Bizarni Bazar i druge zgode

Calvin: Life's a lot more fun when you aren't responsible for your actions.

(Kelvin: Život je mnogo zabavniji kada nisi odgovoran za svoje radnje.)

Bill Watterson, The Complete Calvin and Hobbes

Rem Kolhas (Rem Koolhaas) se očigledno ne šali... nije se nikada ni šalio, ako ćemo pravo.

Proslavljeni holandski arhitekt je 8. januara postavljen na prestižnu poziciju direktora XIV Međunarodne izložbe arhitekture - Bijenala u Veneciji - a pretprošlog petka, 25. januara, već je izašao u javnost sa temom, tj. sloganom buduće manifestacije, koja će biti upriličena naredne, 2014. godine, u periodu od 7. juna do 23. novembra.

Dakle, Kolhas je svoje Bijenale naslovio "Fundamentals" - što nikako i ni po koju cijenu ne bi trebalo prevoditi. Ta prekrasna riječ nije prevedena sa engleskog na italijanski čak ni na oficijelnom Internet portalu Bijenala (labiennale.org).

Postoji li u italijanskom uopšte imenična izvedenica pridjeva fondamentale? - pitam ja vas - a ako postoji izvedenica, postoji li u obliku množine - možda fondamentali? - ili tako nekako? Postoji li u našem jeziku, ili u nekoj od varijanti četvoroimenog jezika, kad smo već kod toga - imenica fundamentalija? - tj. množina fundamentalije? - jer bi upravo tako, ako mene pitate, glasio prevod teme Kolhasovog Bijenala.

Na oficijelnom Internet portalu Društva arhitekata Zagreba (DAZ - d-a-z.hr/) - mojem omiljenom izvorištu aktuelnih informacija sa međunarodne arhitektonske scene - takođe ne prevode tu riječ - a kad se Hrvati ne bave prevodom, bez obzira što su vrlo skloni prevođenju, onda valjda ne moramo ni mi.

Ali ipak, što su to fundamentalije?

Pa naravno: bazične stvari, stvari na kojima sve počiva, temeljne stvari koje se ne dovode u pitanje.

Kolhas se definitivno ne šali...

Usput je dao i vrlo rječito obrazloženje izbora teme - ali mislim da ne treba žuriti s prevodom tog obrazloženja u ovom trenutku - tako da ćete u nekom od narednih brojeva, na ovom istom mjestu, biti opširno informisani o svemu tome - u što, nadam se, ni najmanje ne sumnjate - a daću i prigodan, kratak pregled dosadašnjeg crnogorskog prisustva na ovoj manifestaciji, obećavam - i to počevši od prvog samostalnog predstavljanja davne 2004. godine (tada smo nastupali pod firmom Državna zajednica Srbija i Crna Gora - ali ipak samostalno), pa do posljednjeg, prošle godine.

Sad mi je nešto drugo na pameti, moram vam priznati...

Bazar u Bloku V, u Podgorici, pogled iz unustrašnjosti bloka

Naime, na obodu Bloka V - jedinog pravog podgoričkog bloka, a vjerovatno i jedinog pravog stambenog bloka na teritoriji Crne Gore - nikao je nedavno "Bazar", što je službeni naziv objekta koji udomljuje zelenu pijacu u kombinaciji sa manje-više klasičnim tržnim centrom - iz ere tranzicionih gibanja.

Bazar definitivno ne pripada integralu Bloka V, da se odmah razumijemo - prije će biti da se radi o nekoj caught-in-between poziciji, tj. situaciji (ne sviđa mi se taj stručni izraz, tj. anglicizam, ali mi bolji trenutno ne pada na pamet), između Ulice Blaža Jovanovića i Dalmatinske ulice.

Znam, sjećam se dobro, na mjestu gdje se danas nalazi Bazar, nekada davno se nalazio javni, otvoreni parking - u kombinaciji sa asfaltiranim mini-igralištem, koje je bilo uredno opremljeno željeznim mini-golovima i ograđeno žičanom mrežom, tj. ogradom, prilično visokom, na posebnoj konstrukciji.

Bazar definitivno ne pripada integralu Bloka V, da se odmah razumijemo - prije će biti da se radi o nekoj caught-in-between poziciji, tj. situaciji... između Ulice Blaža Jovanovića i Dalmatinske ulice

Ni ta dva bivša momenta - parking, na kojem jesu parkirali stanari Bloka V, uglavnom, i igralište, na kojem jesu igrali fudbal blokopetički klinici, uglavnom - nikada nisu pripadali integralu Bloka V. A nisu pripadali, sigurno, ni integralu Dalmatinske ulice. Parking nije imao izlaz na tu ulicu - ulazilo se iz Ulice Blaža Jovanovića - a što se igrališta tiče, ono jeste imalo pristup iz Dalmatinske, ali je karakter te, po mnogo čemu jedinstvene ograđene rekreacione površine, ipak bio van uticajne zone pomenute ulice.

Što se tiče Bloka V, njegova zona se, vjerovatno iz razloga zadovoljavanja potrebnog broja pripadajućih parking mjesta, u jednom trenutku prelila na tu caught-in-between zonu - a nije trebalo da se prelije - što je iz današnje perspektive sasvim jasno, jer je upravo ta uzurpacija, nazovimo to tako ovom prilikom, generički odredila karakter našeg novog tržnog centra, odnosno Bazara.

Ako baš hoćete, problem čitavog poteza između Ulice Blaža Jovanovića i Dalmatinske trebalo je razmatrati u kontekstu različitih, poglavito stambenih tipologija - i ujedno težiti rasterećenju parking zona unutar Bloka V i eliminisanju parkiranja uz Ulicu Blaža Jovanovića - ali svakako ne kompaktnim parking prostorom. Naravno, priča o tom potezu je neraskidivo vezana za širi problem u čijem je centru, pogađate, Most Milenijum i pripadajuća mu mreža saobraćajnica, tj. saobraćajnice koje funkcionalno gravitiraju mostu - ali o tome ipak drugom prilikom - teška je to i dugačka priča.

Kada govorimo o parking zonama unutar Bloka V, onda govorimo, htjeli ne htjeli, i o stanovitoj nefleksibilnosti urbanističkog rješenja - a moguće je da govorimo i o nedorečenostima u njegovim ključnim domenima, što se u prvom redu odnosi na vrlo tanke tipološko-morfološke potencijale, koji doduše nisu zatvoreni, ali teško da podrazumijevaju parcijalne zahvate - a upravo to se dešava - i dešavaće se u budućnosti, sasvim je izvjesno. U svakom slučaju, bilo bi vrlo interesantno analizirati genezu urbanističkog rješenja Bloka V - kada bi postojao originalni istorijski materijal - a sumnjam da postoji.

Kako sada stvari stoje, realno je očekivati, u budućnosti, da će se problemi parkiranja unutar Bloka V, na svim pozicijama uz obodne saobraćajnice - rješavati parcijalno - tj. van konteksta bloka kao cjeline. Ako se ne slažete sa ovom konstatacijom, pokušajte da zamislite uređeni parking na potezu između Ulice Meše Selimovića i poslovno-administrativne cjeline južno od starog vrtića, tj. sjeverno u odnosu na Školu Štampar Makarije. Nemoguće je zamisliti taj parking, u budućnosti, bez pridodatih nekakvih par velelepnih etaža iznad.

Nije realno očekivati, takođe, da će rubna zona Bloka V, uz Bulevar Mihaila Lalića, sa sjeverne strane, izbjeći betoniranje - što podrazumijeva i intervencije u okviru Vijenca Kosovskih junaka, koji danas nije mnogo više od pukog parkinga.

Bilo bi vrlo interesantno analizirati genezu urbanističkog rješenja Bloka V - kada bi postojao originalni istorijski materijal - a sumnjam da postoji

Što se tiče pomenutog poteza između Ulice Blaža Jovanovića i Dalmatinske - koji je već načet Bazarom, a nešto ranije i benzinskom pumpom - i još ranije objektima i prostorima AMS - tu bih ja volio da vidim uređenu zelenu površinu - volio bih da vidim javore i breze, travu, krivudave staze posute onim bijelim agregatom, klupe i dječija igrališta - ali se to, kladio bih se, nikada neće desiti. A neće se desiti ni urbanističko rješenje koje bi počivalo na paradigmi urbane kuće, odnosno urbanih kuća - kao tipološkoj kategoriji shvaćenoj u najširem smislu. Tu će se, kad-tad, graditi stambene štangle, tj. sandučare, standardne visine 7-8 etaža - čime će Dalmatinska ulica, kao jedinstveni potencijal, konačno biti odsječena od Bloka V - i gurnuta u opskurnost prigradske ulice. Koliko ćemo imati koristi od takvog, pretpostavljenog slijeda događaja - ostaje da se vidi.

Definitivno nisam optimista...

Samo bacite pogled niz Dalmatinsku ulicu ovih dana - u pravcu zapada - i sve će vam biti jasno. Bazar je toliko introvertan u odnosu na tu ulicu - njegova sjeverna fasada je zatvorena da ne može biti zatvorenija - što nikako ne sluti na dobro. Bazar kompletno zatvara vizuru - i u doslovnom i u metaforičkom smislu - ljudima koji žive u kućama uz Dalmatinsku ulicu, što se ipak moralo izbjeći. Što se tiče tih ljudi - umjesto Bazara je mogla biti izgrađena i fabrika namještaja ili golemi magacinski prostor ili bilo kakav infrastrukturni objekat - iz njihove vizure bi bilo isto. Čudno je zapravo što zelena pijaca - kao bogomdani javni prostor unutar Bazara - nema apsolutno nikakvog kontakta sa Dalmatinskom ulicom. Debela sjeverna sijenka, koju baca Bazar - imaće, doduše, i pozitivnih strana - u žarkim ljetnim mjesecima - ali to je tek kolateralna zgoda.

Kako sada stvari stoje, realno je očekivati, u budućnosti, da će se problemi parkiranja unutar Bloka V, na svim pozicijama uz obodne saobraćajnice - rješavati parcijalno - tj. van konteksta bloka kao cjeline

Južna fasada Bazara, uz Ulicu Blaža Jovanovića, djeluje veselo i živo - pogotovo ako je posmatrate iz unutrašnjosti Bloka V. Postavite se iza sjeverne ograde novog vrtića, u samo dvorište vrtića, i bacite pogled ka sjeveru. Osjetićete da postoji stanovita diskrepancija - nesaglasje, nesrazmernost - između živopisnih, ali depresivnih južnih blokopetičkih fasada i radikalno novog poteza južnog fasadnog platna Bazara - koje zrači tolikom količinom optimizma, da je nemoguće ne razvući širok osmijeh pred tim rijetkim prizorom.

Još kad bi blokopetičko društvo obilovalo uspješnim, preduzetnim i imućnim pojedincima, koji se ne bi ustezali da značajne svote svog lako zarađenog novca troše upravo u Bazaru - a ne u Barseloni, Londonu ili Rimu - onda bi sve bilo na svom mjestu. Ovako, sve djeluje kao vic - i to dobar, mada politički nekorektan vic.

Bojim se, drugim riječima, da aspiracije Bazara kao poslovne investicije u postojećem političko-ekonomskom kontekstu djeluju nestvarno, ako ne i bizarno - bez obzira na sve moguće pozitivne aspekte - ali ipak treba sačekati koju deceniju, možda nam ipak krene bolje jednog dalekog dana - a do tada...

Možda nekako i preživimo - preživjeli smo, dodali bi naši stari - i gora vremena.

OK - nastavak u sljedećem broju.

( Borislav Vukićević )