Mladi rijetko kupuju u "second hand" buticima uprkos niskim cijenama
U glavnom gradu se polovna garderoba prodaje na nekoliko mjesta, a prodavačica radnje sa Starog aerodroma kazala je da uglavnom dolaze mušterije srednjih godina
Iako se čak i “markirana” garderoba može naći za svega nekoliko eura u prodavnicama polovne robe, mlađe generacije rijetko tamo trguju.
U glavnom gradu se polovna garderoba prodaje na nekoliko mjesta, a prodavačica radnje sa Starog aerodroma kazala je da uglavnom dolaze mušterije srednjih godina.
U radnji ima svega - od pantalona, suknji, sakoa, košulja, majica, dukserica, džempera, do kaputa, šalova i kaiševa, a ništa od pomenutog nije skuplje od 18 eura.
Imaju i dječji sektor u kojem se cijene kreću od dva do pet eura.
“Najbolje nam prolaze sakoi, koštaju od pet do 12 eura, pantalone i suknje od dva do šest, košulje od dva do sedam, džemperi i duksevi od dva do osam, jakne od pet do 18. Dešava se, recimo, da dođu gospođe i raspituju se za košulje za supruga, ali kad shvate da je to iz 'druge ruke' odustanu. Omladina rijetko kupuje, njima je izgleda važno da se zna da su kupili nešto u tržnim centrima”, kazala je prodavačica.
Tvrdi da joj mušterije traže robu “za izlazak”, “za veče”, ali i “za dnevnu varijantu”...
U sličnoj radnji na drugom kraju grada, starija gospođa tražila je džemper za “svaki dan”, a nešto kasnije ušla je i studentkinja Darija. Ona je svratila samo da pogleda šta ima u ponudi.
“Rekla mi je drugarica za ovu radnju, pa sam došla da vidim kakvog je kvaliteta roba. Ništa posebno mi se ne dopada za sad, ali vidjećemo”, rekla je.
S druge strane, gospođa je razgledala rafove i trudila se da objasni kakav džemper traži.
“Vidjela sam da ste ga imali prije neki dan, sivi, sa izrezom...”, objašnjavala je prodavačici.
I dok se ona trudila da joj pomogne, lijepo sređena gospođa, sa zlatnim nakitom i pomalo napadnom šminkom, rekla je da živi u blizini i da ponekad svrati, ali da uvijek nađe nešto “za male pare”.
Svega po komad
Prodavačica sa Starog aerodroma kazala je da prodaju uvoznu robu, najčešće iz Holandije, istakavši da vlasnici radnji strogo vode računa o dezinfekciji garderobe.
“Ne pričamo mnogo o tom dijelu posla, ali znam da gazde dobavljaju robu preko carine, imaju papire za sve.. Sve prolazi opet kroz njihov vešeraj i u radnji izlažemo opranu i opeglanu robu. Ima raznih modela, najčešće dobijemo po jedan broj od svega, tako da kupci ne mogu baš da biraju veličinu”, rekla je ona.
( Milica Đurović )