Čeljust koja bi posramila i Tiranosaurus reksa

Izumrla gigantska pirana koja je težila oko 9 kilograma imala je ugriz jači od onog praistorijskih morskih pasa megalodona koji su jeli kitove ili Dunkleosteus terrellija (izumrle 4-tonske morske nemani), pa čak i od velikog Tiranosaurus reksa, objavio je časopis Scientific Reports, Univerziteta u Vašingtonu.

Osim same jačine ugriza, riba nazvana Megapiranha paranensis imala je i zube koji su mogli da prodiru u meko tkivo (slične onima koje imaju današnje pirane), s tim što su mogli da probiju i oklope i lome kosti, kaže Stefani Krofts sa iz Vašingtona.

„Ako su naši proračuni tačni, megapirana je vjerovatno bila vrhunski predator, proždirući gdje god i što god bi stigla“, kaže ova studentkinja na doktorskim studijama biologije.

Krofts je koautorka naučnog članka „Megaugrizi: Ekstremno jake čeljusti kod živućih i izumrlih pirana“, objavljenog u online izdanju Scientific Reports.

Jačina ugriza megapirane, izumrle prije 10 miliona godina, procijenjena je na osnovu prvih pouzdanih terenskih mjerenja jačine ugriza „najsnažnije“ živuće pirane - crne pirane. Ova riba teži tek nešto više od jednoga kilograma, ali je sposobna da ugrize jačinom od 320 njutna.

Preračunato, ovo bi značilo da jačina njezinoga ugriza 30 puta premašuje njenu tjelesnu težinu. Takođe, jačina ugriza crne pirane gotovo je tri puta veća od ugriza američkoga aligatora približno jednake veličine.

Fosil Tiranosaurus reksa

Na osnovu izmjerenih jačina ugriza crnih pirana (od kojih je najjači bio ugriz kapitalca teškog 1,2 kilograma), izveden je komplikovan proračun „jačine čeljusti“ drevnih predaka ovih podvodnih grabljivaca. Prema prvim rezultatima, megapirana je mogla da ima ugriz jačine između 1.240 i 4.750 njutna, pa čak i više.

Paleontolozi i drugi stručnjaci procjenjuju da je T-reks svoja usta mogao zatvoriti silom od 13.400 njutna (otprilike 1.360 kilograma sile), ali to nije ni približno uporedivo s ugrizom 30 puta većim od sopstvene tjelesne mase, kao što je to slučaj s megapiranom.

U relativnom odnosu snage ugriza i tjelesne težine, megapirana (pa čak i crna pirana) imaju najsnažnije ugrize među poznatim ribama. „Imajući na umu njenu relativno malu masu, ugriz megapirane neuporedivo je jači od mnogih drugih izumrlih megapredatora.

Čeljust izumrle ajkule Carcharodon megalodon

Tu uključujemo i Carcharodon megalodona, morskoga psa koji se hranio kitovima i Dunkleosteus terrelli, ribu s oklopom ukupne težine preko četiri tone“, kažu autori pomenute studije. Isto važi i za postojeće ribe poznate po jakim ugrizima – barakude, morske pse čekićare, kao i velike bijele psine.

Prema odnosu tjelesne mase i jačine ugriza, megapirana je grizla nekoliko puta jače od svih navedenih morskih grabljivaca.

„Iskreno, bili smo pomalo iznenađeni što, uprkos njihovoj reputaciji i više miliona godina dugoj istoriji, niko do sada nije izmjerio snagu kojom pirane grizu svoj plijen. Kad su konačno počeli da stižu podaci s terena, bili smo apsolutno šokirani jačinom ugriza ove relativno male ribe“, kaže Džastin Grubić s Američkog univerziteta u Kairu, rukovodilac projekta.

Zbog svega, autori naglašavaju da „iako su anegdote o nesrećnicima od kojih nekoliko sekundi nakon upadanja u vodu punu pirana ostaje samo kostur pretjerane, priče o jačini njihova ugriza ipak nijesu“.

Ugriz pirane ima toliku snagu zbog impresivnih mišića koji se nalaze u njenoj čeljusti, kao i posebnih tetiva koje nalikuju užetu. Mišići i tetive toliko su veliki da na njih otpada oko 2 odsto ukupne težine crnih pirana.

Crna pirana

Osim ovoga, za snažan ugriz odgovoran je i sam oblik njihove čeljusti, koja je kroz milione godina evoluirala do forme koja maksimalizuje snagu koju joj daju snažni mišići i tetive. Autori istraživanja zaključuju da je upravo oblik čeljusti kod pirana „jedna od najvećih mehaničkih prednosti pri ugrizu ikad zabilježena kod riba“.

Na osnovu fosilizovane čeljusti i ostatka tri zuba, Krofts je stvorila računarski generiranu projekciju megapiraninog ugriza.

„Na osnovu analize zaključili smo da su megapiranhini zubi imali istu maksimalnu snagu poput onih koje imaju današnje pirane. Ali, uzorci prema kojima se sila raspoređivala u zubima sugerisali su i da je ova riba mogla jesti nešto „čvršći“ plijen nego današnje pirane“, zaključuje Krofts.

Galerija

( Slobodan Čukić )