Najprljavija priča na svijetu

Francuska nacionalna biblioteka, koja je prije tri godine otkupila Kazanovine memoare, sada je u pregovorima za otkup teksta koji je Markiz de Sad napisao u ludnici u Bastilji i opisao ga kao 'najprljaviju priču ikad ispričanu od početka čovječanstva'

'120 dana Sodome' Markiza de Sada, jedna je od najozloglašenijih knjiga 18. vijeka, ali i kasnije istorije književnosti,

Markiz de Sad proveo je 27 godina u zatvorima zbog raznih djela i urpavo je u raznim ćelijama napisao većinu svojih opscenih djela. U “'120 dana Sodome” četiri plemića sa svojim suprugama su zatvorena u izolovanom dvorcu gdje sa 46 žrtava (uključujući osam dječaka i osam djevojčica u dobi od 12 do 15 godina) priređuju groteskne orgije prepune svih mogućih devijacija, zvjerstava, pedofilije, incesta, koprofilije, mučenja i ubistava.

Sam Markiz de Sad opisao je knjigu kao 'najprljaviju priču ikad ispričanu od početka čovječanstva'. Američka feministkinja Andrea Dorkin označila ga je kao 'gnušanja vrijednu priču mizoginog pornografa', a talijanski redatelj Pier Paolo Pazolini 1975. smjestio je priču u imaginarnu italijansku republiku kao osudu Musolinijevog fašističkog režima u filmu 'Salo ili 120 dana Sodome'.

Bruno Rasin, upravnik francuske nacionalne biblioteke, takođe je nazvao taj tekst 'plodom izopačenog uma', što ga nije spriječilo u entuzijastičnim pregovorima za otkup spornog rukopisa, prenosi Tportal.

Naime, Rasin je preuzeo vodstvo nad bibliotekom 2007. te otad predano radi na otkupu važnih tekstova koje klasifikuje kao nacionalna bogatstva. Otkupio je Kazanovine memoare za 9,6 miliona dolara, zatim arhivu tekstova francuskog filozofa Mišela Fukoa te arhivu francuskog teoretičara marksizma, piusca i filmadžije Gija Deborda.

De Sad je napravio bilješke za “120 dana Sodome” za 37 dana, dok je 1785. bio zatvoren u Bastilji, zbog vrijeđanja i povrjeđivanja brojnih služavki

Uvjerio je Ministarstvo kulture u istorijsku važnost '120 dana Sodome'. Objasnio je da tekst treba proglasiti nacionalnim blagom te ga sačuvati u biblioteci i da je spreman da za njega da pet miliona dolara.

"'To je najradikalnije De Sadovo djelo. Ne želimo da donosimo moralne sudove o njemu. Nedovršene bilješke '120 dana Sodome' bile su hvaljene ali istovremeno i na veoma zlom glasu. Simon de Bovoar branila je rukopis kao važan doprinos mračnoj strani ljudskosti u eseju 'Must We Burn Sade?", rekao je Rasin.

De Sad je napravio bilješke za “120 dana Sodome” za 37 dana, dok je 1785. bio zatvoren u Bastilji, zbog vrijeđanja i povrjeđivanja brojnih služavki. Zbog straha od konfiskacije, sakrio je rukopis u jedan od procijepa u kamenom zidu ćelije.

Nekoliko dana prije pada Bastilje, Sad je prebačen u dio zatvora za mentalno oboljele. U svojim memoarima napisao je da je isplakao 'krvave suze zbog gubitka teksta' te do smrti, 1814. nije saznao što se s njim dogodilo.

Planira da izloži otkupljeni rukopis, zajedno s ostalim De Sadovim djelima koja su već u kolekciji biblioteke, povodom 200. godina njegove smrti koja će se obilježiti sljedeće godine

Njegov je tekst pronađen, nekoliko puta je mijenjao vlasnike a prvi put ga je objavio njemački ljekar u djelimično cenzurisanoj verziji 1904. godine.

Godine 1929, viskont Šarl d Noel, čija je supruga Mari-Laura bila direktna potomkinja De Sada, kupio je rukopis.

Oni su bili pasionirani ljubitelji umjetnosti te su ostavili rukopis u nasljeđe svojoj kćeri Natali, koja ga je sačuvala u sefu imanja u Fontainebleau. Ponekad bi ga pokazivala gostima, među kojima je bio i talijanski pisac Italo Kalvino.

Na kraju je povjerila rukopis prijatelju, izdavaču Žanu Grueu. On se nije iskazao kao osoba od povjerenja budući da je prokrijumčario rukopis u Švajcarsku 1982. i prodao ga za 60.000 dolara kolekcionaru erotskih djela Žeraru Nordmanu.

Natalie Noel ga je tužila te nakon dugotrajnog pravnog procesa, francuski vrhovni sud 1990. presudio je u njenu korist: priznali su da je tekst ukraden te da mora biti vraćen u Francusku.

Budući da Švajcarska tada još nije potpisala konvenciju kojom je propisan povratak ukradenih kulturnih objekata, De Noel je bila prisiljena da ponovo pokrene parnicu u Švajcarskoj. Godine 1998, sud je presudio u korist Nordmana objašnjavajući kako je “otkupio rukopis u dobrim namjerama” te je ostao sačuvan u švajcarskoj kulturnoj fondaciji.

Prošlog januara Nordmanovi nasljednici ponudili su ga na prodaju francuskom kolekcionaru. Gospodin Peron, sin Natali de Noel odmah je reagovao na tu vijest.

'Svako ko planira kupiti '120 dana Sodome' u Francuskoj mora d aima moj pristanak. Moja majka imala je veliku želju da se rukopis jednog dana donira nacionalnoj biblioteci što je takođe i moja želja. To je vrlo važan istorijski dokument i dio francuske istorije', kazao je u intervjuu.

Bruno Rasin trenutno pregovara s Peronom i Nordmanovim nasljednicima o otkupu teksta novcem koji je sakupljen od privatnih donatora.

Planira da izloži otkupljeni rukopis, zajedno s ostalim De Sadovim djelima koja su već u kolekciji biblioteke, povodom 200. godina njegove smrti koja će se obilježiti sljedeće godine.

( Vijesti online )