pomoć oružja pokušala i oca da izvuče iz zatvora. On je već bježao tri puta (jednom tako što je zamijenio odjeću sa bratom koji je dolazio da ga posjeti), pa su mjere bezbjednosti u tom zatvoru bile pojačane.

Skovavši hrabar ali, na kraju, neuspješan plan, Marisa je kupila helikopter kako bi mu pomogla u bijegu.

"Moj tim je bio spreman da krene, naoružan do zuba, međutim, policija je upozorena i pojačala je mjere bezbjednosti. Pronašli su helikopter nedaleko od zatvora samo nekoliko sati prije nego što je trebalo da počne operacija spasavanja".

Galerija

( Danka Vraneš Redžić )