Braća Nijemci i naše bitange

Otkako se premijeri Grčke i Makedonije dogovoriše, nastade pravi džumbus. Konzervativna opozicija u Grčkoj stisla Ciprasa, a Zaev je između namrštenog predsjednika i razularene nacionalističke opozicije. Iz Brisela stižu pohvale. Sve visi o tankom koncu. A zvanični Beograd? Nešto mumla sebi u njedra.

Šta je dogovoreno? Da bude Republika Sjeverna Makedonija. Tome se svašta može prigovoriti. Osim činjenice da se radi o kompromisu, jer se ne sviđa ni panhelenski naelektrisanim Grcima ni nacionalnim Velikomakedoncima. I za jedne i za druge je Makedonija samo jedna - bez obzira na primjedbe onih drugih.

Dobro, to zvuči protobalkanski. Amebe, paramecijumi, pa mi. Ono što mene zanima jeste reakcija Vučićevih medijskih jurišnika na ovaj kompromis.

Starosrbijanci su protiv

Najsmješnije mi je bilo kada je jedan dežurni gazdin podrepni analitičar u TV kameru ružičaste televizije ispalio kao iz topa - umjesto da se sjete Stare Srbije oni prihvataju to što im drugi kažu. Dakle, čovjek je nesrećan što Makedonija neće da bude Stara Srbija, a hoće da bude Sjeverna Makedonija. Hajde-de, on se poslije u kameru nalupao toliko toga da nije za javnu priču. Recimo, to što je bila Budimpešta pred pad Miloševića, to je sada Skoplje.

Znam da je mislio samo najbolje. Svjetska zavjera protiv Vučića sa volšebnom centralom u Skoplju. Ali ako promislimo rečenicu do kraja, onda to nije baš laskavo ni za njegovog gazdu. „To što je bila Budimpešta 1999. to je sada Skoplje“. Pred pad Vučića? Ko ima ovakve prijatelje da ga javno brane, ne mora da izmišlja neprijatelje. Poslije je isti taj lik tvrdio da se Zaev prodao „Šiptarima“. Tu me zbunio. Nije li prethodni premijer, miljenik Beograda i Moskve, imao iste ljude albanske nacionalnosti kao koalicione partnere? Ovaj analitičar bi sigurno mrtav ozbiljan uzvratio da su to bili Albanci, a ovo su sada Šiptari. Ko razumije - shvatiće.

Mada, i predsjednik Srbije rado proziva odsutne neimenovane neprijatelje. Neki koji vrše pritisak na njega uoči briselskog susreta sa kosovskom ekipom dobili su u lice cijelu tortu u obliku rečenice: "Pogrešnog čoveka ste našli za pritisak“. Onim „albanskim i srpskim bitangama“ koji prozivaju njegovog sina zbog druženja sa kriminalcima na fudbalskim tribinama u Rusiji poručuje da mu ne diraju porodicu.

Poslušajte, patrioti

U svakom slučaju, otkako je Zaev na vlasti zvanični Beograd povremeno glasno gunđa. U opticaju je čuveni „makedonski scenario“ koji eto, ovi hrabri državnici u Beogradu neće dozvoliti. Šta obuhvata taj scenario, ko ga je napisao i sa kojom namjerom? „Zna se, he, he, he...“ Otprilike, to je sadržaj odgovora iz provladinog medijskog bloka.

To „zna se“ uz kiselo smijuckanje je ustvari eufemizam za Zapad otkako je gazda postao Evropejac. Logika je sljedeća: nemoj da poimence optužujemo one koji nam otvaraju fabrike po zemlji, ali i da im ipak pokažemo kako nismo naivni jer znamo da nam otimaju Kosovo. Koje su oni zvanično priznali prije deset godina. Bitte. Danke.

Glavni argumentativni tok Vučićevih vučića ide ovim putem: Opozicija širi glasine o otrovanoj vodi, inscenira otmice novinara i proteste zbog cijena benzina. Sve to uz pomoć zna se koga, da bi se postiglo zna se šta. He-he-he. Strašni specijalni rat. Uz sve to, blag sudski odnos prema žandarima koji su mu pretukli brata, predsjednik vidi kao dio plana. Tek poslije nekoliko dana spinovanja u vladinom žutom biltenu osvanuo je naslov koji sve objašnjava: “Uništiti Vučića pa oteti Kosovo“. Ko? Pa Amerikanci, zna se!

Ulicom sjevernomakedonskom

Kako se u sve ovo uklapa Ulica sjevernomakedonska, kojom će se, ako budu imali mnogo, mnogo sreće, Zaev i Cipras jednom zajedno prošetati po nekoj grčkoj, pa po nekoj makedonskoj varoši?

Na prvoj strani onog žutog biltena odgovoreno je i na to, odmah ispod prvog naslova: „Srbiji treba neko kao Zaev pa da prizna Kosovo“. Autorstvo - Tereza Mej.

E, onda se i meni složi slika.

U Skoplju bjelosvjetski tajnoslužbaši, srpske i albanske bitange i ko zna ko još pišu scenario za rušenje Vučća. Model im je „šarena revolucija“ sorošoidnog tipa. Sve sa ciljem da se uništi Vučić. I Srbija. Što je isto. A sve sa ciljem dovođenja nekog kloniranog Zaeva. Da se zagrli sa albanskim teroristima nasred Terazija i zaigra šotu.

Hm. Meni se ovo čini paranoidnim.

Nisam li time i ja dio rečene zavjere? Strani plaćenik? Ne radim li za njemački medij? Možda će me upravo njemački predznak osloboditi sumnje. Jer Nijemci su u međuvremenu postali naši. „Braćo Nemci, nemojte da idete nigde drugo, jer neće vam biti nigde tako dobro kao u Srbiji“, reče Aleksandar Vučić u zanosu otvaranja još jedne njemačke fabrike.

Bojim se da predsjednika njegovi prezauzeti savjetnici nisu obavijestili da riječ bitanga najvjerovatnije ima njemačko porijeklo. Jedan moj germanofilni drug iz Bugarske tvrdi da je, onako plav, potomak poraženih njemačkih krstaša koji su prosili po balkanskim putevima vraćajući se kući. Učtivo su se ophodili prema potencijalnim donatorima: Bitte. Danke. Bit-danke. Bitange.

P.S. Dragi Makedonci, Neću nikada pristati na promjenu one sjajne pjesme Dade Topića. Na šta bi ličilo da zapjevam: “Tamo gdje vječno sunce sja, tamo je Sjeverna Makedonija“? Ili da se prošetam do zgrade Politike u centru Beograda Novomakedonskom? Ne. Mnogo toga će ostati kako jeste. Nemojte da se bojite promjene imena. Vlast u Beogradu je to od devedesetih preko volje činila čak tri puta. Ne boli. Najvažnije je da ostane netaknut onaj Dadin stih „Narod i zemlja, koje volim ja“.

( Dragoslav Dedović (Deutsche Welle Beograd) )