Arapsko proljeće izbacilo islamiste u prvi plan

Dvije godine od početka Arapskog proljeća, izgleda da je euforija stvar prošlosti, dok su žustri dani protesta i trijumfa zamijenjeni gnjevom i zvjerstvima u Siriji, i frustracijama u cijelom regionu, čiji lideri su uglavnom ostali imuni na pritiske da se sprovedu reforme.

U najnovijem godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava u svijetu, organizacija Hjuman rajts voč (Human Rights Watch - HRW), takođe, dodaje da postoji opravdano strahovanje da su najveći pobjednici pobuna u arapskom svijetu islamisti, koji bi mogli još više da ograniče prava žena, manjina i disidenata nego što su bila prije talasa Arapskog proljeća.

HRW ističe da su čak i u zemljama u kojima je došlo do promjene režima, fundamentalne promjene spore i nestabilne. "Teško je okončati represivnu vlast, a najteži dio bi mogao biti dan poslije", navodi u izvještaju ta organizacija za zaštitu ljudskih prava, sa sjedištem u Njujorku.

HRW ocjenjuje da ne treba da bude iznenađujuće što izgradnja demokratije na zavještanju represije nije laka. Kao primjer ta organizacija navodi Egipat gdje se pokazalo da je borba oko novog ustava demonstrirala kako je teško zaštititi ljudska prava.

U izvještaju se dodaje da je od arapskih zemalja u kojima je došlo do promjene vlasti, Libija primjer slabe uprave, što je, kako se ocjenjuje, rezultat odluke bivšeg lidera Moamera el Gadafija da vladine institucije drži nerazvijene, kako bi obeshrabrio svakoga ko je mogao da ugrozi njegovu vlast.

Kada se radi o Siriji, gdje je, prema procjenama UN, 60.000 ljudi ubijeno u dvogodišnjem građanskom ratu, vladine snage su, navodi HRW, počinile zločine protiv čovječnosti i ratna zvjerstva, ali su i neke opozicione snage takođe počinile ozbiljne zloupotrebe, uključujući i torturu i masovne egzekucije.

Da tranzicija nije laka, svjedoče i primjeri tranzicije iz komunizma u istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu, koje su rezultirale mnogim demokratijama, ali i diktaturama, takođe, ocjenjuje se u izvještaju.

HRW se posebno osvrnuo na stanje u Rusiji, ocjenjujući da je režim u toj zemlji u 2012. sprovodio najgore represivne mjere protiv civilnog društva od raspada Sovjetskog Saveza prije 21 godinu. Čak i EU, koja je uspješno uspostavila demokratske reforme i poštovanje ljudskih prava kao uslove za članstvo, borila se da zauzda autoritarne impulse nekih novijih članica, poput Mađarske i Rumunije.

U izvjeptaju se primjećuje da, imajući u vidu političku i ekonomsku krizu koja je pogodila EU i mnoge njene članice, zaštita ljudskih prava nije bila baš prioritet u 2012, naročito kada se radi o marginalizaciji onih negativno pogođenih, kao i "nepopularnim grupama", poput Roma, migranata i azilanata.

Uprkos narušenim pravima u Mađarskoj i još nekim zemljama, ocjenjuje se da institucije EU u velikoj mjeri nisu uspjele da se drže obećanja iz Povelje EU o osnovnim pravima, dok je Evropski savjet posebno bio nesklon da pozove na odgovornost zemlje članice zbog ugrožavanja ljudskih prava.

Kada se radi o Latinskoj Americi, demokratska evolucija u posljednje dvije decenija bila je sve samo ne linearna. Napredak u Aziji i Africi bio je neravnomjeran i sporadičan, ukazuje su u izvještaju HRW, objavljenom na sajtu te organizacije (www.hrw.org).

( Beta )