Film "Zero Dark Thirty": Ono što se zaista dogodilo

Sa pet nominacija za Oskara, uključujući i onaj za najbolji film, novi film Ketrin Bigelou „Zero Dark Thirty“, o lovu na Osamu bin Ladena, našao se u žiži interesovanja javnosti. Tome je doduše doprinijela i kontroverza, povodom dramatizacije operacije, u kojoj su američki specijalci ubili najtraženijeg teroristu na svijetu.

Film se našao na udaru kritika nekih zakonodavaca koji tvrde da su u njemu prikazana okrutna ispitivanja

„Zero Dark Thirty“ je insajderska priča o lovu na Bin Ladena, koja prikazuje metode korišćene da bi se pronašao vođa Al Kaide, između ostalog i takozvane pojačane tehnike ispitivanja, koje mnogi smatraju mučenjem.

Rediteljka Ketrin Bigelou kaže da su te scene zasnovane na istinitim podacima i da su bile neophodne za naraciju filma.

“Bilo je važno da budemo tačni i autentični. Naravno, tema nije nimalo laka, ali je prilično neosporno da je to bio dio ovog desetogodišnjeg lova”

Simulirano davljenje

Film se našao na udaru kritika nekih zakonodavaca koji tvrde da su u njemu prikazana okrutna ispitivanja kao efikasno sredstvo prikupljanja obavještajnih podataka, kao što je tehnika simuliranog davljenja - „voterbording“.

“Prva informacija stigla od Kalida Šeika Mohameda"

Nekoliko senatora, među kojima i republikanac Džon Mekejn naveli su da je film „veoma netačan i da dovodi gledaoce u zabludu“.

“Kada gledate ovaj film vjerujete da simulirano davljenje i mučenje dovode do informacija koje potom dovode do eliminacije Osame bin Ladena. To nije slučaj“, istakao je Mekejn.

Pa ipak, dva dana pošto je Bin Laden ubijen u maju 2011, kongresmen Piter King, koji je predsjedavao Odborom za nacionalnu bezbjednost, rekao je da je simulirano davljenje igralo ogromnu ulogu u akciji.

“Razgovarao sam sa ljudima koji su upoznati sa situacijom i oni su mi rekli da je prva informacija stigla od Kalida Šeika Mohameda pošto je na njemu primijenjena ta tehnika."

Iza zatvorenih vrata

Kasnije, kongresmen King je zahtijevao istragu zvaničnika Centralne obavještajne agencije i Sekretarijata za odbranu zato što su navodno dali osjetljive podatke autorima filma.

Scenarista Mark Boul odbacuje optužbe na račun filma.

“...film koji vas vodi iza zatvorenih vrata u svijet koji je da budemo iskreni sakriven od javnosti, i to je prilično dobra stvar".

“Mislim da se Amerikanci još nisu uhvatili u koštac sa posljednjih devet godina naše istorije"

Dokumentarac Aleksa Gibnija „Taxi to the Dark Side“, koji je nagrađen Oskarom, sadrži snimke pravih ispitivanja u zatvoru Abu Graib u Iraku.

Rediteljka Lora Poitras je u svom dokumentarcu „Zavjet“ iz 2010. obradila pojačane tehnike ispitivanja u pritvornom centru Gvantanamo.

U razgovoru za Glas Amerike, ona je osudila ta ispitivanja i druge kontroverzne metode.

“Mislim da se Amerikanci još nisu uhvatili u koštac sa posljednjih devet godina naše istorije. Da smo legalizovali mučenje, da smo stvorili ilegalne zatvore”.

Neki kritičari ne odobravaju scene ispitivanja u filmu „Trideset minuta poslije ponoći“ jer – kako kažu – opraštaju mučenje kao cilj, koji opravdava sredstvo.

Ketrin Bigelou kaže da je to ono što se zaista dogodilo.

Galerija

( Dragana Tripković )