U ime...

Ili dva ili tri...

Oće... Neće... Može... Ne može... Mora... Ne mora... E, ipak mora... Filip je u pitanju! Ali ne Makedonski! Odluka je donesena! Treći put! Kandidat! Malo su dva mandata! Ništa bez tri, četiri... Doživotno! E, šta će reći Ranko? Filip da može tri puta, a on nijednom. Zna se ko kosi, a ko vodu nosi! A Ustavni, prošireno partijski znaće kako da se odredi spram kandidature Filipa doživotnog. Znaće i Ranko, vjerovatno u drugom krugu... Nije vlast bauk. Bolje i Filip, pa iako nije u skladu sa Ustavom. Važna je fotelja. Sve za funkciju, a funkciju ni zašto na svijet!

Iako je kandidatura flagratno kršenje Ustava Crne Gore, (član 97 stav 2: Isto lice može biti predsjednik CG najviše dva puta), ne smeta ta činjenica mnogo onima koji državu vide kao partijski feud, pa i ustavne norme na taj način tretiraju. Da je Filip odavno partijski i da odavno nije predsjednik sviju građana opšte je poznato. Više od dvije decenije igra simultanku u kojoj na providan način igra na emociju. Da je "vješt" političar pokazuje i njegova "dvostrofnost", kada je himna u pitanju.

Ono što čudi, s obzirom da predsjednički izbori treba da budu u aprilu, dakle mjesec nakon zakazanih lokalnih martovskih, zašto u cilju racionalizacije kao i radi ekonomske krize isti ne predloži objedinjavanje istih? Da li je "nečija" kalkulacija važnija od činjenice da će neobjedinjeni izbori koštati građane više stotina hiljada eura. Iz ovoga se vidi da se, kada je fotelja u pitanju, poslovična "skromnost" potpredsjednika-predsjednika negdje izgubila. Čudo je ekonomski prosperitet! Vjerovatno je njegova preporuka i odnos prema nikšićkoj sapunici.

Svakako, imao pravo na treću kandidaturu ili ne, realno jeste činjenica da je poraz kandidata Vujanovića neminovnost, kao i da će Miodrag Lekić biti sigurno predsjednik, ali sviju građana naše države.

Demokratija-kleptokratija

Princip poštovanja narodne volje predstavlja abecedu demokratije. Prekrajanje uz pomoć "preletača" nepomenika predstavlja flagrantno kršenje, dakle kleptokratiju. Nikšićku otimačinu, potpredsjednik DPS, koji je predsjednik države, rješava tako što aminuje "sumnjivu" većinu, iako se (ne)zavisno tužilaštvo još nije odredilo da li je ili nije bilo političke korupcije? Vjerovatno će se po ovom pitanju odrediti kada "Đekna umre". Odluka o raspuštanju nikšićke Skupštine ne predstavlja volju većine, niti silu zakona, već zakon sile i volju "sumnjive" većine. Da ironija bude veća, predsjednik, alijas partijski potpredsjednik a po struci i pravnik, svojim činjenjem pokazuje kako se "poštuje" Ustav Crne Gore, koji jasno kaže da se "narodna volja mora poštovati". Ovakvim odnosom on je pokazao da je prevashodno partijski kadar i da ga kao takvog svi građani i ne doživljavaju kao predsjednika sviju građana. Uostalom, da mu nije partije, ne bi ni imao ni funkciju.

Predsjednik-potpredsjednik na sličan način rješava andrijevačku sagu, iako su se sudski organi odredili. Ništa čudno! Odluke "sumnjive" većine, pečatira raspisivanjem izbora. Čudo je partijska volja!

Ovakve odluke ukazuju karakter aktuelne vlasti. Dok Nikšić i Andrijevicu trese predizborna groznica, po potpredsjedniku-predsjedniku sa Podgoricom nema "paralela", pa time ni potrebe da se raspišu i izbori u Glavnom gradu.

Krizni porez

Šta je to što povezuje sve radno aktivne građane naše države? Solidarnost, možda? A, da, krizni porez? Zanimljivo. Od mediteranskog tigra, kao i od obećanja da će nas svjetska ekonomska kriza zaobići u širokom luku, do činjenice da se teret krize mora ravnomjerno rasporediti. Isto, i oni koji imaju i oni koji nemaju. Ništa bez ravnopravnosti! U svim ovim igrama značajno mjesto imaju i sindikati. Pogotovo oni solidarni, ali sa Vladom. Nema sile koja će ih natjerati da izađu na ulicu i da se solidarišu sa velikim brojem nezadovljnih građana. Nije zalud Savez sindikata vladina institucija i partner od povjerenja.

I još...

P. S. Da crnogorska demokratija užurbano ide put Evrope, ali hodom unazad, najbolje pokazuje činjenica da dobar dio države "ćori" u mraku. Šta je desetak dana u mraku? Ma za sve su krivi l-profili, ili... Uostalom, ima šest sati obdanice, a nakon toga i svijeća je dobra. Zvuči poznato, zar ne?

( Arsenije Lalatović )