Sestre milosnice

Pored standardne, briljantne proste banalizacije realnosti i njene dekonstrukcije u najprimitivnije moguće forme – u posljednje vrijeme u našim medijima se uočava i galopirajuće nadiranje globalnog korporativnog cinizma: svečano uručenje 3 (tri) paketića prehrambreno-higijenskih artikala porodicama u stanju očajne socijalne potrebe. Kao donacija jedne evropske humanitarne organizacije, jednog regionalnog, trgovačkog lanca i jedne nacionalne TV stanice.

Širom statistički napaćene Crne Gore, hit moderno sređene predstavnice, aktivistkinje, piarovke...donose i doniraju paketiće unevoljenim porodicima. Bez obzira na vjeru, naciju, stranku...Ne velim, humano je i građanski, zaista, personalno pomoći ugroženima. Robe di Kapa dolje. Ali vrijednost doniranog je toliko mala – da se neminovno postavlja pitanje šta je cilj, svrha, problem i opis problema – ove manifestacije i ovolikog broja Donatora ? Problem ugroženih porodica se ne rješava, one ostaju i dalje u istoj bezizlaznoj situaciji.

I šta tu radi regionalni trgovački koncern koji godišnje inksira i oko i preko nekoliko 10-ina miliona € suvog profita? Vrijednost kartona hrane koji se donira je oko 50 eura. Tmjh, pa da li je onda njihovo javno prikazivanje svrha sama sebi?! Javno, medijski, iz desetomilionskih budžeta, dati ljudskom biću koje propada 3 x čajnu, smoki i ariel – čist je cinizam. I to u svojoj izvornoj nakaznosti. Ovako cinično humanitarenje moguće je samo i samo u slučajevima kada resorno Ministarstvo i nadležni centri za socijalni rad ne rade svoj posao. Pravno i istraživački raščlaniti nadležne zbog toga što ne rade svoj posao kako treba – posao je za nezavisne medije i građanske inicijative, Vi standardno lijepe žene! (Stvarno su nam žene prelijepe!).

Društvene anomalije je nemoguće sanirati na njihovom svršetku. One su posljedica. Uzrok je raspad socijalne države i njeno privatizovanje u uske partijsko-monopolske kružoke. Od kako je novac, globalno, izgubio razvojnu funkciju u pravcu socijalizacije naroda i stavaranja novih vrijednosti – nego je strkao u pravcu profita über alles – imamo medijsku legalizaciju gramzivosti transnacionalnih koncerna i, naravno, njihovih regionalno/lokalnih podizvođača. Bilo kroz ovakve i slične humanitarne aktivnosti ili sponzorisanjem nacionalnih selekcija. Svejedno je.

No i stoga, ima li ko da Sestre Milosnice uputi ka sedmercu resornog Ministra? I trošnim kancelarijama lokalnih Centara za Socijalni rad? Da ih, kad ne mogu građani, pritisnu da, po Zakonu, rade svoj posao. Live! - ako ikako može! Extra Live. „A ako nisu sposobni da nahrane i obuku najugroženije – čemu su stavke u budžetu?“ – neka se pita najspremnija toga dana. Uživo, no što! To bi bila TV renesansa, na ovim prostorima, nezabilježena. Kada bi svako radio svoj posao kako treba. I bio plaćen onoliko koliko zaslužuje. Reklame:

Ovih dana, na rukometnom TV-u, stalno laprca (perverzni?!) jezik jedne kladionice. Na svakom tajm-autu. Staro je pravilo, pretpostavlja se, u grafikonima iskusnih znalaca javnog mnjenja, da muškarci, pored piva vole i kladionicu. A žene slušaju muškarce, prema posljednjem istaraživanju, u cijelih 63 % slučajeva. I da muškarci vole jezik kod žena, to još sigurno jedno 98 %. Kada imaš takve podatke onda ti je metodološki jasno da ih spaja only hot sex - smatra se u agencijskim tabelama. Od igle do lokomotive, od kladioničarskog tiketa do masnog ulja za motore - nema danas tog proizvoda kojeg neće prodati porno namontirane sexuljice.

Kako usvajati nove civilizacijske norme sa apatičnom masom? Ideološki ošašavljena, materijalno oduzeta, duhovno izbezumljena, bezvoljna i beskrajno prilagodljiva. Nesrećno zaljubljena...Sistem koji je dozvolio da građani bezočno propadaju i odumiru zaslužuje adekvatan odgovor. Barem od onih koji imaju savjesti. Zna se, na istorijskim platoima. Izgleda da je sudbina određenih društvenih pojava da se gase na istom mjestu đe su se i upalile. Iskreno, ne vidim ni jedan jedini valjani razlog, svih ovih četvrtvjekovnih godina, da se ta društvena mehanika ne obnovi, pokrene i restartuje - koliko je sjutra.

( Zoran Bojović )