Pjesnik posvećen pjesniku
Martinović je s punom odgovornošću i emotivnom privrženošću odabrao ono što će za sva vremena biti dostojnim reprezentom Zogovićevog pjesničkog talenta
U savremenoj crnogorskoj književnosti nema ličnosti kompetentnije od Miraša Martinovića, kada je riječ o djelu i životu Radovana Zogovića, svakako najvećeg našeg pjesnka poslije ili uz Njegoša.
Niko tako detaljno, analitički i znanstveno ne poznaje velikog usamljenika, progonjenog gotovo cijelog života, sve dok se Krleža nije usudio da na Dedinju izdejstvuje odobrenje da može u tada čuvenom časopisu Forumu objaviti osamanaest pjesama Radovana Zogovića, nakon čitavih šesnaest godina totalnog bojkota, klevatanja velikog pjesnika Revolucije, ignorisanje svih njegovih zasluga za književnost, komunističku ideologiju i Crnu Goru kao državnu i nacionalnu posebnost.
Klevetanje velikog pjesnika
Zogović je doživio da za života bude štampan, čak i u beogradskoj Prosveti, ali je sve to moralo proći kroz nekoliko iglenih ušiju. On je zogovićevski podnosio sve te zamke,sačekuše, optužbe da je on za sve, što u socijalističkoj kulturi nije bilo dobro kriv, čak i za jednu predstavu beogradskog baleta.
Miraš Martinović je s punom odgovornošću i estetskom bitnošću, intelektualnom preciznošću i emotivnom privrženošću odabrao ono što će za sva vremena biti dostojnim reprezentom Zogovićevog pjesničkog talenta, znanja, upornosti, preciznosti i osobenosti u jednoj literaturi kakva je crnogorska. Zapravo tu je ono što je najesencijalniji dio Zogovićevog pjesničkog bića.
Tu je jedanaest ciklusa, s dvije izvanciklusne pjesme, na početku i na kraju, koje je Martinović pravio ciklusima po srodnosti temata, poetike, versifikacione raskošnosti, jezičke, tipično zogovićevske, originalnosti kada se riječima majstorski poigrava, kada ih utkiva tamo gdje nikada prije njega nijesu bile. To je ta njegova čuvena lingvistička osobenost, nadmoć i umješnost da jeziku da šifrovano značenje i semantičku tajanstvenost! Miraš Martinović je o svemu tome, o svim tim zogovićevskim bitnostima, vodio računa, čineći Zogovićev jezik esenncijalno crnogorskim!
Dragocjeni izbor
Ovaj zaista dragocjeni izbor iz Zogovićevog pjesništva čine posebno zanimljivim Martinovićeve obrade Zogovićevog književnog djela, a zašto ne i SUDBINE, dodajući poeziji bilješke o Zogoviću onih koji su imali hrabrostti da o ovom velikom crnogorskom pjesniku govore onako kako treba govoriti o velikim pjesnicima. Tu je i nekoliko odlomaka iz tekstova o Zogoviću, naslovljenih DRUGI O ZOGOVIĆU. Pored svega pobrojanog, tu je, možda najzanimljivi prilog što ga je Miraš valjda preko Zogovićeve kćerke Mirke obezbijedio, a koji je Zogović napisao svojom rukom. To je autentična bibliografska ispovijest kako je Zogović vidio jednoga sebe.
Prava je znanstvena i poetska vještina kako je Miraš Martinović napravio jedanaest ciklusa iz cjelokupnog Zogovićevog pjesničkog djela: More pod Lovćenom, Venecijansko more, Pejzaži i nešto se dešava, Do Petrograda i natrag, Povremeno zauvijek, Kula ćutanja, Knjažeska kancelarija, Da ruke ne skrstiš čak ni mrtav, Došljaci - pjesme Ali Binaka, Iz šatora od sastanka, Ni konac ni skončanje. Na počeku izbora je pjesma Svjetionik malen i zabačen i na kraju Neusmrćeni pogibalac i hajka.
U ovih jedanaest ciklusa ušlo je sve ono iz velikog Zogovićevog pjesništva što je pjesnik Miraš Martinović smatrao da može dobiti propusnicu za budućnost.
(Izbor iz poezije Radovana Zogovića pod naslovom “Pjesme nepokorne” koji je priredio Miraš Martinović u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetosti biće predstavlčjen u utorak 26. juna u podne u prostorijama CANU)
( Jevrem Brković )