Krsto Papić, čovjek sjajnog karaktera i velike energije

Krsto Papić, jedan od vodećih autora hrvatskog filma, umro je juče u Zagrebu u osamdesetoj godini. Njegov rediteljski rukopis se opisuje kao sirovost i oporost, potpuno suprotan većini djela bivše hrvatske i ex-YU kinematografije u svim njenim periodima.

"Krsto Papić spada u najplemenitije umjetnike. Bio je tih čovjek sjajnog karaktera i velike energije. Iako nam je bio daleko, opredijelio se da živi u Zagrebu, ostao je u vezi sa Crnom Gorom, o čemu posebno svjedoče njegovi dokumentarni filmovi, koji govore o porijeklu", kazao je direktor Crnogorske kinoteke reditelj Branko Baletić povodom smrti velikog umjetnika.

Baletić je sa Papićem sarađivao na čuvenom filmu “Život sa stricem” i prisjetio se koliko je reditelj “gorio kada je realizacija dovedena u pitanje.

"To je film koji je najavio budućnost, burni raspad zemlje i sve ono što je uslijedilo", rekao je Baletić koji je od Papićevog opusa izdvojio i “Lisice”, kao i nezaobilaznog “Hamleta u Mrduši Donjoj”, na kom je sarađivao sa sjajnim Vinkom Brešanom koji je autor teksta.

"Iako je napunio 80 godina, Krsto je izgledao neuporedivo mlađe. Bio je energičan i iako daleko, bio je upućen u sve ono što se dešava u crnogorskoj kinematografiji", rekao je Baletić opisujući svoj posljednji susret sa Papićem, najavljujući uskoro prikazivanje dokumentaraca, a “kada se steknu uslovi za prikazivanje i dođu bolja vremena i igranih filmova".

"To što je Krsto ostavio Kinoteka ima, rekao je Baletić. Papić je rođen u Vučedolu 7. decembra 1933. godine. U Zagreb je došao na poziv Veljka Bulajića (manje je poznato da su njih dvojica rođaci iz prvog koljena) kojem je asistirao na filmovima "Voz bez voznog reda" i "Uzavreli grad". Debitovao je kao reditelj omnibusom "Ključ" (1965), a prvi samostalni dugometražni projekt bio mu je film "Iluzija" iz 1967. godine.

Reditelj Gojko Kastratović je kazao “Vijestima" da je Krsto Papić jedan od onih režisera koju su imali podjednakog uspjeha i u igranim i u dokumentarnim filmovima.

"Papić je autor koji je bio permanentno politički osporavan, ali je kao reditelj imao ogroman uspjeh i svoju publiku. On je autor prvog filma koji je na ovim prostorima obrađivao temu Informbiroa! "Lisice". Sa tim filmom je skrenuo pažnju na sebe jer je takvih politički provokativnih filmova bilo malo i uopšte malo je bilo autora koji su snimali filmove sa tom, suprotnom intonacijom. Papić je bio usamljena pojava. Tako je i “Izbavitelj" bio osporavan ali je dostigao ogroman uspjeh, kao i “Život sa stricem” koji je izazvao bure i prije nego što je završeno snimanje. Papić je govorio o opštim političkim devijacijama u društvu. Bio je i začetnik crnog talasa u Hrvatskoj. On je reditelj beskompromisnih načela, autor koji je apsolutno potvrdio sebe u najboljem smislu", kazao je Gojko Kastratović o opusu svog kolege i prijatelja.

"Papić je autor koji je bio permanentno politički osporavan, ali je kao reditelj imao ogroman uspjeh i svoju publiku. On je autor prvog filma koji je na ovim prostorima obrađivao temu Informbiroa!

Papić je bio jedan od predvodnika tzv. hrvatskog autorskog filma, generacije (Babaja, Berković, Vrdoljak, Radić…) koja je u drugoj polovini 1960-ih i početkom 1970-ih već započela odvajanje domaćeg filma od uhodanih kanona bivše socijalističke kinematografije i pripadajućih im temama oblikovala u zreli umjetnički talas.

Tada nastaju "Lisice" (1969) i „Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj“ (1973), ali istovremeno Papić jednako značajno, ako ne i značajnije, bilježi uspjehe dokumentarcima „Kad te moja čakija ubod e“ (1969), "Čvor" (1969), "Nek' se čuje i naš glas“ (1971), „Mala seoska priredba“ (1972) i drugima u kojima razgolićuje manje glamourozne strane života u bivšem sistemu, piše Večerni list.

Nakon svog najznačajnijeg autorskog razdoblja napravio je stilski odmak prema filmovima naglašenije žanrovske orijentacije (npr. fantastika u "Izbavitelju") ili nešto populističnijih tema kao što je bila „Tajna Nikole Tesle“ (1980). Ali u slučaju ovog potonjeg filma, koji s kritičnijeg stajališta ne kotira posebno u njegovoj filmografiji, nekoliko je minuta fantastičnog dokumentarnog uvoda bilo sasvim dovoljno da ukažu na talenat starog majstora koji iz nekog razloga taj dio svoje autorske posebnosti tretira kao fusnotu.

Papićeva uloga ponovno je postala vrlo značajna na prelasku iz bivše države u novu. „Život sa stricem“ (1988), praktično je ispratio hrvatski film iz ex-YU kinematografije, a onda ga tri godine kasnije „Pričom iz Hrvatske“ (1991) uveo u njegovo novo stanište koje za domaći film, ali ni za Papića samog više neće biti ni izdaleka tako plodno.

Kinoteka upravo kompletirala opus

Crnogorska kinoteka je upravo ovih dana završila jedan od svojih najvećih poduhvata a to je izrada novih filmskih kopija svih dugometražnih filmova Krsta Papića. Reditelj Andro Martinović, direktor programa Kinoteke kazao je “Vijestima" da ih je vijest zatekla jer su upravo završili rad na ovom projektu koji je uskoro trebalo da bude predstavljen crnogorskoj publici u vidu prikazivanja igranih i dokumentarnih filmova poštovaocima Papićevog djela, ali i novoj publici koja bi se prvi put upoznala sa opusom autora.

Crnogorska kinoteka je upravo ovih dana završila jedan od svojih najvećih poduhvata a to je izrada novih filmskih kopija svih dugometražnih filmova Krsta Papića

“Nažalost, sada će to biti omaž velikom autoru. Nova publika bi prvi put mogla d vidi vrhunske domete naše baštine kojoj je Papić ne samo rođenjem pripadao, da se upozna sa kulturnim dobrom zapravo cijele jedne kulture kojoj smo svi nekada pripadali”, rekao je Martinović.

Pored toga što imaju objedinjen igrani opus, koji su kompletirali prije mjesec dana filmovima dobijenim iz Jadran filma, u Kinoteci su kompletirali i dokumentarne filmove.

"Došli smo do digitalno restauriranih digitalnih filmova Krsta Papića, među kojima je i par onih izuzetnih, koji spadaju u vrhunske umjetničke domete prostora bivše Jugoslavije", kazao je Martinović.

( Jelena Nelević )